Pauao PauLiiiC

Dok su se kupci sve vise i viSe prorjedivali, i kad su njih

dvojica ostali gotovo sami, pogledaie se nekoliko puta paniino,

gotovo kao da jedan drugoga pitaju 5to da podnu' Valjalo je

iaditi brzo. Sada viSe nije bilo kupaca koji bi mogli biti oeevici'

ali su prodavadi i dalje bili tu. Kao po dogovoru, njih dvojica

potraZiSe mjesta da se sakriju, izabiru6i ih ipak tako da jedan

drugoga mogu imati na oku.- Sto sad? - pitao se Silvestar Mraz, dude6i iza nekakvih

ormara 5to su vonjali po Sperplodi i tutkalu. - Kako dalje?

Jesam li ja ovdje progonjeni, pa se krijem kako bih lakie

pobjegao, ilisam gonitelj, pa se krijem da lakie ubijem?

Polako su se gasila svjetla, dulo se dovikivanje, i koraci

prodavada koji su odlazili. dittudi." su joi neko vrijeme lupale

Kantama.Fabijan Pintar dudao je zgrden. - Ako on misli da ja znam

neito o njemu, a ja to ne znam - mislio je - onda je mogu6e

da ni on ne zna za pljadku. Moramo li mi uop(e jedan drugoga

goniti, i l i bismo se mogli naprosto razi(i?

AIi, bilo je ved kasno. Sve je zamuklo, oni su joi neko

vrijeme dekali ubrzano diSuii, a zatim iskodiSe potajno iz svojih

skroviSta, tiho, Sunjaju6i se izavaravaju6i trag, u mraku, potpuno

uZivljeni u svoje uloge.Opet su lutali katovima, traZeii se inalazeii, bjeZe6i igoneii

se, a mjesec je plovio nebom iznad staklene kupole robne kuie,

i zemlja se okretala. Malo su i prodrijemali, svaki u svome kutu,

a zatim opet nastavljali jurnjavu.

Tako je doilo i jutro, a oni su nastavili potjeru, traZeii se

izmedu kupaca.Bili su odludni da ostanu tu koliko god treba, i osje(ali su

da ie ostati dugo. I nastavili su potjeru iduiih dana i no6i, tu, u

robnoj ku(i, gdje su imali ihranu, i piie, i leZaj'

I bili su zadovoljni, gotovo sretni, jer su imalijedan drugoga.

Imali su sve 5to ie potrebno za iivot.

Dobrt duh Zagreba

Valentin Knez nije se ni sam sje(ao kada se zapravo izaitopodeo baviti statistikom, jer mu se dinilo da je to bilo tako davno,da je korijen toj strasti morao sezati dak u djetinjstvo. pitajuei seo razlozima svoje ljubavi za tu znanost, zakljudio je da ga je knjoj zacijelo privukao njegov snaZan osjeiaj druitvenosti L"ji 1",i pored dinjenice 5to on bijaSe osamljen iovjek, bio neobidnojak i uvijek budan. Vazda je Valentin Knez osje(ao potrebu daoduZi svoj dug druStvu, da se bavi liudima oko sebe ito vi5emoZe, da im 5to viSe pruii, te da tako proZivi ito puniji Zivot; adinilo mu se da to moZe najbolje udiniti statistikom,jei se ona,s jedne strane, bavi ljudima i njihovim poslovima, a s druqestrane, pruZa tim ljudima neobidno korisna znanja i podatke, f,aim tako pomaZe.

. Takodgr, nije se sjeiao kako se opredijelio baj za vodenje

evidencije zlodina i nesreia, pogibija, ubojstava, gaienja, klanjl,davljenja i gu6enja. Jer, nije on bio dovjek odaian t

Pauao Pauli.ii(

ubojica i utajivada, znao je poimence recidiviste i one koji su

puSleni izzaivora prije roka zbog dobra vladanja' Postupno se

podeo baviti iskljutivo zlodinima, jer su mu se oni dinili osobito

pogibeljnima po drustvo, a sludajne je nesreie zabacio'

Dakako, njegov se rad nije sastojao samo u skupljanju

isjedaka: nuptuuio je on na svome stolu, obloZenom pak-

papirom, na'kolemu bijaie svjetiljka sa zelenim sjenilom' niz

iablica, brojidbenih kolona i pokazatelja' Klasificirao je zlodine

po motivu (ijubomora, grabei, samoobrana, nehat, osveta)' po

socijalnom' iloju (skitnice, seljaci, radnici, sluZbenici, inteligen-

cilaj po broju lrtava (iedna, dvije, tri, viSe),.po oruZju i orudu

kojima je ziotin izvrS-en (revolver, noZ, kolac, boca' bokser'

kamen,-5aka, otrov konopac i drugo), po duZini istrage' po

spolu i dobi podinitelja, po mjestu gdjg .se zlodin zbio' po

giadovima, po regiiaml' Sve je kod njega bilo razvrstano' driao

I au i-u pregled kao malo tko u zemljiibio je siguran da je sve

io koristan posao, ler ga je on radio stvaraladki, poput udenjaka'

Nadinio je, osim tablica, i karte cijele zemlje (a, koliko je mogao'

i drugih zemalja), pa na njima posebnim linijama povezao

m;estZ gdje su se dogadali slidnizlodini, s istom udestalo5iu i

p"ai"aiu[i. podiniGljima. Nazivao ih je izokrLme (od lat'

crimen - zlodin) i po njima je sve mogao odlidno pratiti'

VaZno je, medutim, naglasiti dvije stvari: prvo, Valentin se

osobito bavio svojim gradom, Zagrebom, njega je najprije

proudio i najpomnije pratio. Znao ie todno svaku ku6u gdje se

odigralo ubojstvo,- svaku sobu gdje se netko uguSio plinom'

,uafr.., kupuonicu gdle je netko udavljen u kadi, svaku krdmu

gdje je netko dobi-o noZ u trbuh i svaku livadicu u predgradu

iaj. t" nekoga zatukli kolcem' On je obilazio sva ta mjesta i

imlo je potuJ todu., pregled. Volio je svoj grad i do njega mu

bijaie najviie stalo'Codine napornoga i predanog rada nisu mogle a da ne

dadu plodove. bakako, ne u obliku druitvenoga priznanja. ili

slave 6er, sve je to joi bilo njegova tajna), nego u obliku tihe

154 155

Dobri duh Zagreba

rrnutarnje radosti, kao u majstora koji zavriava svoje djelo.Materijal kojim je Valentin Knez raspolagao sve je vide rastao ibivao je sve bolje i sustavnije obraden. Statistidaru su se javljalesve nove i nove ideje, i on je sve viSe postajao svjestan kakvimblagom raspolaZe.

Dakako, brojidba nikada nije sama sebi svrhom: ona uvijekteZi nekim 5irim, opdenitijim zakljudcima koji slijede iz njenihprouiavanja. Statistidar zlodina Valentin Knez nije imao nikakvuideju o moguiem zakljudku, todnije, on nije teZio uvidu u odnoszlodina i dru5tva uopie. Smatrao je da ie dovoljno udiniti, joikako dovoljno, ako utvrdi koji se i kakvizlodinijavljaju, u kojemdruitvenom sloju i s kojim motivima, pa da tako utvrdi razmjerezlodina uopde, uzimaju6i zloiin a priorl onako kako se obidnoshva(a, naime, kao jedno od najveiih dru5tvenih zala.

Medutim, dogodilo se da su ga rezultati njegova rada isamog podeli iznenadivati. Jednog nedjeljnog jutra, dok jesjedio sam u svojoj sobici nad papirima, listajudi ih polako ipogledavajudi u sivi zid dvoriSne zgrade, primijetio je stvar kojamu je privukla pozornost. On je, naime, zakljudke pojedinihsvojih statistidkih pregleda, kao i saZetke pojedinih sludajeva,zaokruZivao cryenom bojom; a sad je primijetio da je medu timcrvenim otocima nekako uvijek jednaka udaljenost, da su uvijekslidno rasporedeni na bijeloj stranici. lsprva, osjetio je tek zado-voljstvo zbog vlastite pedantnosti i preglednosti svojega rada.Ali, tada se najednom zapitao, ne postoji li moZda doista nekameduovisnost izmedu stvarnog toka dogadaja i njegova gra-fiikog prikaza.

Uzeo je preditavati. Cpitao se najprije nije [i on, u svojoj Zeljiza urednoiiu, podsvjesno teZio k toj pravilnosti. Ali, ne: ubrzose uvjerio da ta pravilnost dolazi s druge strane, da je onauvjetovana zapisanim dogadajima. Zabogar. Zastao je osupnuti zami5ljen. Pa to moZe imati dalekoseZne posliedice! Takveposljedice kakvima se nitko, a pogotovo on sam, nije mogao

Pauao Pauliiit

nadati. Bilo je to nedto tako novo, tako poticajno, da je Valentin

Knez s dvostrukom voljom Prionuo na rad'

ldeja se pokazala neobidno plodnom i svakoga je dana

dobivali nove potvrde. Valentin Knez utvrdio je da postoji ne

samo velika statistidka udestalost slidnih sludajeva, nego dak i

pravilnost u njihovu pojavljivanju. Ona je isprva bila pone5to

nejasna, ali ka-da je proniknuo dublje u sustav, proudavatelj vi5e

nill mogao u nju sumnjati: bila je suvi5e odevidna, suvi5e

matematidka, suviSe primamljiva. Zlodini su se pojavljivali kao

po proradunu ijedan po jedan ulazili u Knezovu shemu, potvr-

duju(i sistem i potresajuei njegova autora'

Slika je bivala sve jasnija i jasnija' I ne samo to: domala'

statistidar je mogao todno znati koliko 6e se zlodina u jednom

mjesecuuZagrebuzbi t i ,kakoCebi t i tesk i iukol iko6esludajeva,otprilike, podinitelj biti otkriven' O tome je trebalo napisati

knjigu. Otvorio je nov fascikl s naslovom PREDVIDENI ZLO-

Ctxt.lpak, morao je joS dekati. Uvidio je kako joS ne zna sve, kako

6e znati joS vi5e. Jer, kako je vrijeme prolazilo (a bili su to mjeseci

i godine) njegova su predvidanja bivala sve jasnija i preciznija'

bila su dak-tako iasna da se pitao hoie li itko povjerovati u njih'

Naime, sad je vei mogao - na osnovi statistike - predvidjeti

i gdje ie todno do zlodina doii, u kojoj ulici, u kojoj kuii, tko ee

gi izvriiti, dime i na koji nadin. Predvidao je dedomorstvo,

f,aleZe, davljenja i lokalizirao ih u pojedine dijelove grada, odre-

divao im mjesto ivrijeme, trajanje' Osjeiao se nekako tjeskobno

istraino, dok bijutrom odlazio u kakvu krdmu u Dubravi, znaju(i

da (e istevederi u njojnetko biti ubijen, predvidaju(ibroj uboda

noZem u trbuh i pleiku, broj zasjeka razbijenom bocom i broj

udaraca stolicom. Zastajao je zamiSljen pred prozorima kakve

kude u otmjenim, sjevernim dijelovima grada, znajuii da 6e tu,

istoga popodneva, neki muZ zadaviti svoju Zenu' Bila je to za nj

velika kuinja, bio je to neki straian, fatalistidki osje6aj bespo-

moinosti, i, dak, ukljudenosti u to, odgovornosti, dega se

156 157

Dobri duhZagreba

Valentin Knez nikako nije mogao osloboditi. A nije imao nimoguinosti da se toga rijeSi: znao je da zlodin nikako ne moZesprijediti (ne samo zato 5to je slab i sam, nego i zato ito se onizbivaju neumitno), znao je da mu to nitko ne bi vjerova o. Zatoie dalje skupljao podatke.

Vrijeme je prolazilo, slika se upotpunjavala, Valentin Knezle - ne toliko zato 5to bi bio neumoljivo voden svojom idejom,koliko zbog toga 5to su ga na to tjerala sve nova i nova otkrida- pomalo 5irio, razradivao, pa dak i radikalizirao svoju vizijusituacije, svoje zakljudke koji su nastali iz statistike. Isprva je totinio bojaZljivo, skromno, pla5eii se da ne bude brzopletan i dasam pred sobom ne ispadne pretenciozan, ali su ga nova otkrida(zapravo: nove potvrde njegove osnovne misti) tjerala da uzakljudcima ide sve dalje, da uopdava.

Postupno, kad se jednom posve osvjedodio u pravilnost, umatematidku preciznost u dogadanju zlodina, podelo mu se,naravno, nametati i pitanje o znadenju te pravilnosti, o njezinojulozi u Zivotu grada i o njezinu znadenju za njegovo funkcio_niranje. I opetValentina Kneza nijezanimalo dimeje ta pravilnostuvjetovana, nego je viSe Zelio otkriti ito ona sama uvjetuje, pase nadao da 6e tako i njen uzrok iza6i na vidielo. pitao se. dakie.o ulozi te pravilnosti u funkcioniranju grada kao mehanizma. l,opet isprva bojaZljivo i nesigurno, a zatim sve odludnije, sve jejasnije otkrivao da je ona golema, da je ona neito bez iega ti- zakljudio je na kraju - Zivot bio nezamisliv.

Jer, razmi5ljao je - bez obzira na to je li nam to prirodnousadeno ili to stjedemo iiveii medu ljudima - mi na iu pravil_nost, podsvjesno, stalno raiunamo, na nju radunaju idrudtveneinstitucije, kao pravosude. Pravilno i ritmidko dogadanje zlodinaomogu6uje da se svijet krede naprijed, da u njemu stvari budulogidne i da se odvijaju prema odekivanju. Zlodini su, s jednestrane, mogudi samo u nekim, dosta velikim, razmacima, anjihovo kainjavanje je ritmidno isticanje uloge drudtva i njezinousadivanje u naiu svijest. Remeienje toga ritma bilo bi ptgub_

Pauao Pauliii(

no. Jer, pravilnost u dogadanju zlodina jednako je bitna i nuZnakao izlazak sunca, kao smjena godiSnjih doba. Da toga nema,bilo bi nam uskraieno snalaZenje u svijetu, sve bi poilo naopakoi bilo bi poremeieno, kao kad bi sunce izaSlo na zapadu. Ritamzlodina je iivotni ritam svakoga grada i cijeloga svijeta.

A naie podsvjesno znanje za nj spaiava nas da ne pad-nemo kao Zrtve zlodina: stradavaju oni koji ritam prestanuosjedati. On je jedna od osnovnih todaka naie orijentacije.

Ipak, naravno, to ne znadi da zlodine ne treba spredavati.Naprotiv, to bi bai trebalo zduino diniti, i to je bilo ono za dimeje Valentin Knez teZio. Bilo je samo vaZno da se ne poremetiritam, todnije, valjalo bi uspostaviti novi ritam, ritam spredavanjazlodina. Tieba postiii ritam u nedogadanju zlodina, u njihovupravodobnom spredavanju i u stiSavanju zlodinadkih nagona, ubudenju obrambene sposobnosti, u osvjeZavanju veze spodsvijediu koja za pravilnost znade, kod potencijalnih Zrtava.U tome je Valentin Knez vidio spas: valjalo je postidi ritam kojibi bio ljudskiji, a ujedno lakSi i Zivotniji, koji bi omoguiiopreobrazbu druitva. Bilo je trenutaka kad je statistidar dubokosumnjao u ostvarivost svoga projekta, ali ga je u boljim satimaved vidio i ostvarena.

Rad se pomalo bliZio kraju, knjiga je rasla, dokazni materijalbio je golem, i posao je vei s proljeda te godine bio skoro gotov.BliZio se das kojega se statistidar pomalo i bojao, trenutak kadaje projekt trebao predoditi strudnjacima , izloZili ga njihovu sudui podeti nastojati na njegovoj provedbi.

Ali, tada su se podele dogadati nepredvidene stvari. Bio jepodetak ljeta, Valentin je pomiSljao kako ie sada najzanimljivijevijesti dolaziti s mora. Medutim, tada, u lipnju, primijetio je dasu zlodini postali nekako iudni. Bio je zbunjen.

Bila su to neka sasvim malena odstupanja od utvrdenogaritma, tako mala da ih je iValentin Knez jedva primijetio: ubojstvokoje je, prema predvidanjima, trebalo biti izvrieno noZem, podi-

1 5 8 159

Dobrt

Pauao PauliCit

Statistidar je gledao oko sebe, traZeii na licima ljudi potvrdu za

tu misao. Oni kao da nisu niSta slutili. lpak, njega gotovo da je

bilo strah da bi mu tkogod mogao pritrdati izariti mu noZ u grudi'

Jer, to je sada bilo moguieSiaa je bilo mogu6e sve i sve se moglo odekivati. Zivotni

ritam grada bio je poremeden, bio je otvoren put kaosu i

krvoprolidu: kad je nestalo prirodnoga zakona, sve se moglo

odekivati, svakog je dasa moglo doCi do sasvim neuvjetovanih,

proizvoljnih i nelogidnih zlodina' Bio je u ljudi poreme6en

spasonosni osje6aj ritma, oni su bili neza5ti6eni, nisu znali

odakle da se nadaju zlu. Zato su se bojali i zato (e - to je

Valentin Knez znao - uskoro i sami podeti napadati' I zlodina

6e biti sve viSe. Nije smio ni pomisliti kako ie izgledati Zagreb:

posvuda krici, krv i Prosuti mozak.

Valentin Knez zatvorio se u sobu i puiio. Bio je odajan i

groznidavo je razmiSljao. Nije ga zanimalo Sto je promjenu

uazvalo, Sto je prouzrodilo poreme6aj ritma, razmiSljao je o tome

moZe li se ritam spasiti. Samo nakratko, u prvi mah, opet je

pomislio da proraduni nevaljaju, pa dak, na trenutak, da nevalja

ni cio sustav. Ali to je brzo morao odbaciti: radio je u vijestimajavljao o sve novim, neobidno mnogobrojnim i sve okrutnijim

ilodinima. Nije mu bilo do sistema, bilo mu je do Zagreba. lpak,

ako ga ne spasi sistem, ne€e ga spasiti niSta. Opet je uronio u

papire.Nekoliko dana sjedio je zatvoren u sobi, izlazio je samo da

nakupuje novina, a svaki je sat sluSao vijesti. U duhanskomedimu, iza spuitenih zastora, u svjetlu svjetiljke sa zelenim

sjenilom, unosio je nove zlodine u sistem i ispitivao njihov odnosprema njemu, nadin i ulogu njihova odstupanja od pravila,

uMdivao sustav 5to ga nova nedjela dine medu sobom i njegov

odnos prema starome sistemu, njihove slidnosti i razlike. Bio je

to strahovito naporan posao, ali Valentinu Knezu je svijestgroznidavo radila, on se Zurio da shvati, jer je znao da se tu radio odludujuiim trenucima.

160

Dobri duh Zagreba

Razvrstavaoje kolone, pokudavao ovako i onako, slagao iponovno razbijao tablice, pravio grafikone, izradivao shematskeplanove grada i unosio raznobojnim olovkama nove zlodine,razmatrao njihovu udestalost. Pisao je i pisao, crtao. praviocksperimentE. Pretpostavljao. lzmi5ljao imaginarne zlodine iz-lodince, najAevjerojatnije mogudnosti. Trajalo je to nekolikodana, bio je bli jed, i pododnjaci su mu bil i modri. U zoru 20.lipnja digao je zastore i duboko udahnuo zrak.

Sutradan ujutro, ruke su mu se opet tresle dok je otvaraonovine. TiaZio je, zatim uze ditati kratku vijest pod krupnimnaslovom UBOJSTVO 0 NEHAJSKO.J: Noias oko dua sata,nepoznati zloCinac usmrtto je turdtm, n4jujerojatnije druentmpredmetom, u Nehajskoj JosipaJazbecastarog 51 god[nu, sastanom u istoj ultci.. Uzrok zloCina ntje poznat, ali. se, kako sunam rekli predstaunlci. istraZnlh organa, najujerojatn{e radi opljaCki.. Istragaje u toku.

Iako su mu se ruke joi uvijek tresle, Valentin Knez je osjedaospokojstvo. Ubrzanje ritma bio je jedini izlaz. Knjigu vide neiemodi objelodaniti. lpak, 6utio se jakim, moZda ijadim no prije,jer je znao da vrii svoju duZnost prema dru5tvu, prema ljudimaoko sebe i prema svome Zagrebu. Curnuvii novu drZaljicu zasjekiru dublje pod krevet, on provjeri mjesto akcije za tu veder,a zatim na novi fascikl pode paZljivo ispislvati naslov: IS?RAVCIRITMA.

1 6 1