Knjiga 44 Sergio Toppi Colt Frontier - delfi.rs

www.fibra.hr | www.stripovi.com

Knjiga

44

Colt FrontierSergio Toppi

Orka_44_ColtFrontier_KB.indd 1 16.08.2019. 12:02:15

Knjiga

44

Colt FrontierSergio Toppi

*Scenarij & crtež

Sergio Toppi *

Originalno izdanjeChapungo (2014.)

Naugatuck 1757 (2015.)Colt Frontier (2016.)

Hypothèse 1492 (2018.)Momotaro (2017.)

La légende de Potosi (2011.)Le trésor de Cibola (2004.)

Izdavač Naklada Fibra d.o.o.

*Glavni urednik Marko Šunjić

Prijevod Mirna ŠimatLektura Aleksandar Gucunski

Redaktura, prijelom i priprema za tisak Marko Šunjić

Dizajn Melina Mikulić, Plavi dabar d.o.o.

Tisak Stega tisak d.o.o.Naklada 600 primjerakaISBN 978-953-321-447-4

*Copyright © editions

mosquito, 2018 *

Zagreb, rujan 2019.


s a d r ž a j

5 Tzoacotlan, 1521.Prvo izdanje | Magazin “Linus” | 1976.

19 San Isidro Maxtlacingo, 1850.Prvo izdanje | Magazin"Alter Alter“ | 1978.

35 ChapungoPrvo izdanje | Magazin "Corto Maltese“ | 1985.

57 Dok si živPrvo izdanje | Magazin "Il giornalino“ | 1977.

79 Naugatuck, 1757.Prvo izdanje | Magazin"Alter Alter“ | 1976.

93 Little Big Horn, 1875.Prvo izdanje | Magazin "Alter Alter“ | 1978.

111 Umirovljeni admiralPrvo izdanje | Magazin "Il giornalino“ | 1983.

125 Posjet za Johna ColteraPrvo izdanje | Magazin "Il giornalino“ | 1983.

139 KatanaPrvo izdanje | Magazin “Comic art” | 1988.

153 Odgovorite mi na pitanjePrvo izdanje | Magazin "Il giornalino“ | 1983.

169 Samo jedanput u životuPrvo izdanje | Magazin "Il giornalino“ | 1977.

187 Strast za životomPrvo izdanje | Magazin "Il giornalino“ | 1976.

201 Algarve, 1460.Prvo izdanje | Magazin “Alter Alter” | 1978.

219 Hipoteza, 1492.Prvo izdanje | Magazin “Comic Art” | 1992.

241 MomotaroPrvo izdanje | Magazin "Il giornalino“ | 2001.

291 Legenda o PotosijuPrvo izdanje | Editorial Planeta | 1992.

339 Blago CibolePrvo izdanje | Editorial Planeta | 1992.

387 Galerija


4


Tzoacotlan, 1521.

5


6

Dolazili su… Na svojim zastrašujućim životinjama stranci svijetle kože vazda su bili sve bliže, kao što se penje smrtonosna plima. Montezuma je pao. Prije njega njegovi gradovi i vojske. I ja koji sam im zapovijedao gajio sam najveće zebnje za naš narod. Otišao sam stoga do našeg velikog svećenika, on je bio vrlo star, bio je to svet čovjek, razgovarao je s bogovima.

Quematzin, oče moj,

što moramo napraviti? Što kažu bogovi?

Ništa ne moramo napraviti, bogovi su nijemi

jer upravo umiru.


7

Ali ja sam bio poglavica, mislio sam na naš narod – na one koji su živjeli, na one koji su jedva počeli živjeti, na one koji će poslije živjeti – i bio sam zbog njih jako uznemiren.

Bio sam mlad, plemenita roda i bio sam ratnik. Htio sam da nam bogovi pomognu. Na kraju je Quematzin pokleknuo pred mojim molbama, stoga je govorio pogleda prodornog poput oštrice od opsidijana.

Sjeti se i spomeni

se: ono što će se dogoditi i ono što će se zbiti

bit će tako samo tvojom voljom.


8

Potom je uzeo torbu sa svetim gljivama, iglama i

duhanom. Otputio se

na zabačeno mjesto u planinama, ondje gdje je obično

razgovarao s bogovima.

Vratio se tri dana poslije, pokunjen i umoran. Učini mi se

starijim.

Čekao sam da mi se obrati, bio sam silno tjeskoban.


9

Konačno prozbori, promukli mu je starački glas bio

strašan kao onaj velikog teponaztlija kad ga sviraju

četvorica muškaraca.

Bogovi su rekli ovo: učinit će

nešto za nas, ali to je posljednji

put. Zatim će svoja lica okrenuti od

nas.

A ovo će biti cijena: moj život i život tvoje supruge…


10

Ja sam taj koji je podnio zahtjev. Tako je zorom sljedećeg dana

Quematzin odveo moju suprugu i njih su dvoje otišli u hram. Vidio sam kako

odlazi ne osvrćući se, jer to nije dozvoljeno, bogovi su ljubomorni na

ono što im je namijenjeno.

I zamišljao sam što će se dogoditi. Zamislio sam stube, zamislio oltar i nož… Zatim ništa više nisam htio

zamisliti.

I u svojoj praznoj nastambi, kao pretučeni pas, isplakao sam sve suze svoga tijela.


11

Sve će se dogoditi kao inače. Kad bi opasnost bila neminovna, bogovi bi nam pravovremeno pritjecali u pomoć kako su znali i umjeli. Život je išao svojim tijekom, ali to mi se činilo strašno zamornom igrom.

Zatim su jednog jutra odjeknule trublje

stražarske, bljedoputi su ljudi dolazili iz nizina.

I kad se pojavio Quematzin, shvatio

sam da je došao čas.

… Želio sam se pokazati svome

narodu sa svojim oružjem i simbolima moći, tako da zna da ću se, iako sam tražio pomoć bogova, kao

poglavica boriti u onome što će biti moja posljednja

borba.


12

Krenuli smo, Quematzin i ja, prema visočju, kuda bljedoputi ljudi moraju proći i gdje ćemo pronaći ono što su nam bogovi

priredili.

Stigli smo do klanca i zauzeli položaje za

liticama.

… Ondje smo pronašli poklon

bogova.


13

Gledali smo taj predmet i nismo shvaćali kako bi

nam mogao biti od koristi. Quematzin

tada preuzme riječ.

Ničega se ne boj, kad budu blizu, jako blizu, ja ću staviti ruke

na dar bogova i stranci će poumirati…

Zatim je zvuk onih koji su dolazili postajao glasniji sve dok ih nismo vidjeli kako se penju na svojim

strašnim životinjama.


14

Potom su prišli, bili su sve bliže, i osjetili smo na licima dah velikih

životinja. Ali oni nas nisu mogli vidjeti. Tada je Quematzin stavio ruke na dar

bogova…


15

I najedanput uslijedi plamteći, isprekidan i prodoran prasak…

Grozomorno siktanje tisuća zmija, čuo sam krikove ljudi

pod nama, zatim je opet zavladala tišina.

Podigao sam pogled, ugledao Quematzina, dar

bogova nestao je.

Kad sam ga dotaknuo, na mjestu je pao mrtav. Platio je

dogovorenu cijenu.


16

Pogledao sam zatim te ljude. Izgledalo je kao da su im stotine

moćnih prstiju prekapale po mesu i kroz rupe u željeznim odorama krv

i život pobjegli su te su s njima izdahnule i velike beštije. Strvinari

su se sa sunca već spuštali na svoju gozbu.

Ja sam sišao s litice i sâm prešao visočje sa svojim beskorisnim oružjem. Trebao sam zapjevati pobjedničku pjesmu, ali za to nisam

osjetio snagu, kročio sam u tišini.


17

Sada sam star, stariji od Quematzina kad je umro.

Znam da sam dobro uradio ne zapjevavši, jer sve je bilo uzalud. Tuđinci su se vratili i moj je narod podjarmljen, moja supruga stradala je uzalud, i ja koji sam bio poglavica kod kuće sam

ništa. Bogovi su zaista bili na umoru, a one koji umiru ne

uznemirava se.


18


San Isidro Maxtlacingo, 1850.

19


20

… Hajdete u San Isidro,

señor…

… Zašto ne odete u San Isidro,

señor?

… Idite u San Isidro, señor…

… I za sve to kriva je ona usijana glava Catherwood: "Ajde u Meksiko, ajde u Meksiko!" Glup

kakav jesam, ja sam otišao…


21

Navrh mi je glave ovog Meksika, vrućine, umora i prašume odakle izviru

halucinantna kamena lica, nepojmljive ruševine te

vječiti žeđ i znoj…


22

I sada se, zbog savjeta tog fanatika,

nalazim u ovom bijednom i zabačenom kutku svijeta gdje mjesecima ne kiši. Gade mi se sunce, staro barokno

kamenje, prašnjave i puste ceste…


23

Zašto ne odete u

San Isidro, señor?

Zašto ne odete u

San Isidro, señor?

Zašto ne odete u

San Isidro, señor?

Moram po svaku cijenu sutra

otputovati diližansom. Ljudi odavde počinju mi ići na živce svojom

prepredenošću i mrcvarenjem

cvrčaka.


24

Briga me za njihov San Isidro, bjež’mo

odavde što prije…

Zašto niste ukrcali

prtljagu?

Jer ipak ne idemo, señor.

Kažu da su vrela

Tepemantle presušila, señor,

poslao sam nekoga da provjeri, ali

potrajat će neko vrijeme…


Odite u San Isidro, señor…

Odite u San Isidro, señor…

Neko vrijeme… Kao da ne znam što ovim ljudima znači

neko vrijeme. A provesti dane i dane na ovom prljavom mjestu… Imao sam dojam

da mi čak i spaljeni zidovi te lešinari po ulicama tupe taj

mučni refren…

Naposljetku, mogla bi to biti i

diverzija…

Neka mi na raspolaganje stave mulu i vodiča. Sutra ću otići u San

Isidro…

Te me noći probudilo pjevanje u daljini. Imali su i vatromet. Pjesma

je utihnula u zoru.


26

Kad je svanulo, vodič me odveo kroz pejzaž drevne lave. Iz tla se uzdizala zagušljiva vrućina.

San Isidro, señor…


27

Vodič nestade. Ja sam se zatekao pred crkvom kao što su tolike druge, koja je pod neumoljivom svjetlošću otkrivala svoju prašnjavu raskoš.

Ondje me čekao svećenik.

Dobro došli u San Isidro, señor. Već vas dugo očekujem.

Očekujete me?

Vijesti brzo putuju, señor…


28

U San Isidru nemamo više mnogo posjetitelja kao

nekoć…

Oh, Bože dragi, kreće govor o nekadašnjoj

veličini! Još jedan od fanatičnih diletanata…

Ako želite poći za mnom, señor, rado ću vam biti

vodič…


29

Crkva je sagrađena na ruševinama

velikog hrama koji je uništen

tijekom osvajanja…

Hram je bio posvećen Cojicu,

bogu kiše. Bio je to velik, svemoćan bog. Veliki svećenik, koji ga je predstavljao, živio je u hramu.

Trebali biste ga zazvati, oče, vjerojatno

bi bilo djelotvornije

od vaših molitava.

Nikomu nije bilo dopušteno vidjeti ga. Samo oni koje se žrtvovalo mogli su ga vidjeti, i to tek na trenutak. Bog je uzimao

ljudske živote i zauzvrat davao

vodu.


30

Tada sam ugledao stup iza kamenoga trijema… I upitao

sam što je to.

Taj stup? Prema pučkom vjerovanju radilo se o posljednjem trenutku predaha za one koji su se žrtvovali. Dok im sjena ne bi dopirala do vrha stupa,

ostajao im je kratki trenutak života. Kad bi sjena dosegnula

vrh toga stupa, njihovo je vrijeme nepopravljivo

isteklo.

Ali vi, señor, ne vjerujete u takva pra-znovjerja?

Samo bi mi još to trebalo!


31

Stajao sam pod trijemom i vidio da mi sjena dopire točno do

vrha stupa.

Dakle, prema vama, odzvonilo mi

je?

Da.


32

Kad sam se okrenuo, to više nije bio svećenik pod svojom prašnjavom mantijom, vidio

sam mu lice optočeno simbolima nepoznate sile i znao sam što podrazumijeva to što ga taj jedan jedini put mogu vidjeti.


33

Vani više nije bila stara, gotovo ruševna crkva, nego

crvena velebna zdanja. Isticala su se na nebu. I oni su bili ondje, tri crna obrisa u protusvjetlu… Kao i kamen.

Drhtao sam i znao da će kiša uskoro pasti, za tili čas.



Chapungo


36

Bože moj! Pogledaj, molim te, ove proklete planine. Svaki put kad letim

ovuda, umirem od straha… Kaži, varam li se ili

desni motor gubi snagu?…

Ne, sve je u redu, ali ovo je

zbilja gadno mjesto. Sjećaš li se meksičkog pilota? Upravo se ovdje srušio prije nekoliko

godina, s lijepim teretom… Gomilom

zlatnih dolara, pričalo se…

Njega su pronašli mjesecima

poslije, ali avion ne. Nestao je u ovim prokletim planinama, a

Bog zna da su tražili…

Eh, a da promijenimo

temu… Da,

možemo o velikoj krigli

piva koja nas čeka po slijetanju…


37

Pogledaj, Hindalecio,

kako je lijep… Jednog dana i ja ću imati

takav, samo za sebe…

Hoćeš li prestati dizati nos u zrak

kako bi gledao te vragolije

gringosa, nisu to stvari za

nas?…

Stalno mi proturječiš…


38

Chapungo, ti si moj mali brat i obećao

sam našem ocu da ću se za tebe brinuti, ali ti mi nikako ne pomažeš. Misliš

samo na te strojeve koji lete kao crni

strvinari…

Stalno mi proturječiš… Imat

ću avion, pravi, kao onaj koji

je naš otac vidio kako pada toliko

godina prije smrti…


39

Naš otac bio je star i,

kad je pio, vidio je svašta: pauke, žabe i guštere s krilima

šišmiša…

Stalno mi protusloviš i

vrijeđaš spomen na našeg oca: avion je doista pao i on je to vidio, a ja ću ga

pronaći.

Ne misliš li da je vrijeme da

prestanemo jurcati planinom kao

poludjele koze? Dolje u dolini mogli bismo pronaći posao

i obojica živjeti bolje…

Želim pronaći taj avion prije nego što ga nađe netko drugi i ti mi

trebaš prestati neprestano

proturječiti…

A sada uzmi hranu i

krenimo dalje, predugo smo se odmarali…

Dobro napuni

torbu, neće nas biti više

dana…


40

Nešto kasnije…

Chapungo, nikada nećemo pronaći taj tvoj avion

…

Sigurno nećemo ako se na svakom koraku zaustavljamo zbog tebe. Što imaš umjesto

nogu?

Umoran sam od jurcanja po

planinama u potrazi za stvarima koje

ne postoje, čuj me, Chapungo…

… Urazumi se i prestani

misliti na taj đavolji

stroj…

Zaveži, glupane!

Zar nisi primijetio da nas prate?…


Vratimo se, molim

te…

Ne, ne sviđa mi se to što nas potajice

prate…

Što misliš napraviti, Chapungo?

Kakvo je zlo u tomu što nas

slijede?…

Ne mrdaj odavde, shvaćaš

li?…

Dobar ti dan,

Candelario, putovi nam se križaju, dobro

došao.


Kvira-Bà, zdravo budi, Hindalecio.

Došao sam razgovarati s tobom i zato sam pričekao da ti brat ode. Moram s tobom o njemu govoriti. Ja sam

Ovvirùame, šaman. Da je tvoj brat bolestan, mogao bih mu iz prsa izvući crva koji ga izjeda.

Ali tvoj je brat bolestan duhom, a to je teže… Zao duh nagoni ga da luta planinama i na to nikako ne mogu utjecati.

Moraš ga ostaviti, odvojiti se od

njega…

Ove sam noći plesao kraj oslikanog

kamenja i došao je glas, govorio je da smrt korača Chapungu za

petama… Ostavi brata, Hindalecio, napusti ga, to je poruka oslikana kamenja koju sam ti

došao predati…

Ali kako ga mogu

napustiti? On više ne lovi, ne sije i ne žanje, netko mora paziti na

njega…

Ostavi ga, kad ti kažem.

Misliš da bih došao da ne strepim za tvoj život? I ja sam u opasnosti, ali došao sam

usprkos svemu.


43

Mi smo prijatelji, Hindalecio, i puno

smo tesguina zajedno popili… Majka ti je bila Raramuri kao

ja…

… Zato ti kažem da prepustiš

brata njegovoj sudbini, jer

glas se oslikana kamenja nikada

ne vara…

Zašto uvijek moraš

ubijati, Chapungo? Sad će se svi Candelarijevi ljudi okrenuti protiv nas… Došao je kao prijatelj…

Neprestano mi proturječiš,

došao je iz tebe izvući gdje se

nalazi moj avion… Svi ga žele, a samo ću ga ja

dobiti…


44

Je li moguće da si toliko glup da ništa ne

shvaćaš?…

Sada uzmi

torbu i idemo.

Nikada nećemo

pronaći tvoj avion. Kako

ne razumiješ da ne

postoji?… Šuti i hodaj.

Zašto se ne vratimo, Chapungo? Nije nam ostalo

bogznašto hrane i…

Trenu-tak…

… Miris dima, netko

je pod liticom…


45

Neki gringo, sam samcat… Svi dolaze po moj avion…

Ej, vi tamo! Ni

makac više i ruke na vidjelo…

Ne pucajte, señor, moj brat i ja

miroljubivi smo ljudi.

Tim bolje za vas. Priđite,

možda stižete u pravi čas…


46

Ja sam iz rudarske kompanije

iz Sierra Madre, uzimam uzorke i izgubio sam se u ovim prokletim

planinama. U kojem bi smjeru mogla biti pruga za Chihuahu? Slijedeći

nju mogao bih se vratiti u svoj logor…

Zbilja ste se izgubili,

señor, ali ja znam kuda

prolazi pruga i mogu vas odvesti…

Dobra ideja, momče. Djeluješ mi

bistro i mogao bi zaraditi nekoliko pesosa…

Chapungo, zaboravljaš da se moramo

vratiti i da nas čeka dug

put…

Šuti, nisi li čuo što kaže

señor?… Čekaj me ovdje, neću

dugo…

Dosta brbljanja, uzmi moju

torbu, momče, i put pod noge…


47

Nekoliko minuta

poslije…


48

Što se dogodilo, Chapungo? Čuo sam

pucanj… Jesi li ranjen?

Ti gringosi i njihove puške ništa

ne vrijede… I ovaj nas je došao špijunirati kako bi saznao gdje se srušio. A ti, stara

budalo, ti si htio da se pritajimo i da se on slobodno vrati…

Nisi to trebao napraviti. Doći će ga tražiti sa psima i stražom,

gringosi ne praštaju…

Uzmi mu torbu, ima konzerve i duhan, požuri!

Sad kad imamo dovoljno hrane, nećemo se vratiti kući. Tražit ćemo ondje gdje nikad

nismo bili: na Mirador de Pinalu.

Hajde, idemo.

Mirador de Pinal?… Ni koza se

onamo ne bi penjala…


49

Chapungo, slušaj me, gore

ništa nećemo naći… Tvoj

avion ne postoji, a mi ćemo se

izgubiti… To nisu naše planine…

Možeš li zavrnuti

svoj ventil za jadanje i pokrenuti

noge?

Ružno je što tako

govoriš, ja sam

ti stariji brat…

Ti si samo stari kukavac. Pomakni se, želim doći

na vrh prije noći.


50

Čekaj me, Chapungo, iscrpljen

sam, ne mogu dalje…

Požuri, lijenčino,

umjesto da skvičiš kao miš uhvaćen u klopku…

Madre de dios!… Dođi

vidjeti…


51

Otvori, dakle, oči ako možeš!


52

Evo ga, Hindalecio, moj

avion, onaj koji sam tražio. Našao sam

ga… Naš ga je otac stvarno vidio i ja sam imao pravo… Pogledaj, brate,

vidiš li ga?…

Vidim ga, Chapungo, vidim

ga kao truplo krave koju su rastrgali kojoti… Mrtva,

beskorisna stvar… Koja više neće letjeti, koja više nema život onih koje vidimo kako

prolaze nebom iznad nas…

Idi kvragu! Čak mi i sada

proturječiš… Skloni mi se s

puta, ostavi me s mojim avionom,

onim koji po tebi ne postoji!


53

Slušaj, Chapungo,

moramo otići odavde, tamo je sanduk pun žutog

praha, puno praha…

Ma što sad želiš? Briga me

za žuti prah koji si pronašao…

Sada imam svoj avion pa me prestani

gnjaviti!


54

Za taj žuti prah dat će ti sve što poželiš: cipele,

cigare, mezcal, satove s lancem… Možda čak i konje… Sve! Čak će te i gringosi poštovati. Ali taj je sanduk težak, treba mi tvoja pomoć da ga odnesem… To je

zlato, Chapungo, zlato!

… Pa ne možemo ostati ovdje, bogati

ne žive u planinama…


55

Vječno mi proturječiš,

Hindalecio, i znaš da mi se to ne sviđa. Ne marim za žuti prah, cigare i konje… Ne želim ništa od svega

toga, razumiješ li?…

… Sada imam avion. Svoj

avion…


Documents

Knjiga 44 Sergio Toppi Colt Frontier - delfi.rs