64
9 Et -Tevba / Pokajanje 9 ET - TEVBA / POKAJANJE OBJAVLJENA U MEDINI , IMA 129 AJETA ** "Obznana od Allaha i Njegova Poslanika onim mnogobo{cima s kojima ste zaklju~ili ugovore." /1/ "Putujte po svijetu jo{ ~etiri mjeseca, ali znajte da Allahu ne}ete uma}i i da }e Allah nevjernike osramotiti." /2/ Ova ~asna sura jedna je od posljednjih koje su objavljene Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., kao {to prenosi El-Buhari da je rekao: (426) Posljednji ajet koji je objavljen jeste: "Oni tra`e od tebe tuma~enje reci: 'Allah }e vam kazati propis o kelali'"; a posljednja je objavljena sura: "Beraeh" - Obznana. Ona ne po~inje bismillom, jer ashabi nisu pisali bismillu na njenom po~etku u vladarevom Mushafu povode}i se u tome za vo|om vjernika Osmanom bin Afanom, r. a. Prenosi Et-Tirmizi od Ibn-Abbasa sa`eto: (427) "Da je on pitao vo|u vjernika Osmana bin Afana o nerastavljanju izme|u sure El-Enfal i sure Et-Tevbe sa 'Bismillahi - rahmani - rahim'. Pa je rekao Osman: sura El-Enfal je bila me|u prvima koje su objavljene u Medini, a sura Beraeh me|u posljednjim {to je objavljeno od Kur'ana. Njena su kazivanja bila sli~na kazivanjima u suri Beraeh i bojao sam se da nisu od Objavljena poslije sure El-Maida. ** Zadnja dva ajeta objavljena su u Meki. nje same, i preselio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a nije nam objasnio da je ona (bismilla) iz nje (sure Et- Tevbe), zbog toga sam ih spojio i nisam napisao izme|u njih dvije 'Bismillahi – rahmani – rahim', a stavio sam je u sedam dugih sura." Sli~no njemu prenose Imam Ahmed, Ebu-Davud, En-Nesai i Ibn-Hiban u njegovom Sahihu i El-Hakim u njegovom Mustedreku drugim predajnim putem i rekao je da su lanci prenosilaca sahih, ali ga ne bilje`e Buhari i Muslim. Po~etak ove sure objavljen je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nakon {to se vratio iz Bitke na Tebuku i namjeravao oti}i na had`, zatim je spomenuto da se mu{rici spremaju iste godine u sezoni had`a obaviti to po njihovom obi~aju: obilaziti oko svete ku}e goli, i Poslanik, s.a.v.s., nije volio mije{ati se sa njima, pa je poslao Ebu-Bekra es-Sidika, r.a., kao vodi~a na had` te godine da poka`e ljudima njihove obrede had`a i da pou~i mu{rike da nedolaze na had` poslije ove godine i da naglasi ljudima: "Obznana od Allaha i Njegova Poslanika". Kada se vratio, poslao je Aliju bin Ebi-Taliba kao dostavlja~a od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zato {to je bio u srodstvu s njim. Allahov govor: "Obznana od Allaha i Njegova Poslanika", zna~i obznanu od Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika o prestanku sigurnosti i ugovora. "Onim mnogobo{cima s kojima ste zaklju~ili ugovore. Putujte po svijetu jo{ ~etiri mjeseca". Ovaj se ajet odnosi na one koji su sklopili ugovore na neodre|eno vrijeme ili na onog koji ima zaklju~en ugovor manje od ~etiri mjeseca neka ga upotpuni sa ~etiri mjeseca. A {to se ti~e onog ~iji je ugovor na odre|eno vrijeme, njegovo je trajanje do samog isteka ugovora bez obzira koliko on bio, zbog rije~i Uzvi{enog Allaha: "Ispunite ugovore do ugovorenog roka", i hadisa o kojima }e biti govora. Ko bude imao zaklju~en ugovor izme|u njega i Allahovog Poslanika, s.a.v.s., njegov ugovor 555

9 ET-TEVBA

Embed Size (px)

DESCRIPTION

9 ET-TEVBA

Citation preview

5689 Et Tevba / Pokajanje

5679 Et -Tevba / Pokajanje

9

ET - TEVBA / POKAJANJE

OBJAVLJENA U MEDINI(, IMA 129 AJETA**

"Obznana od Allaha i Njegova Poslanika onim mnogobo{cima s kojima ste zaklju~ili ugovore." /1/ "Putujte po svijetu jo{ ~etiri mjeseca, ali znajte da Allahu ne}ete uma}i i da }e Allah nevjernike osramotiti." /2/

Ova ~asna sura jedna je od posljednjih koje su objavljene Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., kao {to prenosi El-Buhari da je rekao: (426) Posljednji ajet koji je objavljen jeste: "Oni tra`e od tebe tuma~enje reci: 'Allah }e vam kazati propis o kelali'"; a posljednja je objavljena sura: "Beraeh" - Obznana. Ona ne po~inje bismillom, jer ashabi nisu pisali bismillu na njenom po~etku u vladarevom Mushafu povode}i se u tome za vo|om vjernika Osmanom bin Afanom, r. a.

Prenosi Et-Tirmizi od Ibn-Abbasa sa`eto: (427) "Da je on pitao vo|u vjernika Osmana bin Afana o nerastavljanju izme|u sure El-Enfal i sure Et-Tevbe sa 'Bismillahi - rahmani - rahim'.

Pa je rekao Osman: sura El-Enfal je bila me|u prvima koje su objavljene u Medini, a sura Beraeh me|u posljednjim {to je objavljeno od Kur'ana. Njena su kazivanja bila sli~na kazivanjima u suri Beraeh i bojao sam se da nisu od nje same, i preselio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a nije nam objasnio da je ona (bismilla) iz nje (sure Et-Tevbe), zbog toga sam ih spojio i nisam napisao izme|u njih dvije 'Bismillahi rahmani rahim', a stavio sam je u sedam dugih sura."

Sli~no njemu prenose Imam Ahmed, Ebu-Davud, En-Nesai i Ibn-Hiban u njegovom Sahihu i El-Hakim u njegovom Mustedreku drugim predajnim putem i rekao je da su lanci prenosilaca sahih, ali ga ne bilje`e Buhari i Muslim.

Po~etak ove sure objavljen je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nakon {to se vratio iz Bitke na Tebuku i namjeravao oti}i na had`, zatim je spomenuto da se mu{rici spremaju iste godine u sezoni had`a obaviti to po njihovom obi~aju: obilaziti oko svete ku}e goli, i Poslanik, s.a.v.s., nije volio mije{ati se sa njima, pa je poslao Ebu-Bekra es-Sidika, r.a., kao vodi~a na had` te godine da poka`e ljudima njihove obrede had`a i da pou~i mu{rike da nedolaze na had` poslije ove godine i da naglasi ljudima: "Obznana od Allaha i Njegova Poslanika". Kada se vratio, poslao je Aliju bin Ebi-Taliba kao dostavlja~a od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zato {to je bio u srodstvu s njim.

Allahov govor: "Obznana od Allaha i Njegova Poslanika", zna~i obznanu od Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika o prestanku sigurnosti i ugovora.

"Onim mnogobo{cima s kojima ste zaklju~ili ugovore. Putujte po svijetu jo{ ~etiri mjeseca". Ovaj se ajet odnosi na one koji su sklopili ugovore na neodre|eno vrijeme ili na onog koji ima zaklju~en ugovor manje od ~etiri mjeseca neka ga upotpuni sa ~etiri mjeseca. A {to se ti~e onog ~iji je ugovor na odre|eno vrijeme, njegovo je trajanje do samog isteka ugovora bez obzira koliko on bio, zbog rije~i Uzvi{enog Allaha: "Ispunite ugovore do ugovorenog roka", i hadisa o kojima }e biti govora. Ko bude imao zaklju~en ugovor izme|u njega i Allahovog Poslanika, s.a.v.s., njegov ugovor traje do ugovorenog roka. Ovo je najbolja i najja~a konsatacija koju je odabrao Ibn-D`erir, Allah mu se smilovao. Rekao je Ebu-Ma'{er el-Medeni: Pri~ali su nam Muhammed bin Ka'b el-Kurezi i drugi: (428) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., devete je godine po Hid`ri u periodu had`a poslao Ebu-Bekra kao vodi~a i poslao je Aliju bin Ebi-Taliba sa trideset ili ~etrdeset ajeta iz sure "Beraeh" pa ih je ~itao ljudima, daju}i mu{ricima rok od ~etiri mjeseca da putuju po zemlji. On im je pro~itao na Arefatu, da je rok koji im se daje dvadeset dana od zul-hid`eta, muharem, safer rebiul-evel i deset dana od rebiul-ahira. Zatim im je to pro~itao u njihovim ku}ama i rekao: 'Poslije ove godine mu{rici ne}e obavljati hodo~a{}e niti }e obilaziti oko svete ku}e goli.'" Prenosi Ibn Ebi-Ned`ih od Mud`ahida, koji ka`e: "Progla{eno je da su vlasnici ugovora sigurni ~etiri uzastopna mjeseca, dvadeset dana od zul-hid`eta pa do isteka deset dana rebiul-ahira. Poslije toga prestaju ugovori, i progla{ena je svim ljudima borba ukoliko ne budu primili islam. Ovako je preno{eno od Es-Suddija i Katade.

I proglas od Allaha i Njegova Poslanika. Ljudima na dan velikog had`a, Allah i Njegov Poslanik nemaju ni{ta s mnogobo{cima, pa ako se pokajete - to je za vas bolje a ako se okrenete znajte da Allahu ne}ete uma}i. A nevjernike obraduj kaznom nesnosnom. /3/

Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.: "proglas" zna~i obavjest "od Allaha i Njegova Poslanika", ranije je spomenuta i re~ena opomena ljudima.

"Na dan velikog had`a" to je dan prino{enja `rtvi (kurbana), koji je najvredniji, najbolji i najve}i dan had`a.

"Allah i Njegov Poslanik nemaju ni{ta s mnogobo{cima", zna~i i Njegov Poslanik je ~ist od njih tako|er, zatim ih je pozvao na pokajanje Njemu, pa je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Pa ako se pokajete" od toga to {to Mu vi druga pripisujete, tj. ~inite {irk.

"To je za vas bolje, a ako se okrenete", tj. ako nastavite sa onim u ~emu ste, tj. {irku, "znajte da Allahu ne}ete uma}i" nego vi ste u Njegovom vlasni{tvu i pod Njegovom silom i voljom.

"A nevjernike obraduj kaznom nesnosnom", tj. na dunjaluku }e do`ivjeti poni`enje i strogu kaznu, a na Ahiretu kukaste {tapove i vratne okove.

Prenosi El-Buhari od Ebu-Hurejrea da je rekao: /429/ "Poslao me je Ebu-Bekr na Minu me|u onima koji }e proglasiti da mu{rici ne ~ine hodo~a{}e poslije ove godine i da ne obilaze svetu ku}u goli, a dan velikog had`a jeste dan prino{enja `rtvi. Ovaj dan je nazvan Velikim had`om jer su ljudi govorili mali had`. Ebu-Bekr prenio je i dostavio ljudima te godine, a u godini Oprosnog had`a, kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavio had`, nijedan mu{rik nije to uradio. " Ovo je tekst Buharije i nalazi se u poglavlju El-D`ihad. Prenosi imam Ahmed od Muhriza bin Ebi-Hurejrea, a on od svog oca da je rekao: /430/ "Bio sam sa Alijom bin Ebi-Talibom kada ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao stanovnicima Meke sa "Obznanom", pa su rekli {ta ste to pozivali? Rekao je: "Pozivali smo da ne}e u}i u D`ennet osim vjernik, niti }e obilaziti Kabu ko je go i ko bude imao sklopljen ugovor sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., njegov je rok va`enja ~etiri mjeseca, a kada pro|u ~etiri mjeseca zaista, Allah, d`.{., i Njegov Poslanik ne priznaju mnogobo{ce, niti }e mu{rici ~initi hodo~a{}e Kabi poslije ove godine. Pozivao sam dok mi nije glas promukao." Prenosi Ibn-D`erir od Alije, r.a., da je rekao: /431/ " Poslao me je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada je objavljena obznana sa ~etiri stvari: Da ne obilaze oko svete ku}e goli; da se mu{rici ne pribli`avaju El-Mesd`idul - Haramu nakon ove godine; ko bude imao sklopljen ugovor sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., on je va`e}i do njegovog ugovorenog roka i da u D`ennet ne}e u}i drugi osim pravi vjernik." A {to se ti~e dana velikog had`a, to je dan prino{enja `rtvi, kao {to prenosi El--Imam Ebu-D`a'fer et-Taberi od Ibn-Omera neka je Allah, d`.{., zadovoljan njima dvojicom, da je rekao: /432/ "Zastao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kod d`emreta na Oprosnom had`u pa je rekao: 'Ovo je dan Velikog had`a.'" Prenosi [u'be, od jednog Poslanikovog, s.a.v.s., ashaba da je rekao: /433/ "Stao je me|u nas Allahov Poslanik, s.a.v.s., na crvenoj kamili kojoj je odrezan kraji~ak uha pa nam je rekao: 'Da li znate koji je danas dan?' Odgovorili su: 'Dan prino{enja `rtvi.' Rekao je: 'Istinu ste rekli, ovo je Dan Velikog had`a.'"

Prenosi Ibn-D`erir od Abdurrahmana bin Ebu-Bekra, a on od svog oca da je rekao: /434/ " Tog dana sjedio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na svojoj devi, a ljudi su dr`ali za njen povodac pa je rekao: 'Koji je danas dan?' [utjeli smo toliko da smo pomislili da }e ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar ovo nije dan Velikog had`a." Ovi su prenosioci vjerodostojni, a bilje`i se me|u sahih hadisima.

Mnogobo{cima s kojima imate zaklju~ene ugovore koje oni nisu ni u ~emu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite ugovore do ugovorenog roka; Allah zaista voli bogobojazne. /4/

Ovo je izuzetak od pravila da rok odlaganja do ~etiri mjeseca va`i za onog ko je sklopio ugovor na neodre|eno vrijeme a ne do odre|enog roka, njegov rok je, kao {to je prethodno spomenuto ~etiri mjeseca. On mo`e putovati kuda ho}e da bi se spasio, odlaze}i da bi postigao {to `eli, osim onog koji je sklopio ugovor do odre|enog vremena njegov rok va`enja je do navedenog roka prema kojem je sklopljen ugovor, a o tome su prethodno spomenuti hadisi. A ko bude sklopio ugovor sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa njegov ugovor va`i do ugovorenog roka pod uvjetom da ugovornik ne poni{ti svoj ugovor do ugovorenog roka, radi ovog je Uzvi{eni Allah, d`.{., podsticao na po{tivanje toga, pa je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"Allah, zaista, voli bogobojazne", tj. one koji ispunjavaju sklopljene ugovore.

"Kada pro|u sveti mjeseci, onda ubijajte mnogobo{ce gdje god ih na|ete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu do~ekujte. Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista pra{ta i Milostiv je." /5/

Razi{li su se mufesiri u tome {ta se podrazumijeva pod pojmom sveti mjeseci. Neki ka`u da je to {to se podrazumijeva spomenuto u govoru Uzvi{enog Allaha, d`.{.: "...a ~etiri su sveta" Me|utim, ovo mi{ljenje je upitno, a ono {to je vidljivo iz konteksta, a do ~ega dr`i Ibn-Abbas, kako to od njega prenosi El-'Avfi, jeste da se misli na ~etiri mjeseca u kojima se dozvoljava putovanje po svijetu, u govoru Uzvi{enog Allaha, d`.{.:

"Putujte po svijetu jo{ ~etiri mjeseca." Zatim je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Kad pro|u sveti mjeseci", zna~i: kada isteknu ~etiri mjeseca u kojim vam je zabranjeno njihovo ubijanje i koje smo im dali kao rok, onda gdje god ih na|ete zarobljavajte ih i ubijajte, jer se ugovor odnosi na spomenuto, prije nego na ne{to {to nije spomenuto, a moglo bi da se podrazumijeva. Jasan propis o ~etiri sveta mjeseca do}i }e u sljede}em ajetu ove ~asne sure.

"Onda ubijajte mnogob{ce gdje god ih na|ete", na zemlji i ovo je op}enit propis, a poznato je da je on specificiran tako {to je zabranjeno sukobljavanje i ubijanje u Haramu, rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.:

"I ne borite se protiv njih kod Mesd`id - Harama dok vas oni tu ne napadnu, ako vas napadnu - onda ih poubijajte." Rije~i Uzvi{enog Allaha, d`.{.: "Zarobljavajte ih", zna~e: uzimajte ih za zarobljenike pa ako `elite ubijajte ih ili ako ho}ete ostavite ih kao zarobljenike.

"Opsjedajte ih i na svakom prolazu do~ekujte", tj. opsjedajte ih obru~om u njihovim polo`ajima i utvr|enjima, stijesnite im prolaze i primorajte ih na borbu ili islam. Radi toga ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru." Na ovaj ~asni ajet i druge sli~ne njemu oslonio se Ebu-Bekr Es-Sidik, r.a., u pokretanju rata protiv onih koji su se ustezali u davanju zekata. U dvije vjerodostojne zbirke, Buharijinoj i Muslimovoj, od Abdullaha ibn Omera, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njima dvojicom, navodi se predanje od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /435/ "Nare|eno mi je da se borim protiv ljudi dok ne posvjedo~e da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik i da obavljaju namaz i daju zekat."

"Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali - ostavite ih na miru." Rekao je Enes: "Njihovo je pokajanje napu{tanje poslu{nosti kipovima, a prihvatanje pokornosti prema njihovom Gospodaru, obavljanje namaza i davanje zekata." Ovaj ~asni ajet jeste ajet poput sablje, za koji je rekao Ed-Dahhak bin Muzahim da je on derogirao sve ugovore izme|u Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i mu{rika, sve ugovore i sve rokove. Razi{li su se mufesiri o pitanju ajeta sablje pa Ed-Dahhak i Es-Suddi ka`u: "On je dokinut ajetom Uzvi{enog Allaha, d`.{.: "...i poslije, ili ih velikodu{no su`anjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte" (47:4), a Katade je rekao suprotno.

"Ako te neki od mnogobo`aca zamoli za za{titu, ti ga za{titi da bi saslu{ao Allahove rije~i, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega, to zato {to oni pripadaju narodu koji ne zna." /6/

Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{., Svome Poslaniku, neka je salavat i selam na njega: "Ako te neki od mnogobo`aca" protiv kojih sam ti naredio borbu i u~inio dozvoljenim njihove `ivote i imetke "zamole za za{titu", zatra`e od tebe pru`anje sigurnosti, odgovori im na molbu da bi saslu{ali Allahove rije~i, tj. Kur'an, koji }e{ im u~iti i kojima }e{ spominjati ne{to od propisa vjere sprovode}i time Allahov dokaz. "A potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega" , tj. na mjesto stalne sigurnosti, dok se ne vrate u svoju domovinu i svoje ku}e i svoja sigurna mjesta.

"To zato {to oni pripadaju narodu koji ne zna", tj. propisali smo da se stave pod za{titu ovakvi ljudi da upoznaju Allahovu vjeru i da se tako pro{iri me|u Njegovim robovima.

Od tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., davao za{titu onome ko bi mu do{ao tra`e}i uputu ili u izaslanstvu, kao {to je do{la grupa izaslanika od Kurej{ija na Hudejbiji poput Urve bin Mes'uda i drugih mu{rika pa su vidjeli koliku po~ast odaju muslimani Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., {to ih je za~udilo. Tako ne{to nisu vidjeli kod kralja niti cara. Vratili su se svome narodu i obavijestili ga o tome, i to je, uz druge sli~ne slu~ajeve, bio jedan od najve}ih uzroka {to je ve}ina njih primila islam. Svrha je da, ko do|e iz neislamske zemlje u islamsku zemlju radi izaslanstva, ili trgovine, ili tra`enja izmirenja, ili primirja, ili no{enja d`izije i sli~no, pa zatra`i od vladara ili njegovog zamjenika za{titu, daje mu se za{tita sve dok je u posjeti islamskoj zemlji i dok se ne vrati u njegovu sigurnost i domovinu. Ali u~enjaci su rekli: " Nije dozvoljeno omogu}iti mu da boravi u islamskoj zemlji godinu dana. Dozvoljeno je da mu se omogu}i boravak od ~etiri mjeseca." Neki opet ka`u: mo`e boraviti vi{e od ~etiri mjeseca, a manje od godinu dana .

"Kako mnogobo{ci mogu imati ugovor s Allahom i Poslanikom Njegovim? Mogu imati samo oni s kojima ste ugovor kod Mesd`id- Harama zaklju~ili; sve dok se oni budu ugovora pridr`avali, pridr`avajte se i vi, jer Allah, zaista, voli pobo`ne." /7/

Uzvi{eni Allah, d`.{., obja{njava Svoju mudrost u obznani da nema ni{ta sa mu{ricima i davanje roka od ~etiri mjeseca, zatim poslije toga slijedi o{tra sablja gdje ih budete sretali, pa je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"Kako mnogobo{ci mogu imati ugovor", tj. za{titu, i biti ostavljeni na miru, pa oni pripisuju Allahu druga, ne vjeruju u Njega i Njegova Poslanika.

"Mogu imati samo oni s kojima ste ugovor kod Mesd`id- Harama zaklju~ili", tj. na Hudejbibji.

"Sve dok se oni budu ugovora pridr`avali, predr`avajte se i vi" , tj. dokle god se budu pridr`avali njihovog ugovora prema vama i {to ste ugovorili s njima o prekidu rata izme|u vas i njih u periodu od deset godina.

"Pridr`avajte se i vi jer Allah voli bogobojazne." Tako su radili Allahov Poslanik, s.a.v.s., i muslimani. Trajali su ugovor i primirje sa stanovnicima Meke od zul- ka'deta {este godine po Hid`ri sve dok nisu Kurej{ije poni{tile ugovor tako {to su pomogli svoje saveznike, pleme Benu-Bekr protiv plemena Huza'a, saveznika Allahova Poslanika, s.a.v.s., i napali ih zajedno u Haremu. Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo u pohod na njih u ramazanu osme godine po Hid`ri, pa mu je Allah, d`.{., dao da osvoji Sveti grad i omogu}io mu da ih pokori, neka je svaka hvala i zahvalnost Allahu, d`.{. Pustio je na slobodu one koji su od njih primili islam nakon {to ih je nadvladao i pobijedio, pa su nazvani pu{tenim zarobljenicima. Bilo ih je blizu dvije hiljade, a ko je ostao nevjernik i pobjegao od Allahovog Poslanika , s.a.v.s., pozivao ga je pod za{titu i pustio da hoda po zemlji ~etiri mjeseca i da ide gdje ho}e. Me|u njima su bili: Safvan bin Umejje, 'Ikrime bin Ebi-D`ehl i drugi. Zatim ih je Allah, d`.{., uputio potpuno u islam; samo je Allah, d`.{., hvale vrijedan na svim Svojim odredbama i djelima.

"Kako, kada oni, ako bi vas pobijedili, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum po{tivali? Oni vam se ustima svojim umiljavaju, ali im se srca protive, ve}ina njih su nevjernici." /8/

Uzvi{eni Allah, d`.{., podsti~e vjernike na neprijateljstvo i prekidanje svake veze s njima, obja{njavaju}i da oni nisu ti koji zaslu`uju da se sklapa s njima ugovor zbog pripisivanja druga Uzvi{enom Allahu, d`.{., i njihovog nevjerovanja u Allahova Poslanika, s.a.v.s. A da vas pobijede, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum ni savezni{tvo po{tivali. Mnogobo`ac koji ne po{tuje Allaha, d`.{., u Njegovom jedinstvu - kako }e po{tovati vjernike u ugovoru ili srodstvu ili za{titi. Ako su sklopili ugovor sa vama, ugovor svojim ustima, pa, zaista, njihova se srca protive tome.

"Oni Allahove ajete za ono {to malo vrijedi zamjenjuju, pa od puta Njegova odvra}aju, zaista je ru`no kako postupaju." /9/ "Ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne po{tuju i sve granice zla prekora~uju." /10/ "Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, bra}a su vam po vjeri - a Mi dokaze obja{njavamo ljudima koji razumiju." /11/

Govor Uzvi{enog Allaha , d`.{.:

"Oni Allahove ajete za ono {to malo vrijedi zamjenjuju", tj. mnogobo{ci u zamjenu za slije|enje Allahovih ajeta uzimaju zabavu sa ovosvjetskim "Pa od puta Njegova odvra}aju", tj. spre~avaju vjernike u slije|enju istine.

"Zaista je ru`no kako postupaju, ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne po{tuju." Tj. ne po{tuju ni rodbinstvo ni ugovor.

"Ali ako se oni budu pokajali, i namaz obavljali i zekat davali, bra}a su vam po vjeri - a Mi dokaze obja{njavamo ljudima koji razumiju." Rekao je Enes: "Njihovo je pokajanje: napu{tanje kipova, prihvatanje pokornosti Njihovom Gospodaru, obavljanje namaza i davanje zekata."

(Pa ako budu postupali tako, "bra}a su vam po vjeri". Njihova su prava kao i na{a i njihove obaveze su kao i na{e obaveze, a Allah }e oprostiti onome koji se pokaje).

"A ako prekr{e zakletve svoje poslije zaklju~enja ugovora s njima, i ako vjeru va{u budu vrije|ali, onda se borite protiv kolovo|a bezvjerstva - za njih doista ne postoje zakletve - da bi se okanili." /12/

Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Ako prekr{e zakletve svoje mnogobo{ci sa kojima ste sklopili ugovor do odre|enog roka...", tj. sporazume i testamente "...i ako vjeru va{u budu vrije|ali", tj. omalova`avali je i potcijenili. Odavde se uzima propis o ubijanju onoga ko vrije|a Poslanika, s.a.v.s., neka je salavat i selam na njega, ili vjeru islam, ili ga omalova`i. Radi toga je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"Onda se borite protiv kolovo|a bezvjerstva; za njih, doista, ne postoje zakletve da bi se okanili", zna~i: Vra}aju se na ono {to i jesu: nevjerovanje, inad i zabludu. Ajet je op}enit, iako su povod njegove objave bili vo|e kurej{ijskih nevjernika, on je op}enit za njih i druge mimo njih.

"Zar se ne}ete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekr{ili i nastojali protjerati Poslanika i prvi vas napali? Zar ih se bojite? Pre~e je da se Allaha bojite ako ste vjernici." /13/ "Borite se protiv njih, Allah }e ih rukama va{im kazniti, a vas }e protiv njih pomo}i i grudi vjernika zalije~iti." /14/ "I iz srca njihovih brigu odstraniti. A Allah }e onome kome On ho}e oprostiti, Allah sve zna i Mudar je." /15/

Ovo je, tako|er, bodrenje i podsticanje na borbu protiv mnogobo`aca, koji su zakletve svoje prekr{ili i nastojali protjerati Poslanika iz Meke, kao {to je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"...i kada su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili, ili da bi te prognali, oni su zamke pleli, pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije." (8:30) Rije~i Uzvi{enog Allaha, d`.{.:

"...i prvi vas napali", zna~e: Prekr{ili su ugovor koji su sklopili na Hudejbiji i borili se sa svojim saveznicima, plemenom Benu-Bekr protiv plemena Huza'a, saveznika Allahova Poslanika, s.a.v.s., sve dok im nije do{ao Allahov Poslanik, s.a.v.s., u godini osvajanja Meke pa je bilo {ta je bilo, a Allahu pripada svaka hvala i zahvala. Govor Uzvi{enog Allaha, d`.{.:

"Zar ih se bojite, pre~e je da se Allaha bojite ako ste vjernici" zna~i: Ne bojte se njih ve} se bojte Mene. Ja sam dostojan da se robovi pla{e Moje Sile i Mog ka`njavanja. Zatim Allah, d`.{., podsti~e i bodri na borbu protiv mnogobo`aca, saop}avaju}i Svoju mudrost u propisivanju d`ihada, pored toga {to je mo}an uni{titi neprijatelje. On nare|uje:

"Borite se protiv njih, Allah }e ih rukama va{im kazniti i poniziti, a vas }e protiv njih pomo}i i grudi vjernika zalije~iti. I iz srca njihovih brigu odstraniti" u odnosu na njih. "A Allah }e onome kome On ho}e oprostiti" od Svojih robova. "Allah sve zna" , {to je dobro za njih i odgovara im. "...i Mudar je" u Svojim djelima i rije~ima kozmi~kim i {erijatskim (zakonskim), pa radi {ta ho}e propisuje {ta ho}e.

"Zar mislite da }e te biti ostavljeni, a da Allah ne uka`e na one me|u vama koji se bore i koji umjesto Allaha i Poslanika Njegova i vjernika, nisu uzeli nikoga za prisna prijatelja? A Allah zna ono {to radite." /16/

Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Zar mislite", o vjernici, da }ete sami sebi prepu{teni biti i da ne}ete biti ispitivani kako bi se razlu~ili iskreni i odlu~ni od la`ljivaca.

"A da Allah ne uka`e na one me|u vama koji se bore i koji umjesto Allaha i Poslanika Njegova i vjernika, nisu uzeli nikog za prisna prijatelja", tj. intimnog, prisnog i tajnog. Naprotiv, oni tajno i javno pozivaju u vjerovanje u Allaha i Poslanika, kao {to ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"Elif - Lam - Mim. Misle li ljudi da }e biti ostavljeni na miru ako ka`u: mi vjerujemo, i da u isku{enje ne}e biti dovedeni? A Mi smo u isku{enje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji la`u". (29:1-3) Vjernici su stavljeni na ku{nju tako {to je propisan d`ihad i u njemu je ispit za Njegove robove, da se vidi ko Mu je pokoran u tome, a ko neposlu{an. Uzvi{eni Allah, d`.{., dobro zna {ta je bilo, a {ta biva i {ta nije bilo, da je bilo, kako bi bilo, poznaje stvar prije njenog stvaranja i sa njenim stvaranjem kakva je, nema drugog boga osim Njega, niti Gospodara osim Njega, niti onog koji mo`e odbiti ono {to On odredi i izvr{i.

"Mnogobo{ci nisu dostojni Allahove d`amije odr`avati kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova }e se poni{titi i u Vatri }e vje~no ostati." /17/ "Allahove d`amije odr`avaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje oni su, nadati se, na pravom putu. /18/

Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Ne trebaju oni koji ~ine {irk Uzvi{enom Allahu, d`.{.", tj. mnogobo{ci, odr`avati Allahove d`amije, koje su sagra|ene samo u Njegovo ime i On nema sudruga. Neki su ~itali: mesd`idellahi u jednini smatraju}i da se odnosi na El-Mesd`id el-Haram, naj~asniju d`amiju na zemlji. "Kad sami priznaju da su nevjernici", da pita{ kr{}anina i jevreja i Sabijca - svaki bi odgovorio da je to {to jeste, potvr|uju}i tako kufr (nevjerovanje).

"Djela njihova }e se poni{titi" zbog njihovog mnogobo{tva.

"i u Vatri }e vje~no ostati", kao {to ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"A zaslu`uju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Mesd`id-Haramu, a oni nisu njegovi ~uvari. ^uvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali ve}ina njih ne zna". (8:34) Zbog ovoga je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Allahove d`amije odr`avaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju." Uzvi{eni Allah, d`.{., potvr|uje iman onome koji odr`ava d`amije, kao {to prenosi imam Ahmed od Ebu-Seida el-Hudrija, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (436) "Kada vidite ~ovjeka da posje}uje d`amiju, posvjedo~ite mu da posjeduje iman. Rekao je Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"Allahove d`amije odr`avaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju." Prenose ga Et-Tirmizi, Ibn--Merdevejh i El-Hakim u svom Mustedreku. Prenosi El-hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar od Sabita bin Enesa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (437) "Zaista su graditelji d`amija Allahovi ljudi." "...i koji namaz obavljaju", koji spada u najve}e tjelesne pokornosti. "...i koji zekat daju", koji spada u najbolja djela koja prelaze u dobro~instvo ljudima. "...i koji se nikoga osim Allaha ne boje." Nikoga se ne boje osim Njega.

"Oni su, nadati se, na pravom putu." Svaka rije~ "mo`da" u Kur'anu ozna~ava nu`nost. Ibn-Ishak ka`e: "Kad Allah ka`e 'mo`da', to je istina."

"Zar smatrate da je onaj koji hodo~asnike vodom napaja i koji vodi brigu o Mesd`id-Haramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah ne}e ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu ~ine." /19/ "U ve}oj su ~asti kod Allaha oni koji vjeruju ,i koji se iseljavaju, i koji se na Allahovu putu bore zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje, oni }e posti}i {to `ele." /20/ "Gospodar njihov im {alje radosne vijesti da }e im milostiv i blagonaklon biti i da }e ih u d`enetske ba{~e uvesti, u kojima }e neprekidno u`ivati." /21/ "Vje~no i zauvijek }e u njima boraviti. Uistinu, u Allaha je nagrada velika."/22/

Rekao je Ibn-Abbas u komentaru ovog ajeta: "Zaista su mnogobo{ci govorili: 'Odr`avanje ^asnog hrama i napajanje hodo~asnika bolje je od onog ko vjeruje i bori se na Allahovu putu', pa su se udaljili od Kur'ana i Allahova Poslanika, s.a.v.s. Pa je Allah, d`.{., odlikovao vjerovanje i borbu na Allahovu putu sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., nad odr`avanjem ^asnog hrama od mnogobo`aca i napajanja hodo~asnika i nisu imali koristi kod Allaha, d`.{., uz pripisivanje druga Njemu."

Rekao Je Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah ne}e ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu ~ine", tj. oni koji su tvrdili da su oni ti koji odr`avaju d`amije; Allah, d`.{., nazvao ih je onima koji sami sebi nepravdu ~ine zbog tog {to ~ine {irk, tj. mnogobo{tvo. Ne}e imati nikakve koristi od odr`avanja.

Prenosi Velid bin Muslim od En-Nu'mana bin Be{ir el-Ensarija da je rekao: (438) "Bio sam kod minbera Allahova Poslanika, s.a.v.s., u grupi njegovih ashaba, pa je rekao jedan od njih: Nije me briga da poslije islama ne radim djelo u ime Allaha, osim da napajam hodo~asnike.' A drugi je rekao: 'Ne to, ve} odr`avanje Mesd`id-Harama', zatim je drugi rekao: 'Borba na Allahovom putu je bolja od toga {to ste rekli.' Izgrdio ih je Omer, sin El-Hattabov, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njime i rekao: 'Ne podi`ite glasove kod minbera Allahova Poslanika, s.a.v.s., a to je bilo u petak - a ja }u kada klanjam d`umu u}i kod Poslanika, a.s., i pitati ga o tome oko ~ega ste se razi{li.'" To je Omer, r.a., i u~inio pa je Uzvi{eni Allah, d`.{., objavio:

"Zar smatrate da je onaj koji hodo~asnike vodom napaja i koji vodi brigu o Mesd`id-Haramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah ne}e ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu ~ine." Bilje`e ga Muslim u svome Sahihu i Ebu-Davud, a ovo je njegov doslovni tekst, i Ibn-Merdevejh i Ibn Ebi-Hatim u svojim tefsirima i Ibn-Hibban u svome Sahihu.

"O vjernici, ne prijateljujte ni sa o~evima va{im ni sa bra}om va{om, ako vi{e vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji bude s njima prijateljevao, taj se, doista, prema sebi ogrije{io." /23/ "Reci: 'Ako su vam o~evi va{i, i sinovi va{i, i bra}a va{a, i `ene va{e, i rod va{, i imanja va{a koja ste stekli, i trgova~ka roba za koju strahujete da ne}e proho|e imati, i ku}e va{e u kojima se prijatno osje}ate - miliji od Allaha i Poslanika, i od borbe na Njegovom putu, onda pri~ekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grje{nicima ne}e ukazati na pravi put.'"/24/

Uzvi{eni Allah, d`.{., naredio je napu{tanje tj. bojkotovanje nevjernika, pa makar oni bili o~evi i sinovi i zabranio je prijateljstvo sa njima ako su izabrali nevjerovanje nad vjerovanjem i to im zaprijetio kao {to ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili o~evi njihovi, ili sinovi njihovi, ili bra}a njihova, ili ro|aci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osna`io, i On }e ih uvesti u d`enetske ba{~e, kroz koje }e rijeke te}i". (58:22)

Prenosi El-Hafiz el-Bejheki od Abdullaha bin [evzeba da je predhodni ajet objavljen povodom Ebi- Ubejde bin el-D`erraha nakon {to ga je poku{ao njegov otac El-D`errah ubiti, mada se Ebu-Ubejda dr`ao postrani. Po{to je navaljivao El-D`errah, ubio ga je njegov sin Ebu-Ubejde i to u Bici na Bedru. Tim povodom Allah, d`.{., objavio je:

"Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju." Zatim Allah , d`.{., prijeti onome ko dadne prednost svojoj porodici i rodbini nad Allahom i Njegovim Poslanikom. Ka`e Allah, d`.{.:

"Reci: ako su vam o~evi va{i, i sinovi va{i, i bra}a va{a, i `ene va{e, i rod va{, i imanja va{a koja ste stekli", tj. koja ste zara|ivali

"i trgova~ka roba za koju strahujete da ne}e proho|e imati, i ku}e va{e u kojima se prijatno osje}ate", volite ih zbog njihove udobnosti i njihove ljepote. Ako su bile ove stvari

"milije od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pri~ekajte", zna~i: pri~ekajte {ta }e vas zadesiti od Njegove kazne i Njegove opomene. Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"...dok Allah Svoju odluku ne donese, a Allah grje{nicima ne}e ukazati na pravi put." Prenosi Imam Ahmed od Zehre bin Ma'beda, a on od svoga djeda da rekao: (439) "Bili smo sa Allahovim Poslanikom, a on je dr`ao za ruku Omera, sina Hattabova, pa je rekao: 'O Allahov Poslani~e, tako mi Allaha, dra`i si mi od svega drugog osim samog sebe.' Zatim je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: 'Niko od vas ne}e biti pravi vjernik dok mu ja ne budem dra`i od samog sebe.' Zatim je rekao Omer: 'Tako mi Allaha, ti si mi sada dra`i i od samog sebe', a Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Sada Omere.'" Jedino El-Buhari bilje`i ovo predanje. Potvr|eno je u sahih hadisu da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (440) "Tako mi Onog u ^ijoj je ruci moja du{a, niko od vas ne}e biti pravi vjernik, dok mu ja ne budem dra`i od njegovih roditelja, njegove djece i svih ljudi." Prenose Imam Ahmed i Ebu-Davud, a ovo je njegov tekst, od Ibn-Omera, da je rekao: (441) "^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje ka`e: 'Kada budete trgovali skupocjenim stvarima i uzimali za kravlje repove i budete zadovoljni usjevima, a napustite d`ihad, kaznit }e vas Allah, d`.{., poni`enjem kojeg se ne}ete osloboditi dok se ne vratite svojoj vjeri.'"

"Allah vas je na mnogim boji{tima pomagao,a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mno{tvo va{e zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali." /25/ "Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike smiraj Svoju pustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio, i to je bila kazna za nevjernike." /26/ "Allah je poslije toga onome kome je htio oprostio, a Allah pra{ta i milostiv je." /27/

Uzvi{eni Allah, d`.{., spominje vjernicima Svoju dobrotu prema njima i Svoje dobro~instvo prema njima poma`u}i ih na mnogim mjestima u njihovim pohodima sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i da je sve to od Njega, Uzvi{enog Allaha, d`.{., Njegovom podr{kom i Njegovom odredbom, a ne njihovim mno{tvom i njihovom spremno{}u, i obratio im je pa`nju da je pomo} od Uzvi{enog Allaha, d`.{., bez obzira da li je skupina malobrojna ili mnogobrojna, kao na dan Hunejna, kad ih je mno{tvo njihovo zanijelo. I pored ovoga ni{ta im nije koristilo, pa su se u bijeg dali, osim malo njih koji su ostali sa Allahovim Poslanikom , s.a.v.s.; zatim je Allah, d`.{., poslao Svoju pomo} i podr{ku Svome Poslaniku i vjernicima koji su sa njim, kao {to }emo s Bo`ijom pomo}i to detaljno objasniti, da bi ih pou~io da je pomo} samo od Uzvi{enog Allaha, d`.{., i sa Njegovom podr{kom i ako je skupina malobrojna. Koliko su puta malobrojne ~ete Allahovom voljom nadja~ale mnogobrojnije ~ete, a Allah je na strani strpljivih. Bitka na Hunejnu bila je nakon osvajanja Meke, u mjesecu {evalu osme godine po Hid`ri.

Nakon {to je Alejhiselam zavr{io sa osvajanjem Meke, dobio je obavijest da su se ljudi iz plemena Hevazin okupili da se bore protiv njega. Vo|a im je bio Malik ibn Auf en-Nadrij, a sa njim je jo{ bilo u cjelosti i pleme Sekif, i Benu-D`e{m, i Benu-Sa'd bin Bekr, zatim i manja skupina ljudi iz plemena Benu-Hilal, te ljudi iz plemena Benu-Amr, Ibn-'Amir iAvn bin 'Amir. Pribli`avali su se, a sa njima su bile `ene, djeca, ovce i blagodati; do{li su sa svim svojim imetkom i svi zajedno, zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izi{ao sa svojom vojskom pred njih sa svojom vojskom koja je u~estvovala u osvajanju Meke. Bilo ih je deset hiljada, {to muhad`ira, {to ensarija i arapskih plemena, bilo je i dvije hiljade onih koji su primili islam za vrijeme osvajanja Meke i pu{teni na slobodu. I{ao je sa njima prema neprijatelju i susreli su se u dolini izme|u Meke i Taifa, koja je zove Hunejn. Bitka je bila pred samu zoru. Spustili su se u dolinu, a pleme Hevazin je postavilo zasjedu. Po{to su se sastali licem u lice, muslimani nisu vidjeli nikog osim njih, po`urili su prema njima, zasipali ih strijelama i udarali isukanim sabljama. Navalili su kao jedan, kao {to im je naredio njihov vo|a, pa su se muslimani dali u bijeg, kao {to o tome ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{. Poslanik, s.a.v.s., ostao je postojan na sivkastoj mazgi gone}i je ka dubini neprijatelja. Njegov amid`a Abbas dr`ao je mazgu za desni povodac, a Ebu-Sufjan bin el-Haris bin Abd el-Mutalib za lijevi, umiruju}i je da ne brza, a Poslanik je spominjao svoje ime i pozivao muslimane na vra}anje, govore}i: (442) "Ja sam Vjerovjesnik, nije la`, ja sam sin Abd el-Mutaliba." A prije toga je govorio: (443) "Hodite k meni, Allahovi robovi, k meni, ja sam Allahov Poslanik." Ostali su ~vrsto sa njim njegovi ashabi. Bilo ih je blizu stotine, neko ka`e osamdeset; me|u njima su bili: Ebu-Bekr i Omer, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njima dvojicom, Abbas, Alija, Fadl bin Abbas, Ebu-Sufjan bin el-Haris i Ejmen bin Ummu-Ejmen, Usame bin Zejd i drugi, neka je Allah , d`.{., zadovoljan njima.

Zatim je Poslanik, s.a.v.s., naredio svom amid`i Abbasu, koji je bio zvonkog glasa, da zove najja~im glasom: (444) "O ljudi ispod drveta", aludiraju}i na drvo pod kojim su mu dali prisegu zvanu "er-ridvan". Pod tim drvetom muhad`iri i ensarije su dali prisegu na vjernost, da ne}e bje`ati od njega, pa ih je pozvao: "O ljudi ispod drveta!"

Drugi put bi govorio: (445) "O vlasnici sure El-Bekare", pa su govorili: "Odazivamo ti se." Okretali su se ljudi i vra}ali ka Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa ako nekog od njih ne bi poslu{ala njegova deva, obukao bi svoj pancir, zatim si{ao sa nje i pustio je, i vratio se sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Po{to se jedna grupa njih sakupila kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., on im je naredio da budu iskreni u ofanzivi i uzeo {aku pra{ine. Nakon {to je uputio dovu svome Gospodaru i tra`io da ga pomogne, rekao je: /446/ "Bo`e moj ispuni mi ono {to si mi obe}ao."

Zatim je bacio prema mu{ricima, i nije bilo nijednog ~ovjeka a da mu od te pra{ine ne{to nije u{lo u o~i i usta, spre~avaju}i ga da se bori, zatim su bili pora`eni a muslimani su ih slijedili, ubijaju}i ih i zarobljavaju}i. Ostali ljudi nisu se ni povukli, a zarobljenici su bili oboreni pred Allahovim Posla-nikom, s.a.v.s.

U El-Buhari i Muslim od El-Bera'a bin Aziba, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njima dvojicom, bilje`e da mu je neki ~ovjek rekao: (447) "O Ebu-'Ammare, zar ste bje`ali od Allahova Poslanika, s.a.v.s., na Hunejnu?" On je odgovorio: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije bje`ao, zaista su ljudi iz plemena Hevazin bili strijelci, kada smo ih sreli i navalili na njih bili su pora`eni, pa su ljudi prilazili ratnom plijenu, a oni nas do~ekali strijelama, i tako su se ljudi dali u bijeg. Ja sam vidio Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako govori dok je Ebu-Sufjan bin el-Haris bin Abd el-Mutalib dr`ao za povodac njegove bijele mazge: 'Ja sam Vjerovjesnik, nije la`, ja sam sin Abdul-Muttalibov.'"

Ka`em: Ovo je vrhunac potpune hrabrosti, zaista, poput ovog dana u ratnom mete`u kada se njegova vojska udaljila od njega. On je ipak ostao na mazgi koja nije bila brzonoga niti spremna za bje`anje ili povratak nazad ili uzmicanje, i pored toga on ju je usmjeravao prema njima, spominju}i u svoje ime da bi ga znali oni koji ga nisu poznavali, neka je na njega Allahov salavat i selam sve do Sudnjeg dana. Sve ovo nije ni{ta drugo do pouzdanje u Allaha, d`.{., i oslanjanje na Njega, znaju}i da }e ga On pomo}i i upotpuniti ono sa ~im ga je poslao, i uzdignuti Njegovu vjeru nad ostalim vjerama.

Zato Uzvi{eni Allah , d`.{., ka`e:

"Zatim je Allah na Poslanika svoga smiraj Svoj spustio", tj. smirenost i sigurnost na Svog Poslanika.

"...i na vjernike", one koji su sa njim.

"...i vojske koje vi niste vidjeli poslao" , a to su meleki.

Kao {to prenosi imam Ebu-D`a'fer bin D`erir od Abdurrahmana, roba Ibn-Bersena, da je rekao: "Pri~ao mi je ~ovjek koji je bio sa mu{ricima na Hunejnu: (448) 'Kada smo se sukobili sa drugovima Allahova Poslanika, s.a.v.s., na Hunejnu, nisu nam pru`ali otpor ni koliko se ovca mo`e pomusti. Po{to smo ih razbili, dali smo se u potjeru za njima dok nismo do{li do vlasnika bijele mazge, a to je Allahov Poslanik, s.a.v.s. Kod njega su nas do~ekali bijeli ljudi, lijepih lica, koji su nam govorili: Lica vam se unakazila! Vratite se! Zatim smo mi odstupili, a oni su nam bili za petama, i bila su lica kako su rekli.'"

Od [ejbe bin Osmana prenosi se da je rekao: (449) "Iza{ao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na Hunejn i, tako mi Allaha, nije me u taj boj izveo islam i njegovo poznavanje, nego sam odbijao da se Hevazin uzdigne nad plemenom Kurej{, pa sam rekao, a stajao sam sa njim: 'O Allahov Poslani~e, ja zaista vidim {arene konje', pa mi je rekao: 'O [ejbe, zaista njih vidi samo nevjernik.' Udario je svojom rukom po mojim prsima, zatim je rekao: 'Dragi Bo`e, uputi [ejbu', zatim je udario drugi put i rekao: 'Dragi Bo`e, uputi [ejbu.' Zatim je udario tre}i put, i rekao: 'Dragi Bo`e, uputi [ejbu.' Tako mi Allaha, nije ni podigao svoju ruku s mojih prsa tre}i put, a niko od Allahovih stvorenja nije mi bio dra`i od njega... "

Zatim, on navodi hadis u potpunosti, kako su se sukobile vojske, poraz muslimana, Abbasovo dozivanje i tra`enje pomo}i Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok nije Allah, d`.{., porazio mnogobo{ce.

Prenosi Seid bin es-Saib bin Jesar od svog oca da je rekao: "^uo sam Jezida bin Amira es-Sevaija, koji je bio u Bici na Hunejnu sa mnogobo{cima, zatim je poslije primio islam kada smo ga pitali za strah koji je Allah, d`.{., ubacio u srca mnogobo`aca na Hunejnu, pa je uzeo kamen~i}, ubacio ga u lavor i prouzrokovao zveckanje, pa je rekao: 'Osje}ali smo u na{im njedrima sli~no ovome.'"

Dokaz ovome je hadis El-Fehrija Jezida bin Usejda, a Allah najbolje zna. Muslim u svom Sahihu prenosi od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (450) "Pobijedio sam pomo}u straha i dat mi je jezgrovit govor." Radi toga Uzvi{eni Allah, d`.{., rekao je:

"Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike smiraj Svoj spustio i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio, i to je bila kazna za nevjernike." Zatim je Uzvi{eni Allah, d`.{., rekao:

"Allah je poslije toga onome kome je htio oprostio, a Allah pra{ta i milostiv je." Allah, d`.{., oprostio je preostalima iz plemena Hevazin, pa su primili islam i pridru`ili se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. To je bilo u blizini Meke kod El-D`arane, otprilike dvadeset dana poslije sukoba. On im je dao da biraju izme|u toga da im vrati zarobljenike ili imovinu, pa su izabrali zarobljenike. Bilo je {est hiljada zarobljenika, {to djece i `ena, zatim su im vra}eni njihovi zarobljenici, a imetak je podijeljen me|u muslimanskim vojnicima i nagra|eni su ljudi koji su pu{teni na slobodu, tj. darovani poklonima da bi se pridobila njhova srca islamom - dato im je stotinu deva. Od onih kojima je dato po stotinu deva bio je Malik bin 'Avf en-Nadri, pa ga je Poslanik, s.a.v.s., postavio za zapovjednika, a i prije je bio zapovjednik svoga naroda. Malik je tada pohvalio Poslanika kasidom u kojoj se ka`e sljede}e:

"Niti sam vidio niti sam ~uo me|u svim ljudima poput Muhammeda, najbolje puni `elje i najvi{e daje bogatome kad od njega poklon tra`i, i kad ho}e, {ta }e sutra biti obavijestit }e te. A kada je ~eta u bijeg svoje deve potjerala zbog kopalja i udaraca svake sablje, on je poput lava koji zaklanja svoje mladunce usred legla, u zasjedi."

"O vjernici, mnnogobo{ci su sama pogan i neka vi{e ne dolaze na had` Mesd`id-Haramu poslije ovogodi{njeg had`a. A ako se bojite oskudice pa Allah }e vas, ako ho}e, iz obilja Svoga imu}nim u~initi. Allah zaista sve zna i Mudar je." /28/ "Borite se protiv onih kojima je data knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u Onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono {to Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovjedaju istinsku vjeru - sve dok ne daju glavarinu poslu{no i ponizno."/29/

Allah, d`.{., Svojim robovima vjernicima, ~iste vjere i li~nosti, naredio je odbijanje mnogobo`aca, koji su sama pogan {to se ti~e vjere, od Mesd`id-Harama i da mu se ne pribli`avaju nakon objavaljivanja ovog ajeta - a to je devete godine. Radi toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao Aliju, r.a., u pratnju Ebu-Bekru, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njima dvojicom, te godine, i naredio mu da proglasi mnogobo{cima da mu{rik ne obilazi Sveti hram go, to je Allah, d`.{., upotpunio i donio sud o tome [erijatom i odredbom.

Rekao je El-Imam el-Evzai: "Pisao je Omer bin Abd el-Aziz, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njime, svojim namjesnicimada se zabrani ulazak `idovima i kr{}anima u muslimanske mesd`ide, navode}i iza svoje zabrane rije~i Uzvi{enog Allaha, d`.{.:

"...mnogobo{ci su sama pogan."

Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e:

"A ako se bojite oskudice, pa Allah }e vas, ako ho}e, iz obilja Svoga imu}nim u~initi." Rekao je Ibn-Ishak da su ljudi govorili: "Oslobodit }e nam pijace, propast }e nam trgovina, prestat }e dobiti koje smo imali od nje", pa je Allah , d`.{., objavio:

"A ako se bojite oskudice, pa Allah }e vas, ako ho}e, iz obilja Svoga imu}nim u~initi." Prenose Ibn-Abbas i grupa tabiina povodom Allahovog, d`.{., govora:

"Ako ho}e" do rije~i "...poslu{no i ponizno" , da zna~i: ovo je naknada {to ste se pla{ili za propast pijaca, pa im je Allah, d`.{., dao u naknadu {to je prekinuta veza sa {irkom, glavarinu od sljedbenika knjige, a Allah , d`.{., ka`e:

"Allah zaista sve zna" , {to je dobro za vas "...i Mudar je" , u onome {to nare|uje i odvra}a od njega, zbog toga {to je On savr{en u Svojim djelima i Svojim rije~ima, pravedan u Svom stvaranju i Svojoj odredbi, neka je Blagoslovljen i Uzvi{en.

Radi toga im je dao naknadu, za biv{e zarade u glavarini koju su uzimali od {ti}enika. Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e:

"Borite se protiv onih kojima je data knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono {to Allah i Njegov Poslanik zabranjuju, i ne ispovjedaju istinsku vjeru sve dok ne daju glavarinu poslu{no i ponizno."

Ovaj ~asni ajet je prva zapovijed borbe protiv sljedbenika knjige nakon {to se situacija sa mnogo -bo{cima sredila, a ljudi u skupinama ulazili u Allahovu vjeru, kada je Arapski poluotok krenuo Pravim putem. Uzvi{eni Allah, d`.{., naredio je Svom Poslaniku borbu protiv sljedbenika knjige, `idova i kr{}ana, to je bilo devete godine, jer su oni poricali Muhammeda, s.a.v.s., i nisu imali ispravno vjerovanje ni u jednog od poslanika, niti u ono sa ~ime su dolazili, zaista su slijedili svoja mi{ljenja i strasti i svoje o~eve u onome na ~emu su oni bili. Svi su vjerovjesnici nagovje{tavali njegov dolazak i nare|ivali njegovo slije|enje; po{to je do{ao, nisu povjerovali u njega; zato se Allahov Poslanik, s.a.v.s., pripremio za sukob Bizantijaca; pozivao je ljude na to, pa se sakupilo oko trideset hiljada, a izostali su neki od stanovnika Medine i njene okolice, od munafika i drugih; to se dogodilo u godini su{e, `ege i vru}ine. Kada je Allahov Poslanik , s.a.v.s., izi{ao - `ele}i sukob Bizantijaca, stigao je do Tebuka, spustio se do njega i ostao dvadeset dana, zatim je molio Allaha, d`.{., da mu da odluku oko povratka u Medinu, pa se vratio te godine, zbog te{ke situacije i malaksalosti ljudi, kao {to }e do}i obja{njenje poslije, s Bo`ijom pomo}i.

Ovaj ajet uzima za dokaz onaj koji smatra da se d`izja uzima samo od sljedbenika knjige ili sli~nih njima, kao {to su vatropoklonici, a o tome postoji vjerodostojan hadis da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzimao d`izju od vatropoklonika Hed`era. Ovo je po {afijskom mezhebu, a taj stav je poznat i od Ahmeda. Rekao je Ebu-Hanife, Allah mu se smilovao: "Naprotiv, uzima se od svih nearapa, sljedbenika knjige ili mnogobo`aca, a ne uzima se od Arapa osim onih koji su sljedbenici knjige."

Rekao je imam Malik: "Naprotiv, dozvoljeno je nametnuti d`izju svim nevjernicima; sljedbenicima knjige, vatropoklonicima, idolopoklonicima i drugima." Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e:

"...sve dok ne daju glavarinu poslu{no i ponizno" . Tj.: ako im se nisu pokorili da pla}aju glavarinu poslu{no, ponizno, jadno i osramo}eno, tada se borite protiv njih. Zato nije dozvoljeno davati ugled i dostojanstvo {ti}eniku niti ih uzdizati nad muslimanima, nego oni trebaju biti ponizni, poslu{ni i jadni, kao {to je zabilje`no u Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njime, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (451) "Sa `idovima i kr{}anima ne otpo~injite selamom; kada nekog od njih susretnetne na putu, prisilite ga na najtjesniji dio puta." Zato je vo|a vjernika Omer, sin Hatabov, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njime, iznio im poznate uvjete, koji su pokazivali njihovu poniznost, pokornost i jadnost, {to prenose imami, hafizi od 'Abdurahmana bin Gunema el-E{a'rija, da je rekao: "Napisao sam Omeru, sinu Hatabovom, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njime, kada je sklopio ugovor (mir) sa kr{}anima [ama, slijede}e:

'U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

Ovo pismo je za Allahovog roba Omera, vo|u vjernika, od kr{}ana iz tog i tog grada. Zaista, kada ste nam vi stigli, pitali smo vas za sigurnost na{ih `ivota, i na{ih potomaka, i na{ih imetaka, i sljedbenika na{e vjere, i jam~ili smo vam na{im `ivotima da ne}emo graditi u na{em gradu niti njegovoj okolici: manastir, niti crkvu, niti toranj, niti kalu|erske }elije, niti }emo popravljati {to je pokvareno od toga, niti }emo ih o`ivljavati na teritorijama za muslimane, niti }emo spre~avati bilo koga od muslimana niti no}u niti danju da do|e u na{e crkve, i da }emo {irom otvoriti njihova vrata za prolaznike i putnike namjernike, i neka nam navrati ko bude prolazio pored nas od muslimana - nahranit }emo ga tri dana, ne}emo skrivati u na{im crkvama niti u na{im stanovima dou{nike, niti }emo tajiti nevjeru prema muslimanima, niti }emo na{u djecu podu~avati Kur'anu, niti }emo pokazivati mnogo-bo{tvo, niti }emo ikoga njemu pozivati, niti }emo spre~avati bilo kome od na{e rodbine ulazak u islam, ako to budu htjeli, i da }emo uva`avati muslimane, i da }emo im ustajati sa na{ih mjesta, ako budu `eljeli sjedenje, niti }emo ih opona{ati u bilo ~emu: u njihovom obla~enju kape, turbanu, cipelama i na~inu ~e{ljanja kose. Niti }emo govoriti njihovim govorom, niti }emo se nazivati njihovim nadimcima, niti }emo jahati sedla, niti }emo se opasavati sabljama, niti }emo uzimati bilo {ta od oru`ja i nositi ga sa sobom, niti }emo urezivati na na{im prstenovima arapska slova, niti }emo prodavati alkohol. I da }emo {i{ati prednje dijelove na{ih glava, i da }emo obla~iti na{u odje}u gdje god da budemo, i da }emo se stezati pojasevima preko na{ih sredina. I da ne}emo otkrivati krst na na{im crkvama, i da ne}emo ni u ~emu pokazivati na{e kri`eve i na{e knjige na putevima muslimana i njihovim pijacama, niti }emo udarati na{a zvona u na{im crkvama osim lagahnim udarcem, niti }emo podizati na{e glasove prilikom u~enja u na{im crkvama u bilo ~emu pred muslimanima, niti }emo izlaziti na no}ne molitve i molitve na uskr{nji ponedjeljak, niti }emo podizati na{e glasove prilikom sahrane na{ih umrlih, niti }emo paliti zbog njih vatru na putevima muslimana i njihovim trgovima, niti }emo sahranjivati na{e mrtve blizu njihovih, niti }emo uzimati roblje {to pripada muslimanima, i da }emo usmjeravati pravim putem muslimane, niti }emo ih gledati u njihovim stanovima.'

Kada je dato pismo Omeru on je dodao u njemu:

'Ne}emo udarati nikog od muslimana uvjetovali smo vam to na na{e `ivote i sljedbenike na{e vjere, i prihvatili smo na tome sigurnost, ako se budemo suprotstavljali u ne ~emu {to smo vam bili uvjetovali i odredili na na{e `ivote, nema nam za{tite i odobreno vam je od nas {to je odobreno od prkosnika i razdornika.'"

"Jevreji govore: 'Uzejr je Allahov sin', a kr{}ani ka`u: 'Mesih je Allahov sin'. To su rije~i njihove, iz usta njihovih, opona{aju rije~i nevjernika prija{njih - ubio ih Allah .Kuda se odme}u?" /30/ "Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sve}enike svoje, i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina. A nare|eno im je da samo jednom Bogu ibadet ~ine - nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju." /31/

Ovo je podstrek od Uzvi{enog Allaha, d`.{., vjernicima na borbu protiv nevjernika, jevreja i kr{}ana, zbog ovog njihovog, odvratnog i la`nog izgovora o Allahu, d`.{. [to se ti~e jevreja, govorili su o Uzejru da je on Allahov sin, Uzvi{eni Allah , d`.{., vrlo je visoko iznad toga. A {to se ti~e kr{}anske zablude o Mesihu, ona je o~ita. Oni su ga proglasili Allahovim sinom, ili da je on li~no Allah, ili da je on jedan od trojice. Zato Allah obje skupine progla{ava la`ovima, pa ka`e Uzvi{eni: "...to su rije~i njihove, iz usta njihovih", tj. oni nemaju dokaza za ono {to tvrde, osim njihovih izmi{ljotina i njihovih razila`enja "...opona{aju", tj. njihove su rije~i poput "...rije~i nevjernika prija{njih", tj. zavedeni su u zabludu, kao {to su bili i narodi prije njih u zabludi. "Ubio ih Allah". Rekao je Ibn-Abbas: Prokleo ih Allah. "Kuda se odme}u", tj. kako se odme}ete od istine, a ona je o~ita i upu}ujete se prema neistini? Uzvi{eni Allah , d`.{., ka`e:

"Oni pored Allaha, bogovima smatraju sve}enike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina." Prenose imam Ahmed i Et-Tirmizi od Adijj bin Hatima, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njime: (452) "Da je pobjegao u [am nakon {to je obavije{ten o misiji Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a bio je kr{}anske vjere u d`ahilijetu, njegova sestra i skupina njegovog naroda bila je zarobljena, zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u~inio dobro~instvo prema njegovoj sestri i oslobodio je, pa se vratila svom bratu i poticala ga da primi islam i ode Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Zatim je Adijj oti{ao u Medinu, a bio je vo|a svoga naroda, tj. plemena Tajj, a njegov otac Hatim et-Tai - bio je poznat po plemenitosti, ljudi su pri~ali o njegovom dolasku, pa je Adijj u{ao kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., na njegovom vratu bio je kri` od srebra. Poslanik, s.a.v.s, prou~io je ovaj ajet: "Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sve}enike svoje i monahe svoje." Adijj ka`e: "Rekao sam, zaista oni njih nisu obo`avali", pa je rekao: "Naprotiv, oni su im zabranjivali {to je dozvoljeno, a dozvoljavali im {to je zabranjeno, pa su ih slijedili, i to je njihovo obo`avanje." Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "O Adijj, {ta govori{? Da li ti je na {tetu da ka`e{: Allah je najve}i? Da li poznaje{ i{ta ve}e od Allaha? To ti ne {teti Da li ti smeta da ka`e{: nema boga osim Allaha?"

Zatim ga je pozvao u islam, pa je primio islam i posvjedo~io svjedod`bu istine. Rekao je: "Vidio sam njegovo lice kao se razveselilo, zatim je rekao Muhammed, a.s.: 'Zaista su jevreji oni koji su protiv sebe srd`bu izazvali, a kr{}ani oni koji su zalutali." Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: "...a nare|eno im je da jednom Bogu ibadet ~ine." Tj. kada ne{to zabrani, ono je haram, a kada ne{to dozvoli, ono je halal, {to je propisao - to se slijedi, a {to je naredio - to se izvr{i.

"Nema Boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju", tj. On je ~ist od toga da ima sudruga, suparnika, pomaga~a, Sebi ravnog i djecu, nema drugog boga osim Njega, niti Gospodara izuzev Njega.

"Oni `ele ustima svojim utrnuti Allahovo svjetlo, a Allah `eli vidljivim u~initi svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima." /32/ "On je poslao Poslanika Svoga s uputom i pravom vjerom, da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo po volji mnogobo{cima." /33/

Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.: `ele oni, nevjernici, mnogobo{ci i sljedbenici Knjige: "...utrnuti Allahovo svjetlo", zna~i: ono sa ~im je poslan Allahov Poslanik, s.a.v.s., a to je uputa i prava vjera, samim njihovim izmi{ljotinama, njihov primjer je kao onaj koji `eli ugasiti sun~evu ili mjese~evu svjetlost svojim puhanjem, a to je nemogu}e. Isto tako, i ono sa ~im je poslan Allahov Poslanik, s.a.v.s., mora da se u~ini vidljivim, uzdigne i upotpuni.

Zato je Uzvi{eni Allah, d`.{., suprotstavljaju}i se onome {to su `eljeli, rekao:

"A Allah `eli vidljivim u~initi svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima."

A pojam "kafir" ozna~ava onoga koji ne{to prikriva i pokriva ga, otuda je i no} nazvana "kafir", jer ona prikriva stvari.

"On je poslao Poslanika Svoga s uputom i pravom vjerom." Uputa jeste ono sa ~im je do{ao od: istinitih obavje{tenja, ispravnog vjerovanja i korisne nauke, a prava vjera je: ispravna i korisna djela na dunjaluku i ahiretu.

"Da bi uzdigao iznad svih vjera", zna~i: nad ostalim vjerama, kao {to je potvr|eno u Sahihu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: (453) "Zaista mi je Allah, d`.{., skupio Zemlju, njen istok i njen zapad, i vlast }e moga ummeta dosti}i dokle mi je skupljena."

Prenosi imam Ahmed od Temima ed-Darija, r.a., da je rekao: (454) "^uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., gdje ka`e: 'Dosti}i }e ova stvar (islam) dokle dose`e no} i dan. Allah, d`.{., ne}e ostaviti ku}u od ilova~e niti od dlake, a da ne}e u}i u nju ova vjera, uzdi`u}i dostojanstvenog a poni`avaju}i prezrenog. Dostojanstvenom }e Allah, d`.{., uzdi}i islam a poni`enjem poniziti nevjerovanje (kufr).'"

Temim ed-Dari ka`e: "Prepoznao sam to na svojoj obitelji: ko je od njih primio islam zadesila ga je dobrota i ~ast i ugled, a ko je bio nevjernik od njih zadesilo ga je poni`enje i niskost i d`izja", tj.glavarina.

"O vjernici, mnogi sve}enici i monasi doista na nedozvoljen na~in tu|a imanja jedu i od Allahova puta odvra}aju. Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne tro{e ga na Allahovu putu - navijesti bolnu patnju." /34/ "Na dan kad se ono u vatri d`ehenemskoj bude usijalo pa se njime ~ela njihova i slabine njihove i le|a njihova budu `igosala. Ovo je ono {to ste za sebe zgrtali, iskusite zato kaznu za ono {to ste gomilali." /35/

Sve}enici jesu jevrejski u~enjaci kao {to je Uzvi{eni Allah, d`.{., rekao:

"Trebalo bi da ih ~estiti i u~eni ljudi od la`na govora i zabranjena jela odvra}aju." (5:63) Monasi jesu kr{}anski pobo`njaci, a sve}enici njihovi su u~enjaci, kao {to je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"...zato {to me|u njima ima sve}enika i monaha" (5:82), misli se na opreznost od nevaljalih u~enjaka i pobo`njaka zablude, kao {to je rekao Sufjan bin Ujejne: "Ko je pokvaren od na{ih u~enjaka sli~an je jevrejima, a ko je pokvaren od na{ih pobo`njaka sli~an je kr{}anima."

U hadisu koji je sahih - vjerodostojan, stoji: (455) "Vi }ete sigurno slijediti postupke onih koji su bili prije vas, poput ravno odsje~enog perja (na strijeli)." Ashabi tada reko{e: "(To su) jevreji i kr{}ani", a Poslanik re~e: "A ko drugi?!"

U drugom predanju stoji da su rekli: "Perzijanci i Bizantijci", A on odgovori: "Pa ko drugi nego oni?!" Iz ovoga je uslijedilo upozorenje od opona{anja njih u njihovim govorima i njihovim stanjima. Zato je Uzvi{eni Allah, d`.{., rekao:

"Doista na nedozvoljen na~in tu|a imanja jedu i od Allahova puta odvra}aju." Oni su `ivjeli na ra~un vjere, i na osnovu svojih vode}ih polo`aja jeli su imetke drugih ljudi, kao {to su jevrejski sve}enici nad narodom i d`ahilijetu imali ugled i od njih su im dolazili prinosi, pokloni i porezi.

Kada je Allah, d`.{., poslao Svog Poslanika, s.a.v.s., nastavili su sa svojom zabludom, svojim nevjerovanjem i inadom, `ude}i da ostanu njima ti vode}i polo`aji, pa ih je Allah, d`.{., ugasio svjetlom poslanstva i oduzeo ih, a u zamjenu im dao poni`enje i niskost, i na sebe navuko{e srd`bu Uzvi{enog Allaha, d`.{.

Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: "...i od Allahova puta odvra}aju", tj. uz to {to su se hranili haramom, odvra}aju ljude od slije|enja istine, prikrivaju je neistinom, i onim neznalicama koji ih slijede pokazuju da su oni ti koji pozivaju ka dobru, a nisu kao {to smatraju, nego oni pozivaju u vatru, i na Sudnjem danu niko im ne}e pomo}i. Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e:

"Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne tro{e ga na Allahovu putu - navijesti bolnu patnju." Ovo su oni koji predstavljaju tre}u vrstu od vode}ih ljudi; zaista ljudi zavise od u~enjaka, pobo`njaka i veleposjednika, pa kada su stanja ovih pokvarena, pokvarena su i stanja ljudi. A {to se ti~e pojma "kenz", od Ibn-Omera se prenosi da je rekao da je to imetak na koji se ne daje zekat. Prenosi Es-Sevri od Ibn-Omera da je rekao: "Ono na {to je dat zekat nije 'kenz', tj. gomilanje imetka, makar bilo ispod sedam zemalja". Sli~no ovome rekao je i Omer bin el-Hattab. U mnogim hadisima navodi se da je pohvalno dr`ati manje zlata i srebra, a da je poku|eno njihovo gomilanje. Prenosi Abdur-Rezzak od Alije,r.a., o rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.:

"Onima koji zlato i srebro gomilaju", da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (456) "Propao je ko uzima zlato, propao je ko uzima srebro" - tri puta je izgovorio; rekao je prenosilac: "To je te{ko palo drugovima Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa su govorili: 'Pa koji imetak da uzmemo?'" Pa je rekao Omer, r.a.: "Ja }u vam doznati o tome." Pa je rekao: "O Allahov Poslani~e, zaista su tvoji drugovi u nevolji i govore: 'Pa koji imetak da uzmemo?'" Rekao je: "Jezik koji zikr ~ini, srce koje zahvaljuje i `ena koja poma`e nekog od vas u njegovoj vjeri." Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa da je rekao: (457) Po{to je objavljen ovaj ajet: "Onima koji zlato i srebro gomilaju", to je izgledalo prete{ko muslimanima, pa su govorili: "Niko od vas ne mo`e osigurati svome djetetu imetak da mu ostane poslije njega." Rekao je Omer: "Ja }u vam otkloniti brigu." Oti{ao je, a Sevban ga je slijedio, pa je do{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s., zatim rekao: "O Allahov Vjerovjesni~e, zaista ovaj ajet izgleda prete`ak tvojim drugovima." Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zaista, Allah, d`.{., nije propisao zekat osim da bi o~istio njime ono {to je od va{eg imanja, i zaista je propisao naslije|a u imetku koji ostane poslije vas." Rekao je Omer: "Allah je najve}i", zatim mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ho}e{ li da te obavijestim o najboljem blagu {to gomila ~ovjek? Lijepa `ena, koja ~ovjeka, kada pogleda u nju, oraspolo`i, kada joj naredi - poslu{a ga, i kad je odsutan od nje - vjerna mu je." Prenose ga Ebu-Davud i El-Hakim u svom Mustedreku i Ibn-Merdevejh od Jahja bin Ja'la. Rekao je El-Hakim da je hadis sahih i ispunjava uvjete Buharije i Muslima, ali ga oni ne prenose.

U rije~ima Uzvi{enog Allaha , d`.{.:

"Na dan kada se ono u vatri d`ehenemskoj bude usijalo, pa njime ~ela njihova i slabine njihove, i le|a njihova budu `igosani. Ovo je ono {to ste za sebe zgrtali, iskusite zato kaznu za ono {to ste gomilali." Tj. ovo }e im se re}i u vidu prijekora, gr|enja i izrugivanja, kao {to je to u rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.:

"Zatim mu, za kaznu, na glavi vodu koja klju~a izlijevajte. Oku{aj, ta Ti si, uistinu, mo}ni i po{tovani." (44:48,49) Zna~i: ovo je za ono {to ste bili gomilali za sebe. Radi toga se ka`e: Ko ne{to zavoli i da mu prednost nad pokornosti prema Allahu, d`.{., bit }e podvrgnut patnji (kazni).

Po{to su ovi dali prednost sakupljanju imetka nad Allahovim zadovoljstvom sa njima, bili su ka`njeni zbog toga. I po{to su imeci bili najdra`a stvar njihovim vlasnicima, oni }e biti naj{tetnija stvar po njih na ahiretu, pa }e usijati u d`ehenemskoj vatri, a neopisiva je njena vrelina, pa }e ~ela njihova i slabine njihove i le|a njihova njima biti pr`ena.

U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (458) "Nema nijednog ~ovjeka koji ne daje zekat na svoj imetak, a da ne}e imati na Sudnjem danu plo~e od vatre kojom }e biti pr`eni njegove slabine, njegovo ~elo i njegova le|a, u danu koji traje pedeset hiljada godina, dok se ne presudi me|u robovima, zatim }e vidjeti svoj put ili ka D`ennetu ili Vatri."

Prenosi El-Imam Ebu-D`a'fer bin D`erir od Sevbana, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio: (459) "Ko ostavi poslije sebe "kenz", tj. nagomilano zlato, na Sudnjem danu }e mu biti pretvoreno u zmiju oguljene glave i sa dvije crne ta~ke iznad o~iju koja }e ga pratiti, a on }e govoriti: 'Te{ko tebi, {ta si ti?', pa }e re}i: 'Ja sam tvoje nagomilano blago koje si ostavio poslije sebe', pa }e ga pratiti sve dok mu ne uzme ruku u usta i odgrize je, zatim }e nastaviti sa ostalim tijelom." Prenosi ga Ibn- Hibban u svom "Sahihu", a osnova je ovog hadisa u Buharijinom i Muslimovom "Sahihu".

"Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a ~etiri su sveta, to je prava vjera. U njima ne grije{ite! A borite se svi protiv mnogobo`aca kao {to se oni svi bore protiv vas, i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone." /36/

Prenosi El-Imam Ahmed od Ebu-Bekra, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada je dr`ao govor na had`u, pa je rekao: (460) "Zaista vrijeme kru`i u svome obliku otkako je Allah, d`.{., stvorio nebesa i Zemlju, godina ima dvanaest mjeseci, ~etiri od njih su sveta, tri su jedan iza drugog: zul-ka'de, zul-hid`e i muharem, i red`eb plemena Mudar, koji je izme|u dva d`umadija i {a'bana." Zatim je rekao: 'Koji je ovo dan?' Odgovorili smo: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', pa je {utio toliko da smo pomislili da }e ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar nije dan prino{enja `rtava?' Rekli smo: 'Svakako', zatim je rekao: 'Koji je ovo mjesec?' Odgovorili smo: 'Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., najbolje znaju', pa je {utio toliko da smo pomislili da }e ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar nije zul-hid`e?' Odgovorili smo: 'Svakako da', zatim je rekao: 'Koji je ovo grad?' Odgovorili smo: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', pa je {utio toliko da smo pomislili da }e ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar nije grad (Meka)?' Odgovorili smo: 'Svakako da', zatim je rekao: 'Zaista su va{i `ivoti i va{i imeci' - a mislim i da je rekao: i va{a ~ast - vama sveti, kao {to vam je svet ovaj dan u ovom mjesecu i u ovome gradu. Susret }ete va{eg Gospodara, pa }e vas pitati za va{a djela, zato nemojte poslije mene, zalutati ubijaju}i jedni druge, da li sam dostavio? Neka prisutni od vas obavijesti onog koji je odsutan, mo`da da bude razboritije onom kome je dostavljeno do nekih koji su slu{ali.'" Hadis bilje`e El-Buhari i Muslim.

U rije~ima Poslanika, s.a.v.s., u hadisu: "Zaista vrijeme kru`i u svom obliku otkako je Allah, d`.{., stvorio nebesa i Zemlju", utvr|ivanje je od njega, neka je Allahov blagoslov i spas na njega, i potvrda za odredbu koju je Allah, d`.{., u~inio u po~etku, bez uranka i ka{njenja, dodavanja i oduzimanja, i bez premje{tanja i zamjenjivanja, kao {to je rekao o nepovredivosti Meke: (461) "Zaista je ovaj grad Allah, d`.{., u~inio svetim na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju i on je svet Allahovim hurmetom (sveto{}u) do Sudnjeg dana." I ovako je rekao ovdje: "Zaista vrijeme kru`i u svom obliku otkako je Allah, d`.{., stvorio nebesa i Zemlju." Zna~i, i danas je odredba po vjerozakonu kao {to je Allah, d`.{., odredio u Svojoj knjizi na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju, bez ranjenja i ka{njenja, ili premje{tanja i izmjenjivanja, kao {to su radili Arapi. Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavljao je had` u zul-hid`etu. A Arapi su povremenim premje{tanjem, ustvari, u ve}ini slu~ajeva obavljali had` izvan mjeseca zul-hid`eta.

Poglavlje: Spomenuo je E{-[ejh 'Alemuddin es--Sehavi u svesku koji je sakupio i nazvao: "El-me{hur fi esmail-ejjami ve{-{uhur" (Poznata imena dana i mjeseci) - Imena lunarnih mjeseci: el-muharem it.d., i izvedenice njihovih naziva od ~ijeg detaljnog spominjanja nema koristi. Tako|err spomenuo je imena dana u sedmici, po~ev{i od nedjelje.

Mora se skrenuti pa`nja na to da su imena dana kod prethodnih ~istokrvnih Arapa bila druga~ija od poznatih imena: Arapi su nazivali dane: evvel, zatim ehven, zatim d`ebar, zatim mu'nis, zatim el-'urubetu, zatim {ejar. Rekao je pjesnik, jedan od prethodnih ~istokrvih Arapa:

"Nadam se da `ivim, a moji dani su evvel ili ehven ili d`ebar ili slijede}i debbar,

a ako ga pro`ivim,

onda je mu'nis ili 'urube ili {ejar."

U rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.: "A ~etiri su sveta." Njih su tako|er i Arapi smatrali svetim, ve}ina je bila na tome, izuzev jedne skupine koja se zove El-Besl, koji su smatrali svetim osam mjeseci u godini, pretjerivaju}i u tome.

A {to se ti~e Poslanikovih, s.a.v.s., rije~i: "Tri su jedan iza drugog: zul-ka'de, zul-hid`e i muharem, a red`eb plemena Mudar izme|u je dva, d`umadija i {a'bana"; on je red`eb pripisao plemenu Mudar da bi objasnio ispravnost njihovog govora o red`ebu, da je on mjesec koji je izme|u d`umadija i {a'bana, a ne - kao {to smatra pleme Rebi' - da je red`eb sveti mjesec, koji je izme|u {a'bana i {evala, tj. ramazan, kako je to poznato danas, pa je objasnio Poslanik, s.a.v.s., da je sveti mjesec red`eb onaj {to ga smatra pleme Mudar, a ne pleme Rebi'a.

Bila su ~etiri sveta mjeseca, tri jedan za drugim i jedan pojedina~no, radi obavljanja obreda had`a i umre prije mjeseci had`a, pa je u~injen svetim mjesec zul-ka'de, jer su oni odustajali od borbe u njemu i mjesec zul-hid`e, jer oni u njemu obavljaju had` i bave se izvr{avanjem obreda. Zatim je u~injen poslije njega drugi mjesec, a on je el-muharrem, da bi se vratili sigurni u najudaljenije njihove zemlje. I u~injen je svetim red`eb u sredini, radi obilaska svete ku}e i obavljanja umre, za onog koji dolazi iz najudaljnijih krajeva poluotoka pa je posjeti, zatim se vrati u svoju domovinu sigurno.

U rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{., "To je prava vjera." Zna~i: Ovo je pravi zakon u poslu{nosti Allahovih naredbi u pogledu onog {to je odre|eno, kao {to su sveti mjeseci i postupanje po njima i brojanje onako kako je prethodilo u prvoj Allahovoj Knjizi.

Rekao je Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"U njima ne grije{ite." Zna~i: U ovim svetim mjesecima, jer je u njima grijeh izra`ajniji i ve}i od drugih, kao {to su grijesi u Svetom gradu (Meki) uve}avaju prema Allahovim rije~ima:

"...i onome ko u njemu bilo kakvo nasilje u~ini dat }emo da patnju nesnosnu iskusi." (22:25) Tako|er, i u svetim mjesecima grijesi su ve}i, pa ne ~inite zabrane dozvoljenim, niti dozvoljene stvari zabranjenim, kao {to su radili mnogobo{ci premje{tanjem svetih mjeseci, a ono spada u to, tj. smatranje onoga {to je zabranjeno dozvoljenim i obratno, a time se samo pove}ava nevjerovanje.

Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: "A borite se svi protiv mnogobo`aca." Rije~ zna~i: , tj. svi, "...kao {to se oni svi bore protiv vas", tj. kao {to se oni svi (zajedno) bore.

"...i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone." U~enjaci su se razi{li u vezi sa zabranom zapo~injanja borbe u svetom mjesecu - da li je to dokinuto ii va`e}e - na dva mi{ljenja; jedno od njih da je dokinuto i ono je poznatije, jer Uzvi{eni Allah, d`.{., rekao je:

"U njima ne grije{ite." A naredio je borbu protiv mnogobo`aca, i vanjski kontekst upu}uje da je ovo naredio op}enito, a da je to bilo zabranjeno u svetom mjesecu, odmah bi to ograni~io istekom svetih mjeseci.

I Poslanik, s.a.v.s., opkolio je `itelje Taifa u svetom mjesecu i to zul-ka'detu, kao {to je potvr|eno u Buhariji i Muslimu da je izi{ao u opsadu Hevazina u {evvalu, i dobivanjem njihovog imetka sklonili su se u Taif, pa je krenuo ka Taifu i opsjedao ih ~etrdeset dana, a zatim je oti{ao, a nije ga oslobodio, pa je potvr|eno da je opsjedao u svetom mjesecu. I drugo mi{ljenje - da je nedokinuto i da je zapo~injanje borbe u svetom mjesecu haram, i da nije dokinuta nepovredivost svetog mjeseca. Prema rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.:

"O vjernici, ne omalova`avajte Allahove odredbe had`a ni sveti mjesec." Mogu}e da je Uzvi{eni Allah, d`.{., dozvolio vjernicima borbu protiv mnogobo`aca u svetom mjesecu, u slu~aju da mnogobo{ci zapo~nu borbu, kao {to ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"...i ne borite se protiv njih kod Mesd`id- Harama, dok vas oni tu ne napadnu. A ako vas napadnu, onda ih ubijajte." (2:191) Ovakav je odgovor za opsadu stanovnika Taifa i Poslanikovo, s.a.v.s., povla~enje opsade jer je u{ao u sveti mjesec, pa je on dopunio borbu protiv plemena Hevazin i njegovih saveznika, plemena Sekif, a zaista su oni bili ti koji su otpo~eli borbu i sakupili ljude i pozvali u rat i zametanje bitke, i zbog toga se Allahov Poslanik, s.a.v.s., i uputio prema njima.

"Premje{tanjem svetih mjeseci samo se po-ve}ava nevjerovanje ~ime se nevjernici dovode u zabludu, jedne godine ga progla{avaju obi~nim, a druge godine ga smatraju svetim da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah u~inio svetim pa dr`e obi~nim one koje je Allah u~inio svetim, ru`ni postupci njihovi predstavljeni su im kao lijepi. A Allah ne}e ukazati na pravi put onima koji ne}e da vjeruju." /37/

Ovim je Uzvi{eni Allah, d`.{., kritizirao mnogobo{ce i njihovo uplitanje u Allahov zakon, sa njihovim iskvarenim mi{ljenjem, mijenjanje Allahovih propisa besmislenim `eljama i to {to su dozvoljavali ono {to je Allah, d`.{., zabranio, a zabranjivali ono {to je Allah, d`.{., dozvolio, te {to im je bio duga~ak period od tri mjeseca u nepovredivosti koja ih je spre~avala u izvr{avanju njihovih potreba i borbi protiv njihovih neprijatelja. Bili su uveli kao novotariju prije islama jedno vrijeme to da su smatrali mjesec muharem dozvoljenim (za borbu), a njega su tj. muharem, prebacili u mjesec safer, pa su ~inili dozvoljenim sveti mjesec, a ~inili zabranjenim dopu{teni mjesec, da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah u~inio svetim, a to su ~etiri mjeseca.

Prvi koji je Arapima premje{tao mjesece i ~inio dopu{tenim, one koje je Allah, d`.{., u~inio svetim, a ~inio svetim one koje je Allah, d`.{., u~inio dopu{tenim - zvao se "veliki poglavar", a on je Huzejfe bin abd Fekim bin Adijj bin 'Amir ~ije se srodstvo ve`e za Malika bin Kinane bin Huzejme i Ma'd bin Adnana. Zatim su ga u tome naslijedili poslije njega, njegovi sinovi i njegovi unuci; posljednji od njih bili su Ebu-Sumame i D`unade bin 'Avf, koji je svake godine dolazio na had` i govorio: "Zaista se Ebu-Sumameu niti odgovara niti mu se zamjera. Zaista je mjesec safer ove godine prvi mjesec i ove godine je dozvoljen." Tako bi ga u~inio dopu{tenim ljudima. Jedne godine bi safer progla{avao zabranjenim (svetim), a druge godine muharem. Zato Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e:

"Premje{tanjem svetih mjeseci samo se pove}ava nevjerovanje", tj. jedne godine ostavljaju mjesec muharem (na njegovom mjestu), a druge godine ga progla{avaju svetim, "...da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah u~inio svetim", tj. ~etiri mjeseca, pa su ~inili dozvoljenim ono {to je Allah, d`.{., u~inio svetim tako {to su premje{tali i odlagali ovaj sveti mjesec.

Re~eno je da su zvali zul-hid`e muharemom, a muharem saferom, safer rebiom i tako da bude zul--ka'de zul-hid`e, pa bi ~inili hodo~a{}e u stvarnosti u zul-ka'detu, a oni bi ga nazivali zul-hid`e. Ka`e se da se podudarao had` Ebu-Bekra sa zul-ka'detom. To je rekao Mud`ahid i to je diskutabilno, a kako }e biti ispravan had` Ebu-Bekra koji se dogodio u zul-ka'detu i kako to mo`e uop}e biti kada ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"...i proglas od Allaha i Njegova Poslanika ljudima na dan velikog had`a: Allah i Njegov Poslanik ne priznaju mnogobo{ce?" (10:2) Ovim ajetom se pozivalo na had` kada je vo|a bio Ebu-Bekr; da nije bio u zul-hid`etu, ne bi rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Na dan velikog had`a" (10:2) Ne proizlazi nu`no iz njihovog postupka premje{tanja mjeseci to {to je spomenuto o njihovom godi{njem ciklusu i da su had` obavljali svake godine u dva razli~ita mjeseca. I bez ovoga premje{tanje je postignuto, po{to su oni jedne godine dopu{tali mjesec muharem, a slijede}e godine ~inili nepovredivim umjesto njega safer, a poslije njega rebi', poslije drugi rebi', i tako do kraja godine u njenom ciklusu, broju i imenima njenih mjeseci, zatim, u drugoj godini ~inili bi svetim muharem i ostavljali bi ga na njegovoj nepo-vredivosti a poslije njega safer i rebi', i drugi rebi', i tako do kraja godine.

"Jedne godine ga progla{avaju obi~nim, a druge godine ga smatraju svetim, da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah u~inio svetim, pa dr`e obi~nim one koje je Allah u~inio svetim."

"O vjernici, za{to ste neki od vas oklijevali kad vam je bilo re~eno: 'Krenite u borbu na Allahovu putu!' Kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je dra`i `ivot na ovom svijetu od onoga svijeta? A u`ivanje na ovom svijetu prema onom svijetu nije ni{ta." /38/ "Ako ne budete u boj i{li, On }e vas na nesnosne muke staviti i drugim }e vas narodom zamijeniti, a vi Mu ne}ete nimalo nauditi. A Allah sve mo`e." /39/

Ovo je po~etak gr|enja onih koji su izostali od Allahova Poslanika, s.a.v.s., u osvajanju Tebuka kada su plodovi i hladovina prijali na te{koj vru}ini i ljetnoj pripeci. Pa ka`e Allah, d`.{.:

"O vjernici, za{to ste neki od vas oklijevali kad vam je bilo re~eno: 'Krenite u borbu na Allahovu putu'", tj. kad ste bili pozvani u d`ihad na Allahovu putu. "Kao da ste za zemlju prikovani", tj. bili ste lijeni i osje}ali ste naklonost prema boravku u gozbi i bezbri`nom `ivotu i dobroti plodova. "Zar vam je dra`i `ivot na ovom svijetu od onoga svijeta", tj. {ta vam je bilo pa ste radili ovako, zadovoljavaju}i se ovim svijetom u zamijenu za ahiret? Zatim Uzvi{eni Allah, d`.{., podsti~e da se odreknu ovoga svijeta, a da te`e za ahiretom, pa ka`e Uzvi{eni:

"A u`ivanje na ovom svijetu prema onom svijetu nije ni{ta." Kao {to prenosi El-Imam Ahmed od El-Mustevreda, brata Benu-Fahda da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (462) 'Ovaj svijet prema onom svijetu je kao kad bi neko od vas stavio svoj prst u more, pa neka pogleda sa ~im bi se vratio', i pokazao je na ka`iprst." Bilje`i ga samo Muslim. Ovaj svijet je ono {to je proteklo, a {to je ostalo od njega kod Allaha malo je. Zatim, Uzvi{eni prijeti onima koji ostave d`ihad: "Ako ne budete u boj i{li, On }e vas na nesnosne muke staviti." Rekao je Ibn-Abbas: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozivao je u borbu jednu plemensku zajednicu Arapa, pa mu nisu pru`ili tra`enu pomo}, te im je Allah, d`.{., uskratio ki{u i to je bila njihova kazna." i drugim }e vas narodom zamjeniti", tj. radi pomo}i Njegovom Vjerovjesniku i uspostavljanja Njegove vjere, kao {to ka`e Uzvi{eni:

"A ako glave okrenete, On }e vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao {to ste vi ne}e biti." (47:38) A rije~i Uzvi{enog:

"A vi Mu ne}ete nimalo nauditi", zna~e: ne}ete ni{ta nauditi Allahu va{im udaljavanjem od d`ihada i va{om lijeno{}u i va{im oklijevanjem u odnosu na njega.

"A Allah sve mo`e", tj. mo}an je da pobjedi neprijatelja i bez vas.

"Ako ga vi ne pomognete, pa pomagao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bili u pe}ini, i kad je on rekao drugu svome: 'Ne brini Allah je s nama!' Pa je Allah spustio smiraj Svoj na njega i pomagao ga vojskom koju vi niste vidjeli i ~inio da rije~ nevjernika bude donja, a Allahova rije~ - ona je gornja. Allah je Silan i Mudar." /40/

Uzvi{eni ka`e: "Ako ga vi ne pomognete", tj. ako ne pomognete Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa zaista je Allah, d`.{., njegov Pomaga~ i njegov podr`iva~, kao {to mu je pru`io Svoju podr{ku.

"...onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov", tj. u godini iseljenja kada su ga mnogobo{ci namjeravali ubiti, izi{ao je bje`e}i u pratnji njegova prijatelja i druga, Ebu-Bekra bin Kahafe, pa su se sklonili u pe}inu Sevr tri dana, da bi se vratila potjera koja je izi{la za njihovim tragovima. Pa se zabrinuo Ebu-Bekr da ih neko ne primjeti, i da tako Poslaniku, neka je salavat i selam na njega, ne bude ne{to na`ao u~injeno. Zatim ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., smirivao i govorio: "O Ebu-Bekre {ta misli{ o dvojici s kojima je Allah tre}i?" Kao {to prenosi El-Imam Ahmed od Enesa da mu je Ebu-Bekr govorio (463) "Rekao sam Vjerovjesniku, kad smo bili u pe}ini, da je neko od njih pogledao u svoja stopala, ugledao bi nas ispod, pa je rekao: 'O Ebu-Bekre {ta misli{ o dvojici s kojima Allah je tre}i?'" Prenose ga El-Buhari i Muslim. Zato ka`e Uzvi{eni: "...pa je Allah spustio smiraj Svoj na njega", tj. Svoje u~vr{}enje, Svoju podr{ku i Svoju pomo} na Allahova Poslanika, s.a.v.s.

"...i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli", tj. melekima.

"...i u~inio da rije~ nevjernika bude donja, Allahova rije~ - ona je gornja." Rekao je Ibn-Abbas: "Misli se na rije~ onih koji ne vjeruju: rije~ mnogobo{tva, a Allahova je rije~: da nema drugog boga osim Allaha." Prenose El-Buhari i Muslim od Ebu-Musa el-E{arija, neka je Allah zadovoljan njime, da je reko: (464) "Upitan je Allahov Poslanik o ~ovjeku koji se bori iz hrabrosti i koji se bori iz oholosti i fanatizma i koji se bori dvoli~no; koji je od njih na Allahovom putu? Pa je rekao: 'Ko se bori da Allahova rije~ bude gornja, on je na Allahovom putu.'"

U rije~ima Uzvi{enog: "Allah je Silan", tj. u ka`njavanju i pomaganju, i ne odbija onoga ko od Njega zatra`i uto~i{te, "...i Mudar", u Svojim rije~ima i Svojim djelima.

"Kre}ite u boj, bili slabi ili sna`ni, i borite se na Allahovu putu zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje! To vam je, da znate, bolje!" /41/

Prenosi Sufjan es-Sevri od Muslima bin Sabiha: "Ovaj ajet: 'Kre}ite u boj, bili slabi ili sna`ni', prvi je koji je objavljen iz sure Berae / Obznana." Prenosi Alija bin Zejd od Enesa, a on od Ebu-Talhe da je rekao: "Borite se svi, stari i mladi! Allah ne prima ni~iju ispriku." Zatim je izi{ao u [am i borio se dok nije poginuo. U drugom predanju stoji: "U~io je Ebu-Talha suru "Berae", pa je do{ao do ovog ajeta:

'Kre}ite u boj, bili slabi ili sna`ni, i borite se na Allahovu putu zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje', pa je rekao: 'Vidim, na{ Gospodar nas poziva u borbu stare i mlade, opremite me, sinovi moji', pa su mu rekli sinovi njegovi: 'Allah ti se smilovao, i{ao si u osvajanja sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., dok nije umro, i sa Ebu-Bekrom dok nije umro, i sa Omerom dok nije umro, mi }emo i}i u pohode za tebe', pa je odbio, zatim je plovio morem i umro, i nisu na{li otok da ga zakopaju na njemu, tek poslije devet dana, a tijelo mu se nije promijenilo, pa su ga zakopali na njemu." Ovako se prenosi od Ibn-Abbasa, 'Ikrime, Ebu-Saliha, Hasana el-Basrija, Suhejla bin Atijje, Mukatila bin Hajjama, E{-[abija i Zejda bin Eslema, da su u komentaru ovog ajeta: "Kre}ite u boj, bili slabi ili sna`ni", rekli: "Stari i mladi." A rekao je Mud`ahid: "Mladi i stari, bogati i siroma{ni." Rekao je Hasan el-Basri tako|er: "U te{ko}i i lahko}i". Sve ovo spada u op}enitost ajeta, a ovo je izbor Ibn- D`erira.

Prenosi se od Ibn-Abbasa i Muhammed bin K'aba Ata'a el-Horosanija i drugih, da je ovaj ajet dokinut rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.:

"...neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi". (9:122) Do}i }e govor o tome s Bo`jom pomo}i. Rekao je Es-Suddi: "Po{to je objavljen ajet: '...kre}ite u boj bili slabi ili sna`ni', bilo je prete{ko ljudima, pa ga je Uzvi{eni Allah, d`.{., dokinuo, i ka`e Najve}i i Uzvi{eni:

"Ne}e se ogrije{iti nemo}ni i bolesni i oni koji ne mogu na}i sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni." (10:91) Zatim, Uzvi{eni Allah, d`.{., podsti~e u opremanju vojske na Njegovu putu i `rtvovanju `ivota radi Njegovog zadovoljstva i zadovoljstva Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa ka`e Hvaljeni:

"...i borite se na Allahovu putu zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje. To vam je, da znate, bolje", tj. ovo vam je bolje i na ovom svijetu i na ahiretu, jer vi malo potro{ite sredstava u opremanju, pa vam Allah kao plijen poklanja imetke va{ih neprijatelja na ovom svijetu, uz ono {to vam je pripremio od po~asti na ahiretu, kao {to je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s.: (465) "Allah se obavezao za mud`ahida - borca na Njegovu putu, ako mu da smrt, da ga uvede u D`ennet ili ga vrati u njegovo prebivali{te uz ono {to je zaradio od nagrade ili ratnog plijena."

"Da se radilo o plijenu nadohvat ruke i ne toliko dalekom pohodu, licemjeri bi te slijedili, ali im je put izgledao dalek. I oni }e se zaklinjati Allahom: 'Da smo mogli, doista bismo s vama po{li', i tako upropastili sami sebe, a Allah zna da su oni la`ljivci." /42/

Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e prekoravaju}i one koji su zaostali od Vjerovjesnika, s.a.v.s., u pohodu na Tebuk i ostali nakon {to su tra`ili dozvolu od njega pokazuju}i da imaju opravdanih razloga, a nisu ih imali, pa ka`e Uzvi{eni: "...da se radilo o plijenu nadohvat ruke", tj. plijenu koji je blizu, "...i ne toliko dalekom pohodu", tj. koji je blizu "...licemjeri bi te slijedili", tj. bili bi do{li sa tobom,

"...ali im je put izgledao dalek", tj. putovanje u [am "...i oni }e se zaklinjati Allahom", tj. vama kada im se budete vratili.

"...da smo mogli, doista bismo s vama po{li", tj. da nismo imali opravdanih razloga, izi{li bismo s vama. Ka`e Uzvi{eni Allah: "...i tako upropastili sami sebe, a Allah zna da su oni la`ljivci".

"Neka ti Allah oprosti {to si dozvolio da izostanu, dok se nisi uvjerio koji od njih govore istinu, a koji la`u." /43/ "Oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet ne}e od tebe tra`iti dozvolu da se bore zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje - a Allah dobro zna one koji su pobo`ni." /44/ "Od tebe }e tra`iti dozvolu samo oni koji ne vjeruju u Allaha i onaj svijet, i ~ija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodlu~ni su." /45/

Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Avna da je rekao: "Da li ste ~uli ljep{e korenje od ovog? Poziv za oprost prije korenja, pa je rekao Silni, Koji ka`e:

'Neka ti Allah oprosti {to si dozvolio da izostanu.'" Rekao je Katade: "Izgrdio ga je kao {to ~ujete, zatim je objavio u suri "En-Nur" pa mu dopustio da im dozvoli ako ho}e, pa ka`e Uzvi{eni:

'...i kad oni zatra`e dopu{tenje od Tebe zbog kakva posla svoga dopusti kome ho}e{ od njih.'" (24:62) Rekao je Mud`ahid: "Ovaj ajet objavljen je povodom ljudi koji su govorili: 'Tra`ite dopu{tenje od Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa ako vam da dozvolu - sjedite, i ako vam ne da dozvolu - opet sjedite.'" Zbog toga je Uzvi{eni rekao:

"Dok se nisi uvjerio koji od njih govori istinu.", tj. u izno{enju isprika,

"...a koji la`u", ka`e Uzvi{eni: "Da si ih ostavio po{to su ti tra`ili opro{tenje, i da im nisi dozvolio da ostanu, da bi se uvjerio koji su od njih iskreni u pokazivanju pokornosti tebi a koji la`u, zaista su oni bili ustrajni u tome da izostanu od pohoda, dozvolio im ti to ili ne. Zbog ovog Uzvi{eni je obavijestio: "...ne}e od tebe tra`iti dozvolu", tj. u izostanku od pohoda,

"...oni koji vjeruju u Allaha i onaj svijet da se ne bore zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje", jer oni vide d`ihad kao djelo koje pribli`uje Allahu, d`.{., i kada ih je podsticao i pozvao, odazvali su se i po`urili k tome.

"...a Allah dobro zna one koji su pobo`ni. Od tebe }e tra`iti dozvolu", tj. da izostanu oni koji nemaju opravdanje.

"...samo oni koji ne vjeruju u Allaha i u onaj svijet", tj. ne nadaju se Allahovoj nagradi na ahiretu za svoja djela. "...i ~ija se srca kolebaju", tj. sumnjaju u ispravnost onoga sa ~im si do{ao. "...pa sumnjaju i neodlu~ni su", tj. zbunjeni su i nisu postojani ni u ~emu, oni su zbunjen i neodlu~an narod, niti su sa ovima niti onima. A onoga koga Allah u zabludi ostavi - ti ne}e{ na}i na~ina da ga na pravi put uputi{.

"Da su imali namjeru po}i, sigurno bi za to pripremili ono {to je potrebno, ali Allahu nije bilo po volji da idu, pa ih je zadr`ao i bi im re~eno: 'Sjedite sa onima koji sjede.'" /46/ "Da su po{li s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi me|u vas smutnje ubacili, a me|u vama ima i onih koji ih rado slu{aju. A Allah zna nevjernike." /47/

Ka`e Uzvi{eni: "Da su imali namjeru po}i", tj. s tobom u pohod "...sigurno bi za to pripremili ono {to je potrebno", tj. bili bi pripravni za to.

"Ali Allahu nije bilo po volji da idu", tj. mrzio je da po|u sa tobom odredbom. "Pa ih je zadr`ao", tj. zaustavio ih.

"...i bi im re~eno: Sjedite sa onima koji sjede", tj. tako|er je odredio njihovo izostajanje od d`ihada. Zatim je Uzvi{eni objasnio Svoju mr`nju prema njihovom izlasku sa vjernicima, pa ka`e - Uzvi{eni je On govornik:

"...da su po{li s vama bili bi vam samo na smetnji", tj. jer su oni bijedne kukavice.

"...i brzo bi me|u vas smutnju ubacili", tj. po`urivali bi prema vama s klevetom, mr`njom i smutnjom. "...a me|u vama ima i onih koji ih rado slu{aju", tj. koji su im poslu{ni i odobravaju njihov govor iako ne znaju njihovo stanje, {to dovodi do velikog nereda me|u vjernicima, pa ih je Allah zadr`ao zbog Svog znanja o njima: da su po{li s vama, napravili bi smutnju i zaveli one koji ih slijede me|u vama, a oni koji ih rado slu{aju, tj. iz njihove skupine. Rekao je Muhammed bin Ishak: "Oni {to su tra`ili dozvolu, koliko mi je poznato, bili su ugledni ljudi. Me|u njima su bili Abullah bin Ubej bin Selul i El-D`edd bin Kajs. Da su, naprimjer, ova dvojica po{la sa Poslanikovom vojskom, poremetili bi one koji su u Poslanikovoj vojsci iz njihove skupine koji ih vole i kojima su poslu{ni zbog njihova ugleda me|u njima. Zatim je Uzvi{eni obavijestio o Svom savr{enom znanju, pa ka`e Veli~anstveni i Uzvi{eni:

"A Allah zna nevjernike." Obavijestio je da On zna njih i {ta }e uraditi prije nego {to je stvorio nebesa i Zemlju. Zato ka`e:

"Da su po{li s vama, bili bi vam samo na smetnji." Pa je obavijestio o njihovom stanju, kako bi bilo da su po{li, kao {to ka`e Uzvi{eni:

"A kada bi bili povra}eni opet bi nastavili raditi ono {to im je bilo zabranjeno jer oni su, zaista, la`ljivci." (6:28)

"Oni su i prije smutnju pri`eljkivali i smicalice ti smi{ljali sve dok nije, uprkos njima, Istina pobijedila i Allahova vjera zavladala." /48/ "Ima ih koji govore: 'Dozvoli mi i ne dovedi me u isku{enje!' Eto, ba{ u isku{enju su pali! A nevjernici sigurno ne}e uma}i D`ehennemu." /49/ "Ako postigne{ uspjeh, to ih gor~i, a kad te pogodi nesre}a - oni govore: 'Mi smo i ranije bili oprezni', i odlaze veseli." /50/ "Reci: 'Dogodit }e nam se samo ono {to nam Allah odredi, On je Gospodar na{, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!"/51/

Allah podsti~e Svog Vjerovjesnika, s.a.v.s., protiv licemjera:"Oni su i prije smutnju pri`eljkivali i smicalice ti smi{ljali." Svoje umove upotrebljavali su u smi{ljanju spletki protiv tebe i tvojih ashaba i ga{enju tvoje vjere. Tako su po dolasku Vjerovjesnika, s.a.v.s., u Medinu, svi Arapi bili protiv njega, a ratovali su protiv njega i medinski `idovi i njeni licemjeri. Kada ga je Allah pomogao na Bedru i u~inio gornjom Njegovu rije~, rekao je Abdullah bin Selul, i njegovi prijatelji: "Ova stvar je osna`ila, pa su povr{no u{li u islam, zatim kad god bi Allah uzdizao islam i njegove sljedbenike, to ih je ljutilo i pogor{avalo im raspolo`enje. Zbog ovog Uzvi{eni ka`e:

"Sve dok nije, uprkos njima, istina pobijedila i Allahova vjera zavladala." Zatim Uzvi{eni ka`e: da me|u licemjerima ima onih koji ti ka`u: O Muhammede,

dozvoli mi", da ne idem u boj, "i ne dovedi me u isku{enje", tako {to bi izi{li s tobom i pali u isku{enje s Bizantijskim `enama. Rekao je Uzvi{eni Allah: "Eto, ba{ u isku{enje su pali", tj. pali su u isku{enje ovim svojim govorom. Kao {to prenosi Muhammed bin Ishak prenose}i od Ez-Zuhrija Jezida bin Rummana, Abdullaha bin Ebi-Bekra, Asima, Katade i drugih koji su rekli: "Jednog dana, kada je bio u ratnoj spremi, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je D`eddu bin Kajsu, bratu Beni-Seleme: (446) 'Ho}e{ li ti, o D`edde, ove godine u borbu protiv bijelaca?', pa je rekao: "O Allahov Poslani~e, a da me oslobodi{ i ne dovede{ u isku{enje, tako mi Allaha, moj narod zna da nema ~ovjeka - ve}eg ljubitelja `ena od mene, i ja se pla{im, ako vidim `ene bijelaca