Bio vrt - Marie Luise Kreuter-2.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/bio-vrt-marie-luise-kreuter-2pdf 1/327
8 Predgovor
rodnim vrtovima i alternativnim
nainima ivota. Meutim, ova
Ona je nastala na dugo i postupno
graenim temeljima. S problemi-
mislima, ali i u praksi svog vrtla
renja. ve dugi niz godina. Jedan
dio svojih iskustava pretoila sam
u knjige i napise, te u televizijske
i radio emisije. Kao jeka, do mene
dopiru brojna pitanja o temeljnimproblemima i praktinim detaljima.
S vremenom je postalo sve oitije
da nezaustavljivo raste broj vrtla
raamatera koji su spremni i imaju
snanu elju uzgajati prema pravi-
lima prirode. Sada se više ne radi
samo o izoliranoj grupici ljudi. e-
lja da se zdrav uzgoj ostvari barem
u vlastitom vrtu, toliko se proširila
daje za realizaciju biovrta postalo
prijeko potrebno opseno i pouzda- no "uputstvo za rad", jer više jed-
nostavno nije dovoljno samo davati
recepte o kompostištima i tekuem
gnojivu dobivenom od koprive.
nim vrtom prui utemeljen odgovor
od uzgoja povra pa do cvijetnja
ka. Bilo mi je vano što obuhvat
nije prikazati, ne samo probleme izprakse, ve i prirodnoznanstvene
osnove koje su takoer od velikog
znaaja. Biovrtlari moraju ne samo
znati "kako se to radi", ve prven-
stveno prepoznati "zbog ega to i
funkcionira". Ova knjiga, stoga, po-
inje opisom osnova. Potrudite li se
proitati je, vidjet ete da biovrtla-
ri nisu neka "sekta", ve se kreu u
okvirima pokreta koji stara iskustva
i najmodernije znanstvene spoznaje pretvara u odgovorno postupanje.
U praktinom dijelu knjige uloila
sam mnogo truda kako bih vam na
jednom mjestu uinila dostupnimono što je do sada bilo raspršeno
u zasebnim prikazima: primjerice,
nja nametnika, pregled najvanijih
bioloških preparata, struan prikaz
razliitih prirodnih naina gnojenja
turama.
Preporuke o sortama1 u poglavlju
0 povrtnjaku i vonjaku odabrane
su s prirodnih gledišta. Provjerene 1 otporne vrste te nove sorte koje su
otporne na bolesti, dobile su pred-
nost pred senzacionalnim noviteti
raskošnih primjeraka".
ruuje uzgoj onog grmlja koje se
pokazalo dobrim tijekom testiranja
oglednom vrtu VVeihenstephan". Pri
procjeni kakvoe biljaka znaajnu
otpornost, bogatstvo cvata, dobar
sjedna prirodna staništa i izvanred-
ne uzgojne uspjehe velikog vrtlara
Karla Foerstera trebaju vam pomoi
da i u cvijetnjaku napravite drae
stan i upeatljiv odabir. Prilikom
sastavljanja popisa cvjetnog grmlja
bila su, pored ljepote same njihovepojave, izraena i pitanja ekologije.
Tako ete pronai brojne upute o gr-
mlju koje je pogodno i kao leglo za
ptice, te koje i drugim ivotinjama
nudi hranu i ivotni prostor. eljela
bih ovom prigodom iskreno zahva-
liti svima koji su svojim znanjem i
iscrpnom pomoi bili uz mene pri
nastanku ove knjige: strunjacima
na mnogim satima informativnih
razgovora, a privatnim biovrtlari ma na spremnosti kojom su meni i
itateljima pribliili svoja iskustva.
Posebno zahvaljujem nakladi BLV
koja je u ovakvom opsegu omo-guila nastanak knjige o biovrtu
te ju tako velikodušno opremila.
"Moji suradnici" u nakladi svojim
su strunim znanjem, nepokole-
danom atmosferom punom meu-
vovremeno dovršen kako bi se u
ovom trenutku našao pred vama.
Zahvaliti elim i svojim "dobrim duhovima" koji su na svoj nain
mnogo pomogli: gospoi Riti Abels
koja je na svom brzom stroju preni-
jel a rukopis u ist oblik, itljiv i za
ostale, te je usprkos velikom priti-
sku zbog rokova uvijek bila vjerno
uz mene. Diplomirana knjiniarka
Ingeborg RaueWinkelmann preu-
kazala. Njen brian rad i srano su-
dioništvo u Biovrtu umnogome su pridonijeli zaokruivanju ovog dje-
la. Nadam se da ete i Vi, itatelji
ove knjige, postati uspješni biovr-
tlari tada se naš trud isplatio.
U veljai, 1981. MarieLuise Kreuter
Predgovor uz 10. izdanje (novo izdanje)
Prošlo je sedam godina otkako je u
veljai 1981. izašao Biovrt. Mno-
go se toga dogodilo u tom kratkom
vremenu. Ova je knjiga stotinama
tisua vrtlara postala pratilac na
putu u realizaciju zdravog vrta "bez
straha". Istovremeno su se metode
prirodnog vrtlarstva razvile u va-
an sastavni dio opeg nastojanja da se spasi naš okoliš i regenerira
zemlja.
svim vrtlarima najnovija saznanja:
vjete, recepte i preparate, napre-
dovale su i metode kompostiranja,
maliranja i uzgoja mješovitih kul-
tura. Provjerene su i dopunjene sve
preporuke o sortama biljaka u povrt
njaku. vonjaku i cvijetnjaku. Novo veliko poglavlje trebalo bi pomoi
biovrtlarima da izradom umjetnog
jezerca, biljkama penjaicama, div-
još više prirodnog okoliša. Mnoštvo
novih fotografija u boji ini itanje
knjige oitim zadovoljstvom.
jim provjerenim osnovama i aktu-
alnom praksom postati vaš vjerni prijatelj koji na sva vaša pitanja ima
spreman, utemeljen i pouzdan od-
govor.
Predgovor uz 18. izdanje
18. izdanju. Svoju zahvalnost mo-
ram izrei vama, itateljima, koji
ste uvijek iznova, s puno povje-
renja, posezali za ovom knjigom.
Zahvaljujem takoer i nakladi
toliko velikodušnog angamana.
titelji Wilhelm Eisenreich. vodi-telj lektorata "Priroda" te izdava
Ernst GroBkopf. Svojim su veli-
kim strunim znanjem, nepokole-
svega prigodom ureenja svakog
knjige prošlo je osam godina. U tom
se razdoblju mnogo toga dogodilo,
naalost ne samo u pozitivnom smi-
slu. Okoliš je na našem planetu sve
ugroeniji. Svi mi moramo pomo-
i da se sprijei još gora situacija,
stoga ponimo od vlastite okoline.
Vaš je Biovrt ponovno aktualiziran
na tom zadatku od kompostiranja
preko zaštite bilja, pa do preporuka
kvalitetnih sorti i uputa o vrstama
biljaka. Posve nova oprema s foto-
grafijama i grafikonima treba vam
pruiti ne samo vizualno zadovolj-
stvo, ve na jednom mjestu i sve
dodatne obavijesti.
volja pretoila u ekološko postupa-
nje, a prirodno vrtlarstvo u uspješ-
nu vrtlarsku stvarnost. U ovoj ete
knjizi nai mnogo praktinih savje-
ta i recepata, no moja glavna pre-
poruka glasi: sve što u vašem vrtu
raste i ivi, promatrajte s ljubav Iju
i razumijevanjem. Sve što je ivo jedna je jedinka, sva iva bia vole
svoj ivot. Svi vole ivot, a boje se
smrti. To vrijedi kako za uš i kišnu
glistu tako i za ljude. Tko naui vo-
ljeti i poštovati sva iva bia, uvijek
e ispravno postupati; njemu recep-
ti više nisu potrebni. Ljudi koji tako
misle i osjeaju pomau našem pla-
netu da preivi. Za to je potreban
svatko! I vi ste potrebni! Ostanite
hrabri, strpljivi i puni ljubavi. Svaki dan postupajte sa eljom da spasite
naš planet. Pomozite tu gdje jeste
kako bi se iskoristile posljednje pri-
gode. Vaš Biovrt vam pritom eli
pruiti podršku. Neka Bog uva
Vas, vaš vrt i ivot na našoj Zemlji .
U sijenju. 1996. MarieLuise Kreuter
8/20/2019 Bio vrt - Marie Luise Kreuter-2.pdf
10 Uvod
izgubljenog raja koji obuhvaa
gredica, grmlja i voaka. Tu ovjek
na ogranienom prostoru ostvaruje
iza zaštitne ivice nalazi zaklon,
odmor, te oslobaa svoju potrebu
za igrom. Cvijee i drvee gasi nje-
govu e za prirodnom ljepotom,
salatama i jabukama iz vlastitog uz-
goja na svoj stol donosi zdrave po-
slastice. U legendarnom vrtu Edenu
u nepomuenom su skladu ivjeli
ovjek, ivotinje i biljke. Nakon iz-
gona posvuda po zemlji pruali su
se plameni jezici zlobe i neprijatelj-
stva. Iz prvotnog suivota nastalo je
gorko neprijateljstvo.
jeeno da to neprijateljstvo preno-
simo sve do vrtova. Svakodnevni
govor pojašnjava što se zapravo dogaa: biljke i ivotinje dijele se
na "korisne" i "'štetne". Korov i uši
moraju se "suzbijati" i "iskorijeni-
ti". Kupusni bijelac u povrtnjacima
i tratinica u travnjacima se "uni-
štava", gljivice radikalno "'suzbi-
mašinerija smrti bez premca, koja
jednakom mjerom pogaa namet-
bicida veinom su toliko siušne da
nitko ne primjeuje njihovu smrtnu
borbu niti je mora osjetiti... Ta
uglavnom nevidljiva smrt bez gla-
sa vjerojatno je pridonijela tomu da
je kemij sko suzbijanje nametnika
nekoliko desetljea bilo provoeno
meuvremenu, sve jasnije osjea-
mo posljedice skrivene tragedije:
uništeno tlo, oneišene podzemne
vode, osjetljive kultivirane biljke,
nego ikada prije. Stoga, sve se više
ljudi pita: Mogu li barem u svom
vlastitom, malom, zelenom carstvu
e, zainsko bilje, povre i voe na
prirodan nain, bez raznih otrova?
Odgovor glasi: mogue je ! Svaki
prijatelj vrtlarstva koji je spreman
promijeniti nain razmišljanja moe
uspješno obraivati "biološki vrt".
izgleda, prikazano je u ovoj knjizi.
Ovom prigodom htjela bih odmah
postaviti i granice. Biološke meto-
de mnogo je lakše pretvoriti u "ze-
leno djelo" u privatnom vrtu nego
u poljoprivredi jer vrtne su gredice
pregledne. Tako se, primjerice, bez
velikih teškoa mogu runo ukloni-
li gusjenice i puevi. Vrtlaramaler ne mora svoje postupke usklaivati
s gospodarskim gledištima jer uz-
gojem povra i voa ne zarauje
svoju plau. Nije mu potrebna do-
datna radna snaga te skoro nikakva
mehanizacija. Njemu je vano šare-
no cvijee i zdravo voe i povre,
koje iz vrta dolazi svjee na stol.
Budui da su hobi i rad u vrtu pove-
zani, jedan sat rada više ili manje ne
predstavlja mu problem. Runi radi esta pogrbljenost ubrajaju se u
"zdrav tjelesni trening" kojeg izvan
radnog vremena rado prakticira radi
ravnotee s esto "sjedeim" zani-
manjem. Zbog svih se tih razloga
pribojavam da nije jednostavno na
cjelokupno poljodjelstvo prenijeti
naene i potvrene u radu u biološ-
kom vrtu. Niti vi, itatelji i budui
biovrtlari, ne biste smjeli to uiniti.
Poljoprivreda nije zabava u slobod-
no vrijeme. Za seljaka, doduše, vri-
jede ista naela prirodnog uzgoja,
no prenošenje u praksu slijedi dru-
ga gledišta. Pogled unazad u našu
"zelenu prošlost" jasno pokazuje
na Zemlji ivjeli su ve i naši preci
u prijašnja vremena. No, lovcino
madi sakupljali su samo divlje bilj-
ke, korijenje i bobice tamo gdje su
ih u tom trenutku pronašli. Nakon
toga selili su se dalje. Njihov je za-
hvat u prirodnu ravnoteu bio jedva
zamjetan. Ona se regenerirala sama
od sebe. Ono stoje nomad "ubrao",
ubrzo je ponovno izraslo.
kad su divlji sakupljai postali sje
dioci u ranom kamenom dobu te
poeli obraivati oranice i vrtove.
O tim prvim pokušajima ne postoje
pisani zapisi. Vjerojatno su seljaci ranog kamenog i bronanog doba
poeli s krenjem pomou poara,
onako kako je to kasnije bilo uo-
biajeno i kod mnogih primitivnih
naroda. Oni su iskorištavali oranice
tako dugo dok nisu bile u potpuno-
sti iscrpljene. Nakon toga su se jed-
nostavno selili dalje i krili nova,
plodna podruja. Sve dok je bilo
malo ljudi i dovoljno djevianske
zemlje, takvo rano poljodjelstvo bilo je mogue. Isluena su tla kod
takve metode ostajala prepušte-
dovodila u ravnoteu. U tu je svr-
hu imala na raspolaganju dovoljno
vremena. No, to je bilo prije ot-
prilike 5000 godina. Ve je u doba
Germana zabiljeen prijelaz na
ne zemljoradnje pri kojoj su se iz-
mjenjivali uzgoj itarica i ugar.
Uvod 11
ugar zazeleni prije nego su nano-
vo obraivali oranicu. Na taj nain
Priroda moe ponovno napuniti po-
trošene hranidbene priuve zemlje. Dodatna gnojidba na našim srednjo-
europskim podrujima pojavila se
Kao i uvijek u ljudskoj povijesti, po-
treba je potakla novi razvitak sta-
novništvo se povealo. Ako ovjek
nije elio umrijeti od gladi, morao
je pronai bolje i sigurnije metode
proizvodnje hrane. Rezultat tih na-
pora bila je tropoljna zemljoradnja.
Nakon dvije godine obraivanja slijedi godina ugara. Osim toga, u to
su se vrijeme oranice poele gnojiti
stajskim gnojem i gnojem od or-
ganskih otpadaka. To je povealo
prinose i obnovilo potrošene hra-
njive tvari. Od tog vremena zemlja,
ljudi, biljke i kune ivotinje ine
zatvoreni krug. Skoro 1000 godina
funkcionirao je taj sustav od koga
su mogli ivjeti svi, bez znaajni-
jeg optereenja naseljenih ivotnih
prostora. Idua prekretnica nastu-
doba. Mineralna gnojiva istisnula
odrati iskljuivo velikim dodava-
stanim suzbijanjem nametnika. No,
novog preokreta. Oduševljenje te-
kovinama modernog doba zamije-
da su postali vidljivi nedostaci a po-
sljedice zamjetne širom svijeta. No,
to ne znai kao što neki smatraju
da su kemija i tehnika izumi Vra-
ga. Naprotiv, oboje predstavljaju
u neumjerenosti kojom su predstav-
nici prirodnih znanosti rigorozno
nika zasigurno predstavljaju blago- slov za ovjeanstvo. O tome mora
razmišljati i uvjereni biovrtlar. Što
više strunih razmjena mišljenja
mijskog" podruja, to je bolje za
zemlju i ljude! Neprijateljstvom i
netolerancijom nikada se ne dolazi
do pozitivnih promjena.
podruja. Najvanija sredstva po-
ljodjelstva uvijek su se prenosila na vrtlarstvo. U seoskim vrtovima
ranijih stoljea koristila su se ista
gnojiva ivotinjskog porijekla koja
vima našeg stoljea unazad posljed-
njih 60ak godina koriste se ista mi-
neralna gnojiva i kemijska sredstva
za prskanje koja su razvijena za ve-
like kulture u poljodjelstvu. Danas
znamo da zemlja, biljke i ivotinje
pate zbog takvog tretmana. Okoliš
je ne samo uslijed poljoprivrede
opasno doveden izvan svoje rav-
notee. No. u usporedbi s ranijim
epohama mi nemamo niti vremena niti prostora da regeneraciju prepu-
stimo Prirodi. Ovog je puta Priroda
upuena na sve vee razumijeva-
nje ovjeanstva. Poljoprivreda e
stare metode uzgoja koje e sau-
vati plodnost zemlje. To moraju
pokušati i vrtlari. Njima je to lakše
jer s ispitivanjem prirodnih naina
rada mogu poeti odmah sutra. Ve
postoje nebrojeni vrtovi obraeni prema biološkim metodama koji
dokazuju koliko je korisna takva
promjena. Svatko moe vrtlariti na
biološki nain i svatko moe na taj
nain na malom komadiu zemlje
pridonijeti da se svijet u kojem i-
vimo uredi na malo zdraviji i mi-
roljubiviji nain. Vrtovi još uvijek
predstavljaju komadi raja mora-
latica bez koje se više ne moe za-
misliti rasprava o alternativama za
zdraviji svijet. "Biološko" se koristi
za vrtove, ivene namirnice, sred-
stva za zaštitu bilja i svjetonazo-
re. Namjere su dobre, no radi se o
izrazito višeznanom pojmu. Stoga
ti strogo ga razgraniiti. Vrtlari su
uvijek s obje noge vrsto na zemlji
te stoga moraju i rijei koje oni ko-
riste imati "glavu i rep".
Biologija je, prema novom izdanju
Brockhausa. "znanost o ivome".
tlarsku autora Georga E. Siebe
neichera pod pojmom "'Biološko
no, organsko, organskobiološko
kao reakcija na kemijske procese
koji su uzeli maha. posebice u gno-
jidbi i zaštit i bilja."
Iz ovoga je ve vidljivo da ne posto-
ji samo jedna biološka metoda ve
razliita biološka usmjerenja. Deta-
nain zajedniki. Albert von Haller
u svojoj ih knjizi Korijeni zdravog
svi/era opisuje ovako: "U biološ- kom se vrtlarstvu moraju uzeti u
obzir mnogostruki odnosi kultivi-
tlu. prema zraku i vodi, prema klimi
i mikroklimi, te se svaki postupak
kultiviranja mora ispitati glede nje-
govog uinka na cjelinu." Nadalje:
"U biološkom uzgoju ne radi se,
sloga, samo o korištenju organskih
tvari ve i o njihovoj kvaliteti. Gno-
jenje stajskim gnojem ne znai da se radi o biološkoj metodi. Kako
bi se postigla vea kvaliteta, u bi-
ološkom je vrtlarstvu od iznimnog
znaaja kompostiranje."
rei nekoliko rijei. Vrtlarstvo pre-
ma prirodnim metodama ne znai
pustiti Prirodu da jednostavno ide
svojim tijekom. Ve tisuama go-
dina ljudi u svojim vrtovima kul-
tiviraju biljke i na razliite naine pokušavaju postii vee prinose.
Samo se tako moe prehraniti sve
vei broj ljudi. Tko eli ubrati ve-
like glavice zelja, mora "umjetno"
pohranjivati. Ono što Priroda pu-
sti da izraste divlje, nikada mu ne
bi bilo dovoljno. U tom je smislu
i vrtlar koji radi prema biološkim
metodama "kultivirani" vrtlar. No.
nikakvih poremeaja. On u umjet- nom svijetu svog vrta pokušava
stvoriti novu ravnoteu prema pri-
rodnim zakonima. Kaemo: u skla-
du s prirodom.
kao gospodar: ivotinje i biljke nje-
gova su "braa". Nije to nikakva romantika izvan stvarnosti. I naša
zapadna znanost polako poinje
Istoka i mnogi primitivni narodi
ve odavno intuitivno znali : svaki
ivot na zemlji meusobno je po-
vezan na kompliciran nain. Naj-
više razvijena bia stoga su ovisna
o funkcioniranju primitivnih oblika
ivota. Kada nestaju siušne bakte-
rije u tlu, one najavljuju i nestanak biljaka, ivotinja i ljudi.
stiki filozof Dshuang Dsi shvatio
je : '"Sada je ovo što se svijetom na-
ziva jedinstvo svih stvorova." Više
od 2000 godina kasnije antropologClaude LeviStrauss mišljenja je da
je krajnje vrijeme da kulture Zapa-
da "naue daje ovjek, naposljetku,
samo ivo bie meu svim drugi-
ma koje moe dalje ivjeti samo
uz preduvjet da te druge poštuje."
Albert Schwei tzer je to poštovanje
nazvao "'strahopoštovanjem pred
postupati svi koji vrtlare na biološki
nain. Zvui staromodno, no, ona je tako stara i lako mlada koliko i
sam ivot. Zakone ivota nije donio
ovjek. Ljudi mogu samo ivjeti u
skladu s tim zakonima. Ako postu-
paju protiv njih, uvijek e biti samo
gubitnici. Tako je nekada pustinja
Sahara bila itnica Sjeverne Afrike.
Uništilo ju je loše rimsko gospoda-
renje. Indijanci Sjeverne Amerike
sju s netaknutom prirodom. Dvje- sto godina vladavine bijelaca bilo
je dovoljno da se široka podruja
kontinenta pretvore u neplodne ste-
pe. Neumjerenost i udnja za dobiti
utjecali su na ljude da zaborave da
priuve zemlje nisu neiscrpne. No,
postoji i prastari suprotan primjer:
Kina. Sir Albert Howard napisao je
1943. godine u svojoj Poljoprivred-
noj oporuci: "Mali posjed u Kini,
primjerice, daje još uvijek stalni prinos te se, usprkos gospodarenju
koje traje etiri tisue godina, nije
smanjila plodnost tla." U kineskim
vrtovima i domovima nema besmi-
sleno odbaenih otpadaka. Sav se
organski materijal prerauje u kom
post i gnoj. Za zapadno bi društvo
4000godišnja plodnost kineskog
ukrašavamo vezom" kau još i danas kineski vrtlari. Roland Rai
ner koji je 1973. godine proputovao
Kinu, smatra da je u ovoj poetskoj
slici jasan osnovni stav: "spremnost
na vrtlarsku njegu cijelog ivotnog
prostora, punu ljubavi i intenziv-
nog rada koji vodi rauna o svimposljedicama." To moe biti samo
opis krajobraza u kojem postoje
samo biološki obraivani vrtovi!
sve breg pretvaranja poljoprivred-
je i ovdje ophoenje sa zemljom,
koje nije bilo iskljuivo orijenti-
rano na dobit, doivjelo negativnu
promjenu. Razorne su posljedice
nastupile kasnije nego u zapadnom svijetu. No, posljedice bi, s obzi-
rom na gustou puanstva, mogle
biti j oš katastrofalnije nego u Euro-
pi ili Americi . Za kraj, još jednom
pitanje: Što, dakle, znai vrtlariti
na biološki nain? To znai, jedno-
stavno reeno: raditi s prirodom, a
ne protiv nje. To pretpostavlja da
vrtlar poznaje najvanije zakone
prirode te da stalno sam, otvorenih
oiju promatra što se dogaa u njegovom vrtu. Taj "povratak prirodi"
ne smije nikada biti korak unatrag
u zastarjele tehnologije. Biološ-
osnovama evolucije koje ukazuju
nim i tehnikim tekovinama našeg
vremena. No, one to ine obazrivo.
Stoga, vrtlari koji rade na biološki
Tanka je i vrijedna smea kora zemlje koja prekriva samo neke dijelove planeta.
nain nisu sanjari izvan stvarnosti
ve realisti koji svoje snove o vrtu
pretvaraju u stvarnost. Svi oni mo-
gli bi na vrata vrta napisati reeni-
cu velikog vrtlara Karla Foerstera: "Tko eli ostvariti snove, mora biti
budniji i sanjati dublje od drugih."
Naša Zemlja
ja naš planet. To je ona više ili ma-
nje mrviasta masa u kojoj uspije-
va korijenje biljaka. Formirano tlo
moe biti debelo nekoliko metara
ili tanko tek nekoliko centimetara.
No, samo se gornji sloj debljine
1030 cm sastoji od plodnog humu-
sa. Ta dva pedlja zemlje još i danas,
jezikom naših predaka, naz ivamo
"majica zemlja". A ona to doista
i jeste: "majica zemlja" koja hra-
ni biljke, ivotinje i ljude. Ako bi
našoj Zemlji jednog dana ponestalo
zemlje, tada bi naš mali svijet po-
novno postao mrtva zvijezda.
km. Sloj humusa samo je vrlo tan-
ki pokriva omotan oko te goleme
lopte. Na mnogo mjesta nalaze se
goleme rupe tu se rasprostiru vo-
dena prostranstva mora, vjenog
3,2 milijarde hektara bilo bi teorijski iskoristivo u poljoprivredne
svrhe. Od toga se obrauje samo
polovica koja trenutno hrani ita-
vo ovjeanstvo koje ivi na ovom
svijetu. Druga polovica mogla bi
se kultivirati samo uz izuzetno ve-
like troškove. Golemi se ostatak
ne moe koristiti u poljoprivredne
svrhe. Svakom stanovniku Zemlje
stajao je teorijski prije nekoliko de-
setljea na raspolaganju oko 1 hektar zemlje. U 2000. godini to je ve
bilo samo pola hektara.
Milijuni godina bili su potrebni elementima da samelju stijene u prah. Od kamenog
brašna nastala je plodna zemlja, a ostali su neobini oblici stijena.
Svi su oni svojim proizvodima, koji
su nastali procesom raspadanja,
polagano, tijekom milijuna godina
lokalne slojeve nalazimo na nekim
mjestima fini kameni prah koji, no-
šen vjetrom putuje tisuama kilo-
metara oko zemaljske kugle les, primjerice. Tamo gdje se on slegnuo
nastalo je izuzetno plodno, glinasto
tlo. Primjeri za to su uvena "uta
zemlja" u Kini. no takoer i Mag
deburška ravnica u Njemakoj. No,
nisu samo stijene stvorile zemlju. I
biljke i ivotinje koje su u kasnijim
razdobljima nastanjivale naš svijet
nova zemlja. Iz njihovih organskih
otpadaka nastao je i nanovo nastaje onaj dragocjeni najgornji sloj koji
nazivamo humus. Taj udnovati
nastanile u pukotinama stijena, na
siušnom komadiu raspadnutog
dile su se te polagano izgraivale
novi sloj zemlje. Savršen primjer
tog prirodnog nastanka humusa je
tlo mješovitih šuma. Ovdje priro-
da, bez ikakvog utjecaja izvana, u
zatvorenom krugu obnavlja zalihe
nja zemlje" nalaze se milijuni go-
dina. Vrste tla koje su pritom nasta-
le, vrlo su razliite. Postoji smea,
crna, crvena i uta zemlja. Pored
suhog pustinjskog pijeska nastala
skovita i teška, nepropusna glinasta tla. Medu njima pronalazimo sve
mogue mješovite odnose. Za selja
Zemlja na oranicama i u vrtovima
predstavlja, dakle, dragocjenost
vom smislu rijei, osnova ivota.
Taj ivotni materijal bogat raznoli- kim sadrajima nastajao je tijekom
milijuna godina. Zemlja se sa svo-
jim razliitim slojevima sastoji iz
mineralnih i organskih sastojaka.
U nemjerljivim vremenskim raz-
našem planetu, elementi su mljeli
prastaro gorje u prah. Oluje i voda,
vruina i hladnoa usitnili su ga ti-
jekom tisua godina. Taj se kameni
prah polagano taloio i stvarao slojeve. Još i danas moemo stei pre-
dodbu o tom golemom, strpljivom
mlinu prirode u velikim rijenim
dolinama tamo, gdje još nisu re-
gulirane branama. U Egiptu je Nil,
primjerice, svake godine, sve dok
nije sagraena Asuanska brana, na-
nosio u nizine plodni mulj kojeg je
isprao s planina Etiopije. Tamo gdje
se mulj nataloio na obali, ostala su
nakon povlaenja vode pognojena. plodna polja, jer je fini pijesak iz
planina koji je nastao mehaniko
fizikalnim djelovanjem, sadravao
Sastav tih vanih hranjiva razliit je
posvuda u svijetu, ovisno iz kojeg
stijenja je tlo nastalo. Postoji tzv.
prastijenje koje je nastalo iskon-
skim erupcijama vulkana. U njega
se. izmeu ostalog, ubrajaju gra-
nit, bazalt i porfir. Sedimentno se stijenje sedimentiralo, tj. taloilo
tijekom povijesti Zemlje. U njega
se ubrajaju pješenjak, šljunak i sti-
jenje iz naplavina. Metamorfiti su
vrste stijena nastale pod golemim
pritiskom uslijed pomicanja zemlji
vruine. Takvoj metamorfozi bili
gnajs. Najzad, postoje još i vapne
nake stijene nastale veinom uslijed taloenja praivotinja i biljaka.
U njih se ubrajaju dolomit i jura.
tla od praktinog je znaaja: pjesko
vito tlo, ilovasti pijesak, pjeskovita
ilovaa, ilovasta tla, glinasta ilova-
a i glina. No. to nije stroga podje- la. Razliite su supstance od mjesta
do mjesta razliito izmiješane.
bilo potrebno beskonano mnogo
organskih otpadaka nastaje nova ze-
mlja. Humus, dakle, pripada onom
"podzemnom blagu" koje moe ra-
sti i regenerirati se. No. to se dogaa
samo tamo gdje se poštuju prastara
pravila prirode. U suprotnom, po-
sve je mogue u kratkom vremenu
pretvoriti plodnu zemlju u pustinju.
Cesto nepovratno. Opadajua razi-
vora ispostavlja svoj raun kad se
ne poštuju njena pravila. Potrebno
je mnogo obzira kako niti jedna ri-
je koju je kazao Chateaubriand ne
bi postala stvarnost : "Š ume su bile
Opustošena zemlja, suha i raspucala,
bez zašt ite je izloena vjetru i suncu.
tu prije ovjeka a pustinje su ga
slijedile."
je zemlja. Gdje god netko zakupi ili
stekne u vlasništvo neki vrt, tu je
priroda ve stvorila osnovne predu-
vjete s kojima vrtlar od sada mora
ivjeli i raditi. Svoj nain obrade i
gnojenje mora organizirati ovisno o
tomu je li našao siromašni pijesak,
masnu ilovau ili kiselo, movarno
tlo. Svaki prijatelj vrta mora biti upoznat s najvanijim svojstvima
tla prije nego posegne za motikom i
vreom s gnojem. U praksi to znai
razlikovati sljedea obiljeja:
sna; brzo se zagrijavaju, no isto se
tako brzo i hlade. Sadraj hranjiva u
takvim je tlima malen. Ona su uvi-
jek u opasnosti da ih "odnese vihor".
No, njihova je prednost mehanika
Njegovani humus je mrviasl i vlaan.
Nakon obraivanja se zastire.
fizikalne i kemijske "lajne" prirode
jasno pokazuje zašto pjeskovita tla
reagiraju na prethodno opisani na-
in. Zrnca pijeska imaju, fizikalno gledano, okaiglu strukturu. Iz tog se
razloga ne mogu zbiti gusto jedno
uz drugo. Ona se rasipajti te se na taj
nain u pjeskovitim tlima stvara bez-
broj meuprostora kroz koje voda.
primjerice, oborine prolaze kao kroz
cjedilo. Znanstvenici kau da je pro-
stor s porama veliki u ovom tipu tla.
Zraka s dušikom iz zraka i kisikom
je, naprotiv, dovoljno. Gledano s ke-
mijskog gledišta pjeskovita tla imaju veliki udio kremenih zrnaca; nasu-
prot tome, nedostaju druge mineral-
ne tvari koje su jako vane za ishra-
nu bilja. Kremen (kemijski: kremena
kiselina) pridonosi zagrijavanju tla
stanka strukture biljaka. Pjeskovita
veim ili manjim udjelom ilovae.
Karakteristike: Kad se zagrabi
vano je poveanje udjela humusa
i organskih supstanci. Time ispr-
va suviše propusna zemlja postaje
kompaktnija. Kameno i glineno
mjere kultiviranja.
Ilovasta tla
bru mogunost akumuliranja topli-
i kalcij. Fizikalno gledano, struktura
ove dobre, plodne zemlje sastoji se iz
ploica koje su više ili manje gusto
meusobno zbijene. Slika slojevitih
ploica jasno pokazuje da ta struktura
ima mnogo manje pore nego ona kod pjeskovitih tla. U ilovastoj su zemlji
vrlo povoljni preduvjeti za taloenje
ovdje postoji razliito stupnjevanje
Karakteristike: Humusna ilovaa
nisu slijepljene.
Vano za vrtlara: Na ovakvim dobrim vrtnim tlima uspješna je "nor-
malna" biološka njega tla. Kompost,
zastiranje tla i plodored sadre i po-
veavaju plodnost ilovaste zemlje.
ka, nepropusna za zrak i vodu te se
sporo zagrijavaju. Kod ove vrste tla
struktura ilovae predstavlja nega-
vrlo gusti. Glinasta tla naginju izra-
zitom zbijanju u vrlo sušnim raz-
dobljima, nakon ega se razlazu u
elemente sline opeki. Kod vlanog
se vremena glinasta zemlja lijepi. Glinasta tla imaju, doduše, svojstvo
da pohranjuju hranjiva, no vrlo se
teško obrauju i razrahljuju.
Karakteristike: Glina se moe
slian plastelinu. Iz nje se izrauju
kiparski oblici!
moraju razrahliti pomou pijeska te
uz redovito dodavanje komposta.Zastiranje tla potie stvaranje rahlo
sti. Zelena gnojidba s dubokim kori-
jenjem razrahljuje podlogu. U teškim
je sluajevima potrebna drenaa. Gli-
nasta su tla plodna ukoliko se uspije
poboljšati njihova struktura.
plavina. Isušena je tresetna zemlja kisela, siromašna hranjivima i izra-
zito zadrava vodu.
Vano za vrtlara: Isušenoj je tre
setnoj zemlji za njeno poboljšanje potreban pijesak, ilovaa (kameno
brašno), vapno i kompost. Uz dobru
njegu moe se stvoriti rahlo. hranji-
vima bogato vrtno tlo. Tresetna tla
u nizinama uz ravne vodene tokove
sadre dovoljno kalcija; ona su ne-
utralna do blago alkalna.
brigu u vrtu polae najgornjem, oko
1030 cm debelom sloju zemlje: to
je sloj humusa. On vrvi od ivota,
stalno nastaje i stalno se razgrauje,
mijenja se nabolje ili na lošije. Taj
sloj crnice ima najintenzivniji utje-
caj na rast i zdravlje biljaka. Tamo
gdje su ta dva pedlja humusa u do-
brom stanju, tamo je i vrt plodan! Vrtlar moe svojim "b iološk im"
kultiviranjem direktno utjecati na
hraniti i poveavati. On je u sre-
dištu svih njegovih napora. Topao,
rahli humus bogat hranjivima to
je cilj iz snova svakog vrtlara. U
praktinom dijelu knjige iscrpno je
opisano kako se postie ovo idealo
stanje vrtne zemlje.
Kakav je to materijal iz kojeg je
napravljena plodna zemlja? Kao
jih fizikalnih, kemijskih i bioloških
svojstava. On je ivi organizam a
time, kao i sva iva bia, u kona
nici i nepredvidljiv. To je jedan od
razloga zbog kojeg dobar biovrtlar
ne treba samo izvjesnu dozu stru-
nosti, ve i dobro srce i otvorene oi koje promatraju kako s ljubav-
lju tako i s tonošu.
Glinasto je tlo teško i nepropusno; ono
oblikuje ilave urumene tla.
mlja je mrviasta i rahla (gore).
Pijesak je sipak i ne moe zadrati niti
vodu niti hranjiva (dolje).
musa je mješovita šuma. U zatvorenom
krugu, priroda ovdje iz otpadaka biljaka
i ivotinja obnavlja svoju zalihu plodne
zemlje.
Tisuama je godina beskrajan niz generacija vrtlara i seljaka obra-
ivao i promatrao zemlju te svoja
iskustva prenosio na djecu i djecu
svoje djece. Taj se lanac protee do
u naše doba. Stoga bih ovom prili-
kom eljela citirati neke od promi-
nentnih "svjedoka"* koji su svoje
spoznaje o zemlji ve prenijeli na
budua pokoljenja. Dr. Fritz Caspa-
ri o podzemnom ivotnom prostoru
piše sljedee: "Tlo: to nije niti mrtva zemlja niti beivotna tama. a ka-
moli samo spremnik biljnih hranji-
va. Tlo ivi ! Uzmi kako hoeš: ono
se kree, preslojava, mijenja svoju
materiju, svojim ilama rasporeu-
nudi mnoštvu ivih bia egzistenci-
ju, zaštitu i prehranu, i biljci kao i
ivotinji ono ivi isto kao i biljka,
šuma, tvoje tijelo ili more! Uvijek
i posvuda, ak i tamo gdje ovjek
nikada nije motikom dotaknuo tlo,
ono ini ivi, zatvoreni organizam,
svijet s izraenim vlastitim ivo-
tom. Ti, naravno, zamjeuješ samo
jedan jedini, posljednji efekt od
svega toga: fenomen plodnosti kao
vidljivu uzajamnu djelatnost ivota u tlu i ivota biljaka."
Posebna svojstva humusa Caspa-
mus u kemijskom pogledu, to mi
ne znamo. U odnosu izmjene tvari
prema golemom broju ivotinjskih
stva humusa odreuju fizikalno stanje tla (stanje rahlosti). Biljka
iz velikog sadraja ugljika u humu-
su uzima energiju i tvari za rast u
obliku ugljikohidrata, bjelanevina
radi humusa tamno te zbog toga
slui kao spremnik topline.
ja hranjiva, zrak i vodu (apsorpci-
ja ). Ako ga usporedimo sa spuvom
koja je srasla s tlom. ta humusna struktura kao ivi pokriva štiti
krajobraz planina i nizina od svake
erozije uslijed djelovanja vode (za
muljivanje) i vjetra (zaprašivanje)."
nain karakterizira udesno stanje
sloju daje onu plodnost koja stva-
ra neiscrpno mnoštvo ivih bia?
Plodnost se ne moe definirati niti
kemijski niti fizikalno, ve je to ekološka uzajamnost ivih bia
(ovjeka, biljke, ivotinje) i tla s
njegovim organskim i anorganskim
ivotu radio s tlom ili, još bolje,
s njim suraivao, stekao je svo-
ja osobna iskustva. Ipak. osnovne
su misli na udan nain jednake.
Sir Albert Howard na pitanje "Što
je hu mus?" citira bakteriologa S.
Waksmana:
ih i tamnih, amorfnih tvari koje
tijekom raspadanja biljnih i ivo-
tinjskih ostataka stvaraju sitna iva
bia pod aerobnim (bogatim zra-
kom) ili anaerobnim (siromašnimzrakom) uvjetima, obino u tlu,
kompostištima, tresetištima i vodo
spremnicima. ... Humus je prirodna
ivotinjska i mikrobina supstanca,
te tvari. Humus posjeduje posebna,
fizikalna, kemijska i biološka svoj-
stva koja ga razlikuju od drugih,
organskih tvari. Humus sam ili u
uzajamnom djelovanju s odree-
nim anorganskim sastojcima tla
ini kompleksan, koloidalan (kolo
iji se razliiti sastojci na okupu
dre pomou površinskih sila..."
zakljuak: "Promatrano s gledišta
kompleksnih organskih spojeva
tvore, o uvjetima pod kojima dola-
zi do razgradnje, te o opsegu same
razgradnje. Humus, stoga, ne moe
posvuda biti identina tvar.
ivim biima koja vei dio svoje
prehrane dobivaju iz tog supstrata.
Humus u prirodnom stanju nije sta-
tian, ve dinamian."
diti svojoj situaciji u vrtu te iz toga
pokušati dobiti najbolje. U tom sluaju postupa po jednom od najstari-
jih zakona ivota: na Zemlji su pre-
ivjeli uvijek oni koji su se najbolje
prilagodili! To ne znai u moralnom
smislu prilagodba kao podlonost.
radi se o prilagoenoj reakciji. Vr-
tlar promatra "prilike" na komadiu
zemlje što tonije i iz toga izvlai
jasne zakljuke potrebne za svoj na-
in rada. Primjerice, obogauje pje
skovitu zemlju glinenim brašnom
i mala. Tako se svojim postupcima
prilagoava prirodnim preduvjeti-
listopadnim i mješovitim šumama.
matrati te ga na poseban nain pre-
nijeti u vlastiti vrt. Prirodna šuma
raste u "mješovitoj kulturi". Njeno
tlo pokriveno je travom, biljkama i
niskim raslinjem. Nigdje ne posto-
ji gola zemlja. Otpalo liše, uvele
biljke i suhe grane stalno tvore rahli
sloj tla koji polagano truli. U tome
i ivotinjski "otpaci" predstavljaju
ganske supstance, pomou malih
humus. On akumulira oborinske
nikada potrebno gnojiti iako hrani
mnoštvo biljaka. Meutim, u priro-
di nema nikakvog razbacivanja. Sve
se koristi i nalazi korisnu primjenu.
Tako se uvaju rezerve, tako nastaje
ravnotea izmeu bolesti i zdravlja,
izmeu ivota i smrti. To je tajna
prirodne plodnosti i zdravog tla.
Velianstveni svijet
ja. Vrtlar bi morao imati oi jaine
elektronskog mikroskopa da bi ga
mogao vidjeti. Kad bi to bilo mogu-
e, ostao bi bez rijei zbog uenja
punog poštovanja.
U 1 dm 3 (= 1000 cm 3 = 1 1 ) zemlje
iz sloja livadnog tla debljine 15
cm ivi, primjerice 1.551.000.000
50.000 glistaca, 220 skokunaca, 14
stonoga, 5 pueva i 2 kišne gliste.
Mnoštvo ivih stvorova koje si o-
vjek ne moe ni predoiti. Švicar-
ski istraiva A. Stockli tono ih je
istraio i izbrojio. To mnoštvo još
fantastinije izgleda u istraivanju prof. Sauerlandta koji je odredio
broj ivih bia na 1 m2 oranice. Tu
se radilo o blago humoznom pje
skovitom tlu, a istraivani je sloj bio
debljine 20 cm. Prenijeto na vrtnu
gredicu, bio bi to komadi zemlje
na kojem bi mogle rasti otprilike tri
glavice kupusnjaa. "Pod njihovim
1 milijun glistaca (nematoda)
U kompostu gdje su mikroorga-
nizmi posebno aktivni, najvee je
mnoštvo siušnih ivih bia. Kad
vrtlar posegne za šakom komposta,u ruci dri više ivih bia nego što
ima ljudi na Zemlji! Tko tijekom
mirnog boravka u vrtu eli shvatili
kako je bogat i kompliciran ivot u
zemlji, taj e poslije toga briljivije
i s više poštovanja postupati s tim
mikrokozmosom.
elimo "baciti" pogled na inae ne-
vidljivi svijet ivih bia u tlu. Mi-
lijarde siušnih "patuljaka" ive i
rade u razliitim slojevima. Sve je
izvrsno organizirano i meusobno
zvani sloj razgradnje. On je u vr-
tovima koji se obrauju prema bio-
loškim metodama uvijek vrlo bogat
jer su sve gredice prekrivene slo-
jem mala (prema uzoru na šumsko tlo!). Pod tom zalihom organskog
materijala koji polako truli nalazi
se podruje ivota onih sitnih i-
vih bia koje rade "grube pos love".
Oni usitnjavaju sve "otpatke" koji
dou u tlo: liše, vlati sijena, otkos
trave, ak i karton i sve ostalo. Nji-
hov je posao prvi stupanj rastvara
nja organskog materijala. Gljivi-
ce, bakterije i alge ovdje djeluju u
milijardama. Ta minibia nazivamo mikrobima. Medu njima ima i
"velikih" koji mogu savakati ak i
drvo, rogovlje i hitin. Kraj njih se u
sloju razgradnje nalaze i male ivo-
tinjice koje vrtlar moe raspoznati
golim okom: kišne gliste, babure,
stonoge, injaci i mnogi drugi.
Kako bi se proces razgradnje mogao
odvijati harmonino, iva bia u gor-
njem sloju trebaju zrak, toplinu i vla-gu. Zbog toga se razgradnja naziva i
aerobnim (pod utjecajem zraka) pro-
cesom. Ukoliko uvjeti ne odgovara-
ju, situacija se pretava u anaeroban
(siromašan zrakom) proces. To znai:
hladnoa, vlaga i trule. Posljedica
toga su "masni" slojevi zemlje koji
sadre tvari štetne za biljke. Takve se
situacije nikako ne bi smjele dogodi-
ti u biološkom vrtu. Sloj razgradnje
dubok je otprilike 5cm.Ispod njega poinje stvarni sloj
humusa. On moe biti, ovisno o
poloaju, debljine 1030 cm. U
sloj razgradnje
sloj stvaranja
skokunci)
bakterije, alge, korijenske gljivice)
Sloj humusa ispunjen je ivotom koji
vrvi. Svaki "kat " ima svoje visokospe
cijalizirane stanovnike. Uveanja poka-
razliitog svijeta. Prolazi kišnih glista
provlae se u ivom tlu kroz više slo-
jeva. Korijenje drvea see do dubokih kamenih podruja.
tom podruju razgranata je veina
korijenja. Ovdje se ne odvija raz-
gradnja, ve proces stvaranja. U
sloju humusa aktivni su drugi mi-
kroorganizmu. Oni "provakane"
izumrlim bakterijama koje su i-
vjele "kat" iznad. U tom drugom
podzemnom ivotnom prostoru
ka. Jedni ive od proizvoda izmjene
tvari onih drugih. Ono što se pritom
zbiva u kemijskim procesima, izra
navesti samo rezultate koji su vani
za vrtlara: mikroorganizmi u sloju
humusa proizvode hranjive otopi-
ne. Tako nastaju ugljine kiseline i dušik. Modrozelene alge i Azoto
bacterbakterije mogu, primjerice,
Siušna tijela drugih bakterija tako-
er sadre kalij i fosfornu kiselinu.
Kad odumru, ta hranjiva u malim
koliinama prelaze u humus.
glavna glumca ovog golemog pod-
zemnog igrokaza. Vanu ulogu u
sloju humusa igraju gljivice i bak-
terije koje skupljaju dušik, a koje s
korijenjem biljaka tvore usku zajed-
nicu (simbiozu). Sir Albert Howard
opisao je znaenje mikorize (ivot-
na zajednica izmeu biljnog korije-
nja i gljivica; grki: rhiza = korijen,
mykes gljivica): "Srodniki odnosi omoguavaju gljivicama koje
ive u humusnom tlu da prodru u
ive stanice korijenja kao i usposta-
vu suivota s biljkama... Kad se pod
mikroskopom promatra prikladan
vidjeti svi stupnjevi u probavi mi
celija gljivice. Na kraju zajedni-
kog suivota korijen razara gljivicu
i na taj nain apsorbira ugljikohi
drate i bjelanevine koje je gljivica djelomino otopila iz humusa u
tlu. Mikoriza tvori ivi most koji
neposredno povezuje plodonosno
rastu, te kojim se gotova hranjiva,
prikladna za trenutanu upotrebu,
ljaju i kvrišne bakterije na korije-
nju mahunarki (leguminoza). Onesu u stanju u suradnji s odreenim
bakterijama, vezati dušik iz zra-
ka. Iz toga biljke domaini izvlae
Leguminoze zajedno s bakterijama tla
na svom korijenju razvijaju kvrice.
svoju korist. Dio dušika prelazi i
nakon odumiranja graška, graha ili
djeteline u tlo te tako pridonosi pri-
rodnom dušinom gnojenju. Kako
u kojem sluaju nije samo po sebi
razumljivo, ve skoro granii s u-
dom, pojašnjava dr. Fritz Caspari: "Ono što je tehnika tek prije 40 go-
dina (HaberBosch, 1915.) dobila
u golemim strojevima uz izuzetne
napore, visoke pritiske i tempera-
ture, s time se biljka oduvijek bavi
kao "sporednom djelatnošu". Ona
ljaka ine ivotnu zajednicu (mikoriza).
pretvara jednu od postojanih tvari
zemlje, dušik, u spojeve koji mogu
sluiti za neposredan rast tijela bilj-
ke." Finski nobelovac prof. dr. h.c.
Artturi Virtanen ak je u to i uvje- ren: "Biološko vezivanje dušika je,
pored asimilacije ugljinog dioksi-
cjelokupni ivot na zemlji."
igrokazu "podzemnog svijeta" po-
glista. Meu vidljivim ivim bii-
ma ona igra izrazito vanu ulogu.
Ona radi na razgradnji, no njeni
dugaki hodnici vode kroz sve slo-
jeve u dubinu. Oni pridonose kako
prozraivanju tla tako i raspodjeli
vode. Njene izluevine su najiši
superhumus. Izmeti kišne gliste
sadre sedam puta toliko dušika, tri
puta toliko kalija, dva puta toliko
kalcija i šest puta toliko magnezija
koliko i normalna vrtna zemlja. O
toj marljivoj maloj ispomoi u bio
vrtu više e rijei biti u poglavlju
"ivotinje kao pomagai".
se samo svojim razliitim stanov-
nicima i njihovim nainom rada. I
humus koji nastaje u ta dva sloja,
razliite je vrste. U gornjem sloju
razgradnje nastaje ona plodna ze-
mlja koja se uvijek obnavlja. No, ona relativno brzo nestaje. Njeno
stanje nazivamo i "mikrobina ra
hlost". Humus se ovdje sastoji od
velikih, rahlih grudica koje kiša
moe sabiti a vruina ili hladnoa
skrutiti. Pod nepovoljnim uvjetima
nastaje, nasuprot tomu, takozvani
tla su tu manje, meusobno inten-
zivnije proete i postojanije. Veu
tlu. Tako nastaju stabilni komplek-
si gline i humusa. Vano svojstvo
tvari humina koje još nije dovoljno
istraeno, njihov je sadraj dušika. On tvori, ukoliko ga ima u dovolj-
nom broju, spremnik dušika u tlu
ije se prehrambene zalihe pola-
gano mineraliziraju i prosljeuju
gospodarstvo.
od velikih uda ive prirode. Ne-
brojena iva bia rade neumorno i
bez odmora kako bi nas tao taj sme-
i komadi zemlje. Isprepletenost
mikroba. Znanstvenici taj proces
nazivaju "ivom zaštitnom ogra-
ja sno se vidi da je plodnost zemlje
od koje svi mi ivimo doslovno
sazdana iz beskonano mnogo sit-
nih bia. Ne moramo li pred tom
skupinom malih tihih radnika imati
najvee poštovanje? "Brelim za
veliku zajednicu ivih bia u tlu
edafonom (edaftno je rije grkog
Kišne gliste igraju vanu ulogu u na-
stanku humusne zemlje.
njeguje taj dobro organizirani svijet
za svoju vlastitu korist i za dobro- bit Zemlje.
Svi ti fantastini, mnogostrani, ivi
procesi o kojima je do sada bilo ri-
je i odvijaju se u obje gornje zone
tla, sloju razgradnje i humusnom
sloju. Na to se, prema dolje, nastav-
lja mineralni sloj. On se sastoji iz
raspadnutog stijenja. Djelatnost i-
dubinom, sve više opada. No, i u
ovom podruju mogu se iz posto-
je ih minerala osloboditi hranjiva
za biljke. Mineralni sloj, koji moe
imati debljinu do 2,50 m, takoer
ima i funkciju spremnika vode. Is-
pod njega poinje sloj neraspadnu
tog stijenja, to je sabila stijena koja
see duboko u zemlju.
netaknuti, gdje milijarde "vojski"
rahla zemlja, tj. onaj zreli humus o
kojem sanjaju svi vrtlari i seljaci. To
je tlo u stanju akumulirati oborinsku
vodu i hranjiva. Ono je bogato du-
šikom i ugljinom kiselinom, rahlo
je, porozno, toplo i prozrano. Kako
takvo tlo nastaje u praksi, opisuje se
u drugom dijelu knjige. Za budueg je biovrtlara vano da shvati da je
razumijevanje ivota u tlu osnova
svih njegovih napora. Priroda mu
nudi savršen sustav i milijarde be-
splatnih pomagaa. Biovrtlar ih
mora samo pravilno iskoristiti.
mjerice prekopavanje svake godine.
tie prirodnu proizvodnju hranjiva
i u obliku ljudske radne snage i pri
industrijskoj proizvodnji.
rodan tijek. Svim sredstvima potie
i njeguje ivot u zemlji. Postaje mu
ja sno da svaka gruba intervencija u
ovaj dobro organizirani svijet moe
samo štetiti, a u najgorem sluaju i
oštetiti tlo. On, stoga, ne prihranjuje
biljke, on prihranjuje tlo. Kompost,
zastiranje tla i zelena gnojidba su,
pritom, najvanije toke na "jelov-
niku vrta". Jer, tamo gdje iva bia
u tlu dobivaju dovoljno organske
mase, proizvode i dovoljno onih
tvari koje trebaju tlu i biljkama:
dušik, kalij, fosfor, mikroelemente
su sustavno obraivana prema bi-
ološkim metodama uvijek postoje
tvari tako što zemlji vraa sve or-
ganske otpatke. Ona mu zahvaljujesvojim zdravljem koje se prenosi
na sve biljke u vrtu a najzad i na
ovjeka koji se prehranjuje tim bilj-
kama.
ivot isprobavao biološke metode u
Europi i Indiji, opisao je taj temelj
prirodnog obraivanja tla u svojoj
Poljoprivrednoj oporuci. Ono što
u poljoprivredi, vrijedi jednako i za svakog biovrtlara:
"Plodnost tla je stanje koje proizla-
zi iz rada i tijeka prirode. Uvijek
mora postojati potpuna izjednae
odumiranja. Posljedice tog stanja
kvalitete i stoka koja sja od zdrav-
lja. Klju za plodno tlo i uspješnu
poljoprivredu je humus."
Voda je neodvojivi element ivota biljaka, ivotinja i ljudi. Tekuice, podzemne vode
i oborine odravaju zemlju vlanom i plodnom.
ivotni elementi biljaka
jeta: svojim korijenjem seu duboko
u tamnu, vlanu zemlju. Tamo trae
vrsto uporište o koje se zakae mi-
lijunima "petlji" i "kukica". Tamo.
u dubini, upijaju vodu potrebnu za
ivot, tamo nalaze hranjiva koja im
pripremaju mikroorganizmi. Njiho-
iznad zemlje u pravcu neba s koje-
ga ih obasjava suneva svjetlost. Iz neba, iz visina atmosfere, takoer
pada kiša koja znai ivot. A posvu-
da, od najnieg lista pa do najviše
krošnje drveta, nadzemni dio biljke
obavijen je zrakom.
ni prostori okupani svjetlom za
biljku su od ivotnog znaaja. Ona
moe (ne gledajui ekstremne izu-
zetke) ivjeti samo u uzajamnomdjelovanju sila neba i sila zemlje.
To su etiri elementa biljke: voda,
zemlja, zrak i svjetlo.
ma te elemente koje treba za ivot.
Biljke su u stanju direktno iskoristiti
sunevu energiju. One ugljini diok-
sid iz zraka mogu pretvarati u kori-
sna hranjiva. Biljke su jedina bia na
svijetu koja anorganske, mineralne
tvari iz zemlje mogu apsorbirati i pretvoriti u organske spojeve!
U tijelu ive biljke odvija se kon-
stantno mnoštvo kompliciranih
ne miu s mjesta, ipak ih u pokretu
dri jedan maleni svijet. Hranjiva
koje proizvode, ne potiu samo
njihov vlasititi rast i boljitak. One
ivotinjama i ljudima na cijelom
svijetu slue kao hrana. Biljke
direktno ili indirektno ine osno-
vu ivota svih stvorova na našem
planetu. U okvirima isprepletenog
prehrambenog lanca, one predstav-
radi s tim tihim stvorovima, morao
s vremena na vrijeme razmišlja-
ti. Kad bi nestale biljke, nestale bi i ivotinje i ljudi. Zemlji bi u tom
sluaju kao u nekom hororfilmu
s tijela bila strgnuta zelena haljina.
Usahnula bi polja i vrtovi, šume bi
se urušile. Raspalo bi se korijenje
koje obavija tlo kao golema pod-
zemna mrea, a oluje i kiše imale
bi lak posao. Plodna zemlja bila bi
posvuda rastresena. Ostala bi opu-
stjela zvijezda.
nebrojene biljke dobro zbrinute pod
zaštitom seljaka i vrtlara. Ipak, ele-
menti iz kojih uvijek nanovo izra-
staju, ugroeni su na mnogo mjesta:
voda, zrak i zemlja sa svojim mi
krokozmosom koji vrvi ivotom.
Voda spada u osnovne preduvjete
ivota na zemlji.
iva bia prvotno nastala u vodi.
Bilo kako bilo vrtovi i biljke su u
svakom sluaju nezamislivi bez tog
tekueg elementa. Voda je biljkama
na raspolaganju "odozgo i odozdo".
Podzemne vode ine stalni spre-
mnik vlage u zemlji. Opskrba dola-
zi s neba: kiša, snijeg i rosa padaju
kao oborine koje daruju ivot. Ta voda iz atmosfere ne sastoji se
ni u kojem sluaju samo iz neu-
tralne tekuine. Ona donosi dušik
u obliku amonijaka te ak i male
koliine fosforne kiseline. Mjerenja
dušika na 1 hektar tla. Sadraj duši-
ka u rosi je ak još i vei. Tlo koje
je u dobrom, rahlom stanju, upija te
koliine vode s njenim sadrajem kao spuva te ju dugo zadrava u
pravilnoj raspodjeli. U lošim tlima
voda ili otjee u podlogu ili se go-
mila i uzrokuje trule i blato.
Za biljke voda u zemlji i sokovi-
ma njihovih tijela igra vanu ulogu
prijenosnika. Pomou tekuine do-
tamo gdje su potrebna. No, voda je
nenadomjestiva kako za ivot sta-
nice tako i za rast biljaka. Za stva-
ranje 1 kg biljne mase, biljci je po-
trebno 0,5 m3 vode. Kao oigledan
Kruni ciklus vode: biljke isparavaju vlagu koja se uzdie, stvara oblake i ponovno pada na zemlju u obliku kiše. Taj ciklus odrava
zemlju zelenom.
ti list bundeve bez tekuine sme
urao bi se u malu, zelenu hrpicu
vlakana! Kako voda krui u "zele-
nim ilama" i kako su fantastino
rukovoene sve proizvodne struje
u nastavku pogledom u svijet ko-
rijenja i pogledom u "proizvodna
postrojenja" zelenih listova.
stojak zraka je kisik. Njega trebaju
za disanje i ljudi i ivotinje. 1 biljka
"diše", mada na drugaiji nain kao
što emo detaljnije vidjeti u iduem
poglavlju.
se sagorijevanja.
menitih plinova i 0,03% ugljinog
dioksida. Posve je drugog sastava
zrak u tlu. U normalnoj vrtnoj ze-
mlji on se sastoji iz 50% dušika,
10%> kisika i 40% ugljine kiseline.
Ovdje je. dakle, sadraj ugljine ki-
seline neusporedivo vei nego kod
zraka koji udišemo. Ta prevaga na-
staje radom ivih bia u tlu i njiho-
vim procesima pretvorbe. Za biljke je ta golema ponuda
ugljine kiseline od velike pred-
nosti jer je ona jedna od osnova
njihove ishrane. Što je tlo aktivni-
je, to bogatije vrije i prirodni izvor
ugljine kiseline. Caspari je utvrdio
da iz 1 ha rahlog tla tijekom jednog
sata izae 25 kg ugljine kiseline.
Veliki dio toga apsorbiraju biljke,
ostatak puni atmosferske rezerve
najvaniji prijenosnik energije.
sku energiju. Biljke u usporedbi s
ovjekom nemaju teškoa s isko-
rištavanjem tog neiscrpnog pri-
sunevu energiju koristiti direktno.
ritmu koji se dijeli na dnevne i
none sate. Zeleno raslinje je svo-
jim odnosom prema toj zvijezdi
toliko obiljeeno da se njihove
"svjetlosne navike" ak naslje-
uju! Takozvane "biljke kratkog
godišnje doba moraju u svojoj do-
movini preivjeti s malim brojem
sati dnevnog svjetla, zadravaju
tu naviku ranonastupajueg mraka
energije za sve biljke. Zrake najvee
dnevne zvijezde pokreu u zelenim listo-
vima procese fotosinteze i asimilaci je.
krajeve. 1 nakon stotinu godina
ivota u "tuini" njihov unutarnji
sat ravna se još uvijek prema sun-
evom ritmu domovine. Boina
ci. Cvatu samo ako ujesen mogu
nekoliko tjedana "ii rano spava-
ti". To znai da ih se nekoliko sati
mora umjetno zamraivati. Zemlju etvrti ivotni element bi-
ljaka upoznali smo poblie ve u
prethodnom poglavlju. No. pogle-
Ali. ovaj put ne el imo promatrat i
organizaciju u tlu, ve podzemni
ivot biljaka.
i probija se kroz rahlu ili tvrdu
zemlju. Ono nepogrešivo slijedi
sposobnost tim podzemnim organi-
jednadbom ne mogu pojasniti
niti kemiari niti biolozi. Osjetlji- ve sposobnosti biljaka zas igurno
spadaju u najvea uda s podruja
ivih bia. Jednim pogledom u, za
naše oi veinom zatvoreni svijet
tla, vidljive su tri glavne funkcije
korijenja:
lista.
rijenje "nabubrilo" kao velika
spadaju zbog tih voluminoznih
jedne ivene namirnice.
šeno prilagoava klimi, tlu i obliku
biljke. Taj rezultat tisuljetnog ra-
zvoja vidljiv je, primjerice, u tome
daje raslinje suhih stepskih podru-
ja razvi lo dugako glavno korijenje
koje ponegdje naraste i do 10 m u
dubinu gdje see do podzemnih
voda koje doslovce znae ivot. U
humusnim, vlanim tlima, korijenje
nje, ono je na livadama i listopad-
nim šumama esto rašireno samo u sloju od gornjih 15 cm.
Neka stabla kao, primjerice, borovi
osiguravaju svoj ivot dvostrukim
rijen duljine do 6 m te istovreme-
no plitki sustav brojnog postranog
korijenja. Neobine posebne oblike
privršenja tvori dišno korijenje
vara, te zrano korijenje pomou
kojega se mnoge orhideje privr
šuju za grane prašumskog drvea.
Tu je svijet korijenja okrenut "nao-
pako". Ono se "vinulo u zrak".
Za vrtlara našeg podruja ti osobi-
ti naini rasta tropskih biljaka nisu
od velikog znaenja. On ivi i radi
s onim kultiviranim biljkama koje
obino imaju korijenje na dubini od
1 do 2 m. Privršenje biljaka stva-
ra se uvijek iz starih, odrvenjelih korijena. Mrea njenog, mladog
vlaknastog korijenja slui za prihvat
hrane. Na svojim dugim putevima
kroz zemlju korijenje esto nailazi
na prepreke. Kamenje, nepropusni
rijenja konkurentskih biljaka zatva-
bonog, postranog korijenja izvijaju
kroz uske pukotine ili se uvijaju oko komada stijene dok ga ne "zaobiu".
Na taj nain esto nastaju vrlo neo-
bini oblici korijenja koji su ljude
oduvijek fascinirali. vorasti gnomi
lave volje za preivljavanjem ovih
nijemih stvorova koji cijeli svoj i-
vot provode na istom mjestu.
"Mozak" u zemlji
svojim finim korijenovim dlai-
obnavlja. Korijenova kapa štiti ih
na njihovom teškom putu kroz ze-
mlju. Na vrhovima korijenja stal-
no se stvaraju najfinije korijenove dlaice koje su kratkog vijeka. No,
zato nove dlaice rastu neprekidno.
Ve su neki ozbiljni istraivai pri
promatranju te konstrukcije stekli
biljke neka vrsta ula. France je taj
slikoviti prizor ovako opisao:
"Sve sposobnosti korijena ujedinju-
što se moe rei. Ve ih je i Damin
usporedio s mozgom. Ta bi se uspo-
redba mogla još proširiti te korijen
dovesti u usporedbu s finim malim
crvom koji pue po tlu pipkajui i
ispitujui, pa makar i beskona-
no polagano, negdje traei vlagu,
negdje bjeei ili njušei štetni
zrak, no zasigurno ne uvijek prema
dubini. On stremi tamo gdje je odr-
anje cjeline, iji je on dio, najbolje
osigurano, lamo gdje pronalazi one
mikrobe u tlu koji spadaju u ivotne
zajednice korijenja."
"u nutrini" napravljen, u svakom
sluaju znamo da biljke preko sit-
nih korjenia upijaju iz tla hranji-
va otopljena u vodi. Na taj nain
hranjiva smjesa na kojoj mikroor-
ganizmi neprekidno rade, dospije-
va u sokove raslinja. Donedavnose vjerovalo da biljke same mogu
apsorbirati supstance topive u vodi.
Ta misao bila je i osnova gnojidbe
kemijskim solima. Nova istraiva-
tronskim mikroskopom pokazala
supstance: mikromolekule i makro
molekule, aminokiseline, enzime,
djelie stanice i plazme. Dr. H. P.Rusch i profesor A. Virtanen otkrili
su da bakterije koje djeluju u po-
druju korijenja tako "upravljaju"
ni organi mogu direktno prihvatiti
i iskoristiti kao elemente za nove
organske supstance. Znanstvenici
klusom ivuih supslanei.
Zaetak snanog korijenja vidljiv je na ovoj bukvi. Moe se naslutiti kako u du-
binama zemlje izgleda skriveni sustav
korijenja.
nog podzemnog zbivanja izmjene
se njegove biljke ne moraju op-
skrbljivati iskljuivo mineralnim tvarima ve isto tako i organskom
supstancom.
birljivi. Pod ist im uvjetima u tlu
odabiru iz mješovite ponude uvi-
jek samo ona hranjiva koja njiho-
va biljka treba. Zbog toga je kod
glavice kupusnjaa sastav "jelov-
alno odabiru iz ponude hranjiva u
tlu ono koje upravo trebaju. Zbog
tih spoznaja sve se više namee
Darwinova usporedba vrhova ko-
iz tla ne uzima samo tvari, ono isto
tako izluuje kiseline iz izmjene
tvari biljaka. Te kiseline poma-
u da se otope vrsti sastojci tla i
tako razrijede da ih korijenje moe
upiti. U dubljim slojevima zemlje
izluevine kiselina otapaju i mine-
rale. To istjecanje sokova raslinja
utjee na svoj nain na brojne pro-
cese koji izazivaju promjene u tlu.
U pravilnom odnosu mogu prido-
nijeti nastanku rahlosti. Tamo gdje
su izlueni u veim koliinama na
primjer u rasprostranjenim mono-
kulturama biljne kiseline mogu
Za praktinog je vrtlara vaan i "nadzemni mig" za razumijevanje
podzemnih odnosa. Priroda se uvi-
jek trudi stvoriti što funkcionalnije
oblike. Tako su neki oblici listova i
krošnji tako napravljeni da kišnicu
odvode upravo onamo gdje se u tlu
nalazi najguša mrea vrhova kori-
jenja. Biljke s okomit im korijenjem
ili korijenjem u obliku repe posje-
duju listove koji odvode vodu u sre-
dište. Kod veeg drvea, naprotiv, voda se slijeva prema van. Ona se
slijeva po rubu krošnje tono tamo
Zadebljali oblici korijenja kao kod celera slue kao spremišta hranjiva.
gdje su se proširili vrhovi korije-
nja. Kod stabla podruje korijenja
i oblik krošnje slie jedno drugo-
me kao odraz u ogledalu. Njihove
su funkcije meusobno usklaene
u biljnom svijetu podzemni prihvat
hrane i priprema hrane u zelenim
listovima kombinira u velianstven
proizvodni proces s meusobno
manje fantastian svijet ivota bi-
ljaka. U zelenim listovima odigra-
va se drugi in napete predstave
"Biljke stvaraju hranu, energiju
s elektronskim mikroskopima i
kemijskim analizama prodirala u
skrivenu stvarnost listova, to su izuzetnija bila saznanja o procesi-
ma koji se tamo odvijaju: u djeli-
ima sekunde, u satima, dnevno,
godina tu, godina tamo i tako
ve mil ijardama godina! Veliki bo-
taniar R. H. France pisao je pun
uenja: "List se moe usporediti s golemom tvornicom u kojoj su
postavljeni bezbrojni mali sunevi
sunevoj svjetlosti. To su velian-
stveni ivui strojevi koji se sami
postave tamo gdje vladaju najbolji
radni uvjeti; oni su istovremeno i
strojevi i radnici."
knjizi Snaga i tajna biljaka snaan
dojam tog svakidašnjeg kozmiko
svjee ubrani list, nešto od onoga što
smo upravo konzumirali bilo je do
prije samo osam minuta dio Sunca.
Toliko je vremena, naime, potrebno
sunevom svjetlu kako bi dospjelo
na Zemlju. Pretvorba te suneve
energije u hranu traje dodatno još
samo djeli sekunde. Usprkos br- zini kojom se odvija taj proces, on
tvori vaan klju za sav ivot na Ze-
mlji. On se izmeu izlaska i zalaska
sunca odvija u svjetskim morima u
svakoj algi kremenjašici, a na suho-
me u svakom listu."
temeljna graevna jedinica ivota u
plinovitom obliku. Istovremeno im
se razlae na svoje sastavne dijelo-
ve vodik i kisik. Ugljini dioksid
razlae se na ugljik i kisik. Iz tih
kemijskih elemenata biljka stvara
kojoj rade "sunevi motori'".
novi proizvod zelene "tvornice**
nazivamo jezikom kemiara uglji
kohidrat. U svakodnevnom ivotu
ne u tom procesu kroz površinu li-
sta ponovno odlazi u atmosferu. On
obogauje zrak koji udišemo.
vode i ugljinog dioksida proizve-
sti hranjivo šeer. Energiju koja je
potrebna za taj proces daje im Sun-
ce. Posrednik izmeu nebeskih zra-
ka i zemaljskih osnovnih sirovina je
klorofil u stanicama listova. Cijeli
proces biokemijske pretvorbe uz
la nazivamo fotosintezom.
Klorofil kao graditelj
nicama na gornjoj strani listova te u
peteljkama. Izvana gledano on slii
duguljastom zrnu rie.
tamo i na taj se nain prilagoavaju
svjetlosnim prilikama. Moe se, pri-
mjerice, dogoditi da se zrnca kloro-
fila kod prejakog sunevog svjetla
zbijti jedno do drugog te naniu
uzdu staninih stijenki. Kod nor- malnog svjetla ona su rasporeena
kroz cijelu stanicu. Takve reakcije
su, naravno, vrlo razliite, ovisno o
kojoj se biljci radi. Biljkama koje
rastu u sjeni potrebne su bre mjere
obrane kad iznenada budu izloene
ja kom podnevnom suncu nego bilj-
kama koje vole mnogo svjetla.
Listovi su takoer pokretljivi. Oni
se mogu okretati prema suncu. Tada
svom izvoru energije nude najveu
moguu površinu kako bi što inten-
zivnije iskoristili njenu snagu. Zrn-
ca klorofila se pokreu i kotrljaju
u najpovoljniji poloaj. im osjete
impuls svjetlosti, pokreu procese
zlae na vodik i kisik. Kisik se po-
tom izluuje. Vodik preuzima jedan
enzim. Drugi enzim se puni novom kemijskom energijom. Cijeli proces
je posve ovisan o svjetlu i njegovoj
energiji, no nije mu potrebna topli-
na. Taj se proces naziva i svjetlosna
Divlja salata širi svoje listove u najpo-
voljniji poloaj prema svjetlu.
reakcija. Drugi proizvodni stupanj
ziva: reakcija tame. U tu je svrhu
potrebna toplina. Oba enzima nato-
varena vrijednim teretom susreu u toj drugoj "zelenoj tvornikoj hali"
ugljik koji je u list dospio iz zraka
u obliku ugljinog dioksida. Jedan
enzim prazni na ovom mjestu svoju
energiju kako bi drugi mogao vezati
svoj vodik s ugljikom. Iz tog sjedi-
njenja nastaju ugljikohidrati i šeer.
Taj vrijedan gotovi proizvod kom-
pliciranog procesa pretvorbe potre-
ban je biljci kod daljnjih, po ivot
vanih procesa, primjerice kod "di- sanja", te kao gorivo kod svih bio-
loških procesa izgaranja. Iz šeera
se u listu, izmeu ostalog, stvara i
škrob. On biljkama, ako se moe
obilato proizvoditi, slui ne samo
kao svakodnevna hrana ve i kao
priuva za sušna vremena. Škrob se
sprema u korijenju i gomoljima koji
slue kao iva ostava. Ono što biljci
treba osigurati dug ivot, od kori-
sti je i za ljude: krumpir i gomolji celera su, primjerice, zahvaljuju-
i tom "skladištu** prirode izrazito
hranjivi!
cesu u zelenoj tvornici lista slue
prihvatu za ivot vanih tvari. Bi-
olozi ih stoga nazivaju i asimilaci- jom, što znai prisvajanje ili izjed-
naavanje. Asimilacija je proces
izgradnje. Koncentriran u kratkoj
formuli, cijeli komplicirani postu-
+ voda + svjetlosna energija daju
kemijski promatrano, pretvaranje
nostavnije spojeve. Disimilacija je,
razgradnji vlastitog proizvedenog
ka i koristi se kao gorivo, isto kao
što se mi grijemo na ugljen i proi- zvodimo toplinu. Vatra u pei gori
pravilno samo ako dobiva dovoljno
zraka, tj. kisika. 1 biljci je potreban
kisik kako bi svoj šeer pretvorila u
energiju. Pritom oslobaa slobodne
mjena tvari slii disanju kod ljudi i
ivotinja kisik se udiše, izdiše se
ugljini dioksid taj proces kod bi-
ljaka nazivamo i "disanjem".
izmeu oba proizvodna podruja
asimilacije i disimilacije: asimi-
koju dobiva izvana, od sunca. Ona
je ovisna o dnevnom svjetlu. Nou
u tim "radionicama" rad miruje.
Kod disimilacije se, nasuprot tomu,
proizvodi dan i no. Biljka koristi
vlastite tvari, dakle, posve je neo-
visna. Osim toga, ne troši energi-
ju, naprotiv: disimilacija proizvodi
energiju kao proizvod razgradnje
ba kako bi odrala mnoge vane
procese u svom organizmu sli-
no kao što mi trebamo struju kako
bi nam radili strojevi. Disimilacija
nije, protivno asimilaciji, zatvoreni
proizvodni proces. Ona obuhvaa
od njih mogu se odvijati ak i bez
kisika. Takvi procesi razgradnje su,
primjerice, vrenje alkohola i mli-
jene kiseline. No, to bi nas odvelo
predaleko u svijet kemije.
Oima biovrtlara
Za praktinog je vrtlara vano da je upoznat barem s najvanij im
biokemijskih procesima u svojim
zeleno raslinje za svoje ivotne
procese treba kisik, tada e mnogo
lakše shvatiti da nedostatak kisika
izaziva mnoge štete na njegovim
kulturama. Zbijeno tlo, preblizu za- saene biljke, ali i zagušljivi skla-
dišni prostori spreavaju rad u zele-
nim proizvodnim radionicama. Jer
zimska salata nisu ni u kojem slua-
ju "mrtva roba". Njihova je izmjena
tvari još uvijek aktivna, mada vrlo
reducirana. A i za to je potreban
zrak i kisik!
mou elektronskog vida duboko u
unutrašnja podruja biljnog ivota.
mlji pa do zelenih listova u kojima
rade "zlatni sunevi motori". Svi
radni procesi i svi proizvodi koje
smo upoznali u tim biljnim radio-
nicama koje fenomenalno funkcio- niraju, ovisne su o jednoj iskonskoj
tvari neophodnoj za ivot: vodi.
Bez vode nema ivota na Zemlji.
Bez tog posebnog tekueg elemen-
ta slomio bi se i cijeli komplicirani
aparat biljaka, jer voda otapa hra-
njiva u tlu. Ona prodire kroz "pore"
korijena, penje se i krui kroz ile
biljaka kako bi stanicama donijela
dušik, kalij, fosfor i mikroelemen
te. Voda se u listovima kemijski dijeli kako bi mogla stvoriti nove
elemente ivota. Voda, konano,
dubine, transportira ona hranjiva
stalno se penju i spuštaju u ivuem
raslinju. No, dragocjena vlaga nije
neugroena ona isparava. Biljke
dnevno isparavaju velike koliine
vode. Kod jake vruine to moe biti opasno. Tada listovi mlohavo vise, a
u "zelenim tvornikim halama" pro-
izvodnja "tinja". Dodavanje vode u
takvim je satima od ivotne vano-
sti, jer bi se u suprotnom sluaju
listovi posušili, a njihova komplici-
rana "postrojenja" zauvijek bi bila uništena.
Sline katastrofe moemo vidjeti i
u svijetu korijenja.
biljke u listove i tamo djelomino
isparava kao vodena para u atmosferu. Kao oborinska voda vraa se
ponovno u tlo. Taj zatvoreni krug
je tehniko i biološko remekdjelo
Prirode. Jer, voda se mora protiv
sile tee popeti iz korijenja do naj-
viših krošnji drvea. Budui da u
tlu ne postoje umjetne crpne stani-
ce, raslinje mora posjedovati svoje
vlastite ipke za vodu. Pritisak koji
tjera tekuinu, vrši se putem dvije
razliite sile: osmoze i kapilarnog tlaka. U oba se sluaja voda upija
i tjera uvis.
do stanice. Membrane staninih sti
jenki tako su napravljene da šeer-
na otopina u unutrašnjosti ne moe
prodrijeti van. Voda koja se gura
izvana na porozne stijenke, moe
prodrijeti kroz sitne otvore. "Kri-
vac" za takve nejednake odnose surazliito velike molekule tvari.
Šeerna otopina u stanici tako dugo
upija vodu dok nije zasiena, a sta-
nica tako ispunjena tekuinom da
stijenka više ne moe popustiti.
Postignuto je optimalno osmotsko
stijenku, znanstvenici nazivaju tur-
se brine za to da su stabljika i li-
stovi vrsti i uspravni. Ako listovi
nešto, dakle, ne valja s opskrbom
vode. Stanice ekaju da se korijenje
pobrine za tekui dodatak. U unu-
trašnjosti tijela biljke voda se prenosi od stanice do stanice pomou
osmoze. Na kraju lanca u posljed-
njem listu graha, primjerice sna-
ga upijanja je najvea. Sokovi na
taj nain polagano, ali konstantno
dospijevaju sve do najudaljenijih
kapilarni tlak. Tekuina se kroz ile
penje uvis; što je ui prolaz, to se
ona više penje. Slino kao tinta na
bugaici, tako se voda širi u biljka-
ma do najsitnijih kapilara (capillum
dlaica). Kako bi voda mogla
dospjeti svugdje, biljke posjeduju
cijevi seu od korijena preko sta-
bljike pa do posljednjeg lista. To je
slian ivi mreni sustav kao ile
koje prolaze tijelom ljudi i ivo-
tinja. Samo što umjesto krvi kroz
biljku tee voda.
ilama i prugama srike.
Kad je biljkama vrue
ma vanjskoj strani lista. To su zra-
ni "vodovi" kroz koje suvišna voda moe izai iz zelenog tkiva. Biljka
transpirira. Siušne, male pukotine
otvaraju se i zatvaraju automatski.
Ako su stabljika i listovi pod jakim
pritiskom vode, višak moe ispariti.
Kod nedostatka vode otvori se za-
tvaraju kako se biljka ne bi osušila.
Taj mehanizam, meutim, stalno
funkcionira jer kroz male pukotine
biljka izvana upija i ugljini dioksid. Stoga, ona te otvore moe samo
povremeno "zakljuati".
raslinja, slino kao i kod ljudi, po-
vezano s toplom, suhom vanjskom
temperaturom i isparavanjem.Kad je zrak oko njih tijekom vla-
nih dana zasien vodenom parom,
biljka se ne moe znojiti. Kako bi
sokovi i nadalje cirkulirali te kako
bi se stalno obnavljali i punili hra-
njivima, ona posee za rješenjem
za prijeku potrebu: "gutacijom".
moe omoguiti iskljuivo velikim
pritiskom koji vlada u tekuinama u biljci. Mnoga su stabla pod posebno
velikim prit iskom sokova u prolje-
e, kad sokovi "rade". Tko u to doba
odree, primjerice, granu breze, vi-
djet e mlazove tekuine, pa kae-
mo da drvo suzi.
znatno pridonosi odravanju ivota
primjer. Breza ispari 6070 litara,
a tijekom vrueg i suhog dana i do
400 litara vode u atmosferu. Šume
imaju "promet" koji se mjeri u mi-
lijunima litara tekuine koja se crpi
iz tla i potom djelomino ponovno
odlazi u zrak.
nebu i jednom ponovno padne na
zemlju u obliku oborina. Biljke su te
koje se brinu o tomu da ne izostane
vlaga te da ne prevlada u tlu. Samo
etvrtina koliine oborina na zemlji
nastaje isparavanjem mora. Tri e-
tvrtine proizvod su zelenih biljaka.
Na taj su nain povezani svi vani
ivotni procesi kao dijelovi jednog
lanca. ivotni ciklusi uvijek se nanovo zatvaraju, sve dok ovjek u
svom slijepom egoizmu ne posegne
za tim finim kotaem i ne uništi ui-
grani mehanizam. Tada se dogaa
ono što Lehane ovako opisuje: "Ze-
mlja bez šume ne posjeduje glas ko-
jim bi mogla zazvati vodu. Oblaci
prelaze preko nje i uvaju oborine
za druga, zelena podruja."
lja i ekolog, znanje o unutarnjim povezanostima znai veliku po-
mo za mnoge praktine odluke.
Navodnjavanje i gnojidba, briga o
prozranom staništu i odabir pra-
vilnih svjetlosnih uvjeta sva ta
svakodnevna razmišljanja i zahvate
kako se ti procesi odvijaju, tko s
uenjem spozna kako su oni kom-
plicirano meusobno povezani, on e se zaštititi od mogunosti da
grubim mjerama razori finu mreu.
Vrtlar koji u svom zelenom carstvu
ne promatra samodopadno divnu
istovremeno vidi i shvaa što se
odigrava "pod koom", takav vr-
tlar e tek postati pravi "Zeleni".
On e cijeli svoj ivot ostati palji-
vi uenik Prirode. A Priroda e mu
otvoriti knjigu kemijskih, fizikalnih
proces nazivamo gutacijom.
strogoj nastavi koja mu prua cije-
lo, šareno mnoštvo ivota. Tko ima
oi i gleda, taj i vidi!
U vrtu
nema rata
na "dobra" i "zla". Svaka biljka,
svaki mikroorganizam, svaka ivo-
prehraniti, razmnoiti i po mogu-
nosti dugo ivjeti. Uvijek se slabiji,
nepaljivi, manje prilagoeni od-
Na taj se nain Priroda u stalnoj
naizmjeninoj igri izmeu ivota i
smrti brine o odravanju ravnotee
izmeu svojih stvorova.
nevjerojatno bogati ivot u netaknu-
tim prašumama ili golemim stepa-
ma? Veliki prirodni ivotni prostori odravaju se sami. Nije potreban
nikakav zahvat izvana. Štetu ovdje
mogu nanijeti samo prirodne kata-
strofe ili ljudi. Mišljenje daje lisna
uš ili kupusni bijelac "nametnik"
potjee od ovjeka. Samo u njego-
vim oima, mjereno njegovim ego- istinim interesima moe "sustanar"
njegovog vrta uiniti štetu. Budui
da vrtlar više ne moe ubirati tako
velike, neošteene glavice kupu
njegove rue više nisu tako bespo
govorno lijepe za iskazivanje ljubavi
kao što on to eli on kae: Nanosiš
mi štetu! Moj stol nije postavljen za
nepozvane goste. Dalje od mene!
Naravno da vrtlari i seljaci imaju
opravdano pravo na to da proizvode
svog truda sami ubiru. Oni uzgajaju
voe i povre jer tim plodovima ze-
mlje ele prehraniti sebe, svoju obi-
telj i veliki broj drugih osoba. Po-
stoji velika razlika izmeu divljeg
rasta u slobodnoj prirodi i "ukro-
enih" kultura na poljima i u vrtu.
Kultivirane korisne biljke moraju
biti vee, zdravije i izdašnije nego
njihovi divlji prethodnici u šumama i na poljima. Stoga se moraju uzga-
jat i, gnojiti i navodnjavati da bi se
pokazala njihova dobra svojstva.
i koristile mu.
kultivirani svijet. Slobodna razmje-
Regulirajua ruka vlasnika poseeuvijek iznova i skree razvoj biljaka
u eljenom smjera. Najvanije pita-
nje pritom glasi: Ostaje li "gospodar
vrta" ipak "sluga Prirode"? Sve dok
vrtlar poštuje zakone velike prirodne
ivotne zajednice, iji je ovjek sa
svim svojim naporima samo jedan
dio, dotle i u njegovom vrtu ostaje
ravnotea snaga. Ne vlada divljina,
ali niti strogi red vojnog vjebališta.
U takvom prirodnom ili biološkom vrtu bit e uvijek jedan ogranieni
broj "nametnika".
Oni ne napadaju samo uzgoje-
ne plodove i cvijee; mnoge male
ivotinje od dosadnog pua pa
do vrijednog mrava pripadaju u zdravstvenu policiju prirode. Oni
uklanjaju ono stoje slabo i bolesno
i brinu se da raspadnuto ne ostane
predugo na tlu. Onaj vrtlar koji zna
pravilno tumaiti ive znakove pri-
rode, moe ak i od nametnika nešto
nauiti. Tamo gdje se masovno po-
javljuju oni mu ukazuju da je nešto
uinio pogrešno. Umjesto da psuje
ili prska morao bi prvo dobro pro-
misliti je li malim gostima moda ak i sam otvorio vrata vrta. Poznati
strunjak sir Albert Howard govo-
rio je da su nametnici bili njegovi
"poljoprivredni profesori"!
prognaju uši, gusjenice ili rastoi,
dolazi do ispadanja vanog dijela u
hranidbenom lancu mnogih drugih
beljive grinje, prirodni neprijatelji
dovoljno prehraniti potomstvo. U
tom smislu "nametnik" odjednom
ljive mree koja meusobno pove-
zuje sva iva bia i meusobno ih
Samo vrtlar poznaje "štetne" leptire.
unište posljedice se javljaju u obliku
lanane reakcije. U biovrtu su na-
metnici, stoga, samo iva bia koja
se. doduše, moraju drati u ravno- tei, no nikako suzbijati i uništiti.
U podnošljivom okviru moraju ak
sauvati svoju ulogu u velikoj vrtnoj
predstavi. No, to nije borba. Bio
vrtlar ne eli rat u svome mirnom
carstvu. On suprotnosti interesa pro-
matra drugim oima i na svoj nain
prenosi zakone prirode na komadi
kultivirane zemlje.
blem nametnika preteno pozitiv-
bia. Ona pomau da se bolesti i
"pridrueni lanovi" dre u grani-
cama. Staro je iskustvo da veina
nametnika predstavlja parazite koji
napadaju slabe biljke. Oni prvo
napadaju one biljke koje pokazu- ju smetnje u rastu. Biovrtlar. sto-
ga, preventivno odabire one vrste
koje odgovaraju njegovoj klimi i
odlikama tla. Pravilan razmak bi-
ljaka, dovoljno svjetla, zraka, vode
i gnojiva, takoer spadaju u vane
preduvjete zdravog, snanog rasta.
jer svoje "specijal itete" moraju mu-
kotrpno traiti. "Pametna" njega tla kompostom i pokrovima od mala
posebno potie zdravlje biljaka, a
time i njihove obrambene snage.
Nasuprot tome, opasnost od namet-
nika uzima opasne razmjere tamo
gdje su se uzgojne metode najviše
udaljile od prirodnih preduvjeta. Go-
leme monokulture koje su tipine za
moderno ratarstvo, nude specijalnim
prirodni neprijatelji tamo ili nemaju
osnove za ivot ili ih se, zajedno s
nametnicima, uništava tijekom pr
ji pripada otpornim nametnicima.
su najsnaniji. Oni su imuni na do
sada korištene otrove. Potrebno je
pronai i primijeniti intenzivnija
sredstva. Ubitaan zaarani krug
se još niti jednom nije uspjelo za-
ista iskorijeniti nekog od siušnih
neprijatelja. Prije bi se moglo dogo-
diti da se "sredstva za borbu" vrate
poput bumeranga i pogode onoga
koji ih je koristio. Tako su. prema
izvješu O. Hitschfelda. na kalifor
nijskim plantaama voa farmeri
tijekom cvatnje morali posegnuti
uzeli posao bumbara i pela. Jer svi
su ti prirodni kukci koji su u pro-
mišljenom sustavu prirode korište-
prskanjem. Ono što je bilo usmje-
reno na štetnike, mnogo je snanije
pogodilo korisne iv

Documents

Bio vrt - Marie Luise Kreuter-2.pdf