4
Publije Terencije Afer Terencije Publije Terencije Afer  (lat.  Publius Terentius Afer , oko 195. st . e. – 1 59. st. e. ) bi o j e, n ak on Plauta, drugi veliki pisac komedija u rimskoj književnosti. 1 Ži vot Terenci je je rođe n ok o 195. god. st. e. (tačn a godi na nije poznata) u  Kartagini, pa je zato i nazvan  Afer   (= “Afrikanac”). U Rim je došao kao rob rimskog senatora Terencija Lukana, koji mu je pružio formalno obrazo- vanje i kasnije ga, oduševljen njegovim talentom,  pustio na slobodu. Kao književnik Terencije je, isto kao i  Enije, pripadao uglednom krugu  Scipiona Afrikanca Mlađeg , kasnijeg osvajača Kartagine u trećem punskom ratu. Ovaj je kn- jiževni krug posebno podržavao  helenizaciju  koja je sve više prožimala rimsko društvo, a njegov drugi istaknuti član bio je Ga j Lelije. Tere nci jevi knjiže vni protivnici čak su širili glasine o tome kako njegove komedije za- pravo pišu Scipion i Lelije, kojima je zbog plemenitog porekla bilo nedostojno da se javno pojavljuju kao scen- ski pisci. Kada je imao 25 godina Terencije je, nakon što je na pozornici prikazao svojih šest komedija, napustio  Rim  i krenuo u  Grčku. Prema tvrdn jama iz anti ke, na ovom putovanju je i umro. 2 Dela Kao i Plaut, Terencije je prerađivao dela  nove atičke komedije. Kao i Plaut , bio je mnogo više od ob ičn og prevodioca, kako se vidi i iz nedavnih otkrića ostataka anti čki h grčk ih kom edi ja na ko je se ugl edao. Ipak, Te ren- cijeve se komedije stilski, jezički i situaciono snažno ra- zlikuju od Plautovih. Od šest njegovih komedija četiri se zasnivaju na Menandrovim originalima (“Devo jka s An- drosa”, “Samomučitel j”, “Braća” i “Evhnuh”), dok su os- tale dve (“Svekrva” i “Filemon”) napisane na osnovi dela slabo poznatog Apolodora Karišćanina. Kako  Filemon i Dil, kojima se Plaut obilno služio, nisu zastupljeni, vidi se da Terencije poseže samo za delima “najviših” pred- stavnika nove atičke komedije. [1] Radnja i opšta atmos- fera Tere nci jevih komedi ja u potpunosti su “grčke": u njima nema plautovske "romanizacije" likova i situacija Prol ozi , u kojima se ko d Pla uta da je saž eta k dra ms ke rad - nje ili sažetak događaja koji su dramskoj radnji prethod- ili, kod Terencija su posvećeni isključivo polemici o kn- jiže vnim pitan jima. Terenci je se, naime, suoč avao s jakom književnom opozicijom koja je dolazila od kome- diografa Luscija Lanuvina, a možda i iz kruga oko kome- diografa Cecilija Stacija. Ta je kritika pesniku prebaci- vala previše slobodno tretiranje grčkih originala, kontam- inaciju (= spajanje dva ili više grčkih originala u jednu rimsku obradu) te optužbu da on zapravo i nije pisac komedi ja prikazanih pod n jegovim imenom. Tere nci je se od ovih optužbi brani u prolozima svojih drama, za koje se može reći da predstavljaju najranije dokumen- tovane primere  književne kritike. U njima sazna jemo i kakvi su u to doba bili pogledi na originalnost književnog stvaralaštva: prev od komada s grčkoga jezik a smatrao se originalnim delom, ali korišćenje dela koje je već bilo obrađeno na latinskom jeziku smatralo se “krađom”. Kontaminac i ju, ko ja se u prolozim a opravda va pozivan- jem na praksu  Nevija, Enija i Plauta, koristi Terencije veoma oprezno, pazeći da se ne poremeti stroga arhitek- tonika radnje i dosledno razvijanje likova. Jezik Terencijevih komedija je govor obrazovanih kru- gova rimskog društva i bliži je književnom latinitetu nego Plautov. N jegovi dij alozi izbegava ju lakrdij u i grubost. Drame su mu prožete sentimentalnošću i humanizmom, ali u komičkoj snazi znatno zaostaju za Plautovim. I u Terencijevim komedijama nalaze se svi oni tipski likovi (strogi otac, zaljubljeni mladić, lukavi rob itd.) koji su stalna karakteristika nove atičke komedije i njegovog prethodnik a Plauta. Sačuvano je svih šest Tere nci jevih komedija: 1

Publije Terencije Afer

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Publije Terencije Afer

7/26/2019 Publije Terencije Afer

http://slidepdf.com/reader/full/publije-terencije-afer 1/4

Publije Terencije Afer

Terencije

Publije Terencije Afer (lat.  Publius Terentius Afer , oko195. st. e. – 159. st. e.) bio je, nakon Plauta, drugiveliki pisac komedija u rimskoj književnosti.

1 Život

Terencije je rođen oko 195. god. st. e. (tačna godinanije poznata) u  Kartagini, pa je zato i nazvan   Afer   (=“Afrikanac”). U Rim je došao kao rob rimskog senatoraTerencija Lukana, koji mu je pružio formalno obrazo-vanje i kasnije ga, oduševljen njegovim talentom, pustio

na slobodu.Kao književnik Terencije je, isto kao i  Enije, pripadaouglednom krugu Scipiona Afrikanca Mlađeg, kasnijegosvajača Kartagine u trećem punskom ratu. Ovaj je kn-jiževni krug posebno podržavao helenizaciju koja je sveviše prožimala rimsko društvo, a njegov drugi istaknutičlan bio je Gaj Lelije. Terencijevi književni protivnicičak su širili glasine o tome kako njegove komedije za-pravo pišu Scipion i Lelije, kojima je zbog plemenitogporekla bilo nedostojno da se javno pojavljuju kao scen-ski pisci.

Kada je imao 25 godina Terencije je, nakon što je na

pozornici prikazao svojih šest komedija, napustio Rim ikrenuo u Grčku. Prema tvrdnjama iz antike, na ovomputovanju je i umro.

2 Dela

Kao i Plaut, Terencije je prerađivao dela  nove atičkekomedije. Kao i Plaut, bio je mnogo više od običnogprevodioca, kako se vidi i iz nedavnih otkrića ostatakaantičkih grčkih komedija na koje se ugledao. Ipak, Teren-cijeve se komedije stilski, jezički i situaciono snažno ra-zlikuju od Plautovih. Od šest njegovih komedija četiri sezasnivaju na Menandrovim originalima (“Devojka s An-drosa”, “Samomučitelj”, “Braća” i “Evhnuh”), dok su os-

tale dve (“Svekrva” i “Filemon”) napisane na osnovi delaslabo poznatog Apolodora Karišćanina. Kako Filemon iDifil, kojima se Plaut obilno služio, nisu zastupljeni, vidise da Terencije poseže samo za delima “najviših” pred-stavnika nove atičke komedije.[1] Radnja i opšta atmos-fera Terencijevih komedija u potpunosti su “grčke": unjima nema plautovske "romanizacije" likova i situacija

Prolozi, u kojima se kod Plauta daje sažetak dramske rad-nje ili sažetak događaja koji su dramskoj radnji prethod-ili, kod Terencija su posvećeni isključivo polemici o kn-jiževnim pitanjima. Terencije se, naime, suočavao sjakom književnom opozicijom koja je dolazila od kome-

diografa Luscija Lanuvina, a možda i iz kruga oko kome-diografa Cecilija Stacija. Ta je kritika pesniku prebaci-vala previše slobodno tretiranje grčkih originala, kontam-inaciju (= spajanje dva ili više grčkih originala u jednurimsku obradu) te optužbu da on zapravo i nije pisackomedija prikazanih pod njegovim imenom. Terencijese od ovih optužbi brani u prolozima svojih drama, zakoje se može reći da predstavljaju najranije dokumen-tovane primere književne kritike. U njima saznajemo ikakvi su u to doba bili pogledi na originalnost književnogstvaralaštva: prevod komada s grčkoga jezika smatraose originalnim delom, ali korišćenje dela koje je već

bilo obrađeno na latinskom jeziku smatralo se “krađom”.Kontaminaciju, koja se u prolozima opravdava pozivan-jem na praksu Nevija, Enija i Plauta, koristi Terencijeveoma oprezno, pazeći da se ne poremeti stroga arhitek-tonika radnje i dosledno razvijanje likova.

Jezik Terencijevih komedija je govor obrazovanih kru-gova rimskog društva i bliži je književnom latinitetu negoPlautov. Njegovi dijalozi izbegavaju lakrdiju i grubost.Drame su mu prožete sentimentalnošću i humanizmom,ali u komičkoj snazi znatno zaostaju za Plautovim.

I u Terencijevim komedijama nalaze se svi oni tipskilikovi (strogi otac, zaljubljeni mladić, lukavi rob itd.) koji

su stalna karakteristika nove atičke komedije i njegovogprethodnika Plauta. Sačuvano je svih šest Terencijevihkomedija:

1

Page 2: Publije Terencije Afer

7/26/2019 Publije Terencije Afer

http://slidepdf.com/reader/full/publije-terencije-afer 2/4

2   4 VANJSKI LINKOVI 

Rukopis jedne Terencijeve komedije iz 826 . godine

•  Devojka s Androsa (Andria, oko 170. st. e.; Andros= jedno od   kikladskih ostrva, oko 10 km jugo-istočno od Eubeje) građena je na suprotnosti dvalukavca: to su, s jedne strane, starac koji želi damu se sin oženi kćerkom bogatog suseda, a s drugestrane rob starčevog sina, koji svome gospodaru po-maže da se oženi voljenom siromašnom devojkom.Rasplet je tipičan: u uobičajenoj sceni “prepozna-vanja” ispostavlja se da je siromašna devojka u stvaridavno izgubljena kćerka istog onog suseda.

•   Svekrva   (Hecyra, 165. st. e.) na ironičan senačin bavi ljubavnom tematikom. Mladić se naočev nagovor, a protiv svoje volje, oženio devo-jkom plemenitog roda, iako je bio zaljubljen u jednuheteru. Ipak, vremenom je zavoleo svoju suprugu i,nakon nekoliko meseci braka, s njom vodio ljubav.Ustanovi se, međutim, da je ona bila trudna jošpre nego što je stupila u brak. To njena majkapokušava da sakrije tako što izmisli da između de-vojke i njene svekrve postoji nekakav sukob, pazbog toga devojku odvede natrag roditeljskoj kući.Mladić odluči da se iz poštovanja prema svojoj ma-

jci razvede od žene. Nakon daljih peripetija sve sezavršava srećno uz tipično “prepoznavanje": na os-novi jednog prstena ustanovi se da je mladić zapravoonaj muškarac koji je devojku obljubio pre braka.

•   Braća (Adelphoe, 160. st. e.) bave se problemomvaspitanja: strogi Atinjanin Demeja, koji sve svojevreme provodi u radu na svom seoskom imanju,ima dva sina, od kojih jednog posinjuje njegov bratneženja koji živi u gradu i uživa u udobnostima grad-skog života. U skladu sa različitim karakterima,dvojica braće vaspitavaju dva mladića na sasvim

različite načine. U drami oba mladića upadaju uljubavne probleme, u koje se upliće i strogi De-meja, koji počinje i s karikiranjem bratovljeve lib-

eralnosti. Uz pomoć jednog spretnog roba sve sesrećno završava, ali Terencijeva poruka je u tomeda su pristupi oba brata pogrešni te da se prava meranalazi negde u sredini.

•   Samomučitelj  (Heauton Timorumenos , oko 163. st.e.) bavi se sličnim problemom porodičnog vaspi-tanja: otac sebe stavlja na teške kazne zato što jesvojom strogošću naterao sina na bekstvo od kuće.Međutim, taj starac je mnogo srdačniji od susedakoji je na rečima liberalan ali u svojoj porodici nijeumeo stvoriti uzajamno poverenje.

•   Evnuh (Eunuchus , 161. st. e.) govori o mladićukoji je zaljubljen u heteru. Hetera pak pokušava daisposluje oslobađanje jedne devojke iz ropstva, zakoju zna da je rođena kao slobodna. Dogovorila sesa nekim plaćenikom, jednim od svojih ljubavnika,

da joj kupi ovu devojku kao poklon. Mladićevmlađi brat ugleda devojku dok je plaćenik dovodii odmah se zaljubljuje u nju. Na predlog lukavogroba, mlađi brat se predstavlja kao evnuh, čime lakodobija pristup u devojčine privatne odaje u heterinojkući. Iskoristi prvu šansu i obljubi devojku. Nakonperipetija, u koje se uključuje i devojčin brat, sve sesrećno završava, a mladić koji se predstavljao kaoevnuh oženio se s devojkom koju je obljubio.

•   Formion (Phormio, 161. st. e.) ima takođe ljubavnutematiku i zasniva se na situacijama intrige i zamene

identiteta. Središnje mesto zauzima lukavi parazit,po kome je komedija i dobila ime i koji sve vremeusmerava dramsku radnju. Upotreba “dvostrukog”zapleta s dva zaljubljena mladića i njihova dva ocapružaju pesniku mogućnost za dubinsku karakteri-zaciju likova.

3 Reference

[1] Terencije je ipak za svoj komad   Braća   uzeo jednuscenu iz Filemonove komedije  Ljudi što umiru zajedno

(Συναποθνῄσκοντες).

4 Vanjski linkovi

•   Šest Terencijevih drama   iz   Latinske biblioteke(latinski)

•   Andria at The Perseus Digital Library (engleski)

•   Hecyra at The Perseus Digital Library (engleski)

•   Heautontimorumenos  at The Perseus Digital Library(engleski)

•   The Eunuch   at The Perseus Digital Library(engleski)

Page 3: Publije Terencije Afer

7/26/2019 Publije Terencije Afer

http://slidepdf.com/reader/full/publije-terencije-afer 3/4

3

•   Phormio at The Perseus Digital Library (engleski)

•   The Brothers  at The Perseus Digital Library  (en-gleski)

•  Terence’s works: text, concordances and frequencylist

Page 4: Publije Terencije Afer

7/26/2019 Publije Terencije Afer

http://slidepdf.com/reader/full/publije-terencije-afer 4/4

4   5 TEXT AND IMAGE SOURCES, CONTRIBUTORS, AND LICENSES 

5 Text and image sources, contributors, and licenses

5.1 Text

•   Publije Terencije Afer   Izvor:  https://sh.wikipedia.org/wiki/Publije_Terencije_Afer?oldid=5052238  Saradnici:  OC Ripper, FelixBot,Igorwindsor, Thijs!bot, JAnDbot, VolkovBot, TXiKiBoT, YonaBot, SieBot, Alexbot, WikiDreamer Bot, Luckas-bot, Autobot, ArthurBot,Xqbot, Obersachsebot, RedBot, FoxBot, Ero, MastiBot, Gerakibot, WikitanvirBot, TjBot, MerlIwBot, Edgar Allan Poe, Kolega2357,Addbot i Anonimno: 2

5.2 Images

•   Datoteka:Commons-logo.svg   Izvor:    https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4a/Commons-logo.svg   Licenca:   Public do-main  Doprinijeli:  This version created by Pumbaa, using a proper partial circle and SVG geometry features. (Former versions used tobe slightly warped.)   Originalni umjetnik:  SVG version was created by User:Grunt and cleaned up by  3247, based on the earlier PNGversion, created by Reidab.

•   Datoteka:Disambig.svg Izvor:  https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/72/Disambig.svg Licenca:  Public domain Doprinijeli: 

Vlastito djelo. Original Commons upload as Logo Begriffsklärung.png by Baumst on 2005-02-15.   Originalni umjetnik:  Stephan Baum(converted to SVG by different users, see below)

•   Datoteka:Terence_Andria_1.1_Vat3868f4v.jpg   Izvor:   https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4d/Terence_Andria_1.1_Vat3868f4v.jpg Licenca:  Public domain Doprinijeli:  http://www.historyforkids.org/learn/romans/literature/pictures/terence.jpg Originalni 

umjetnik:  unknown Carolingian scribe, 9th century AD

•   Datoteka:Terenz2.gif  Izvor:  https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/15/Terenz2.gif  Licenca:  Public domain  D oprinijeli:   ?Originalni umjetnik:  ?

5.3 Content license

•   Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0