GODINA XVII BROJ 2 (27) 2001. - isusovci.hr

GODINA XVII BROJ 2 (27) 2001.

I N F O R M A T I V N I L I S T Z A P R I J A T E L J E D R U Ž B E I S U S O V E

ISSN 1331-8500

Tema broja:

APOSTOLATI

IP-2-2001 naslovna.qxd 2001.12.19 17:44 Page 1

U O V O M B R O J U È I T A J T E

Ignacijev putINFORMATIVNI LISTza prijatelje Družbe Isusove

ISSN 1331- 8500

2/2001., broj 27, godina XVII

IZDAVAÈProvincijalat Hrvatske pokrajine

Družbe IsusovePalmotiæeva 31, HR-10 000 Zagreb

p.p. 669

GLAVNI I ODGOVORNIUREDNIK

p. Mate Božinoviæ, SJ

UREDNIÈKO VIJEÆETomislav Æuriæ

Željko PašaVedran Šmitran

Sebastian ŠujeviæMikolaj Martinjak

Ladislav Tadiæ

TEHNIÈKI UREDNIKDarko PerkoviæJ

LEKTURAAnða Jakovljeviæ

TISAKToma-graf, Zagreb

SLOGIbis grafika, d.o.o., Zagreb

ADRESA UREDNIŠTVAJordanovac 110

HR-10000 Zagrebp.p. 169

Svoje dobrovoljne priloge zaIgnacijev put možete slati na raèun:"Provincijalat Družbe Isusove (za IP)"

br. 30102-672-2393

NASLOVNA STRANICANova zgrada Filozofskog fakulteta

Družbe Isusove na Jordanovcu u Zagrebu

IGNACIJEV PUT 2/2001

BOŽIÆNO RAZMIŠLJANJE Božiæ 4 IZ POVIJESTIDRUŽBE Marijina kongregacija 5 MISIJE Apostolat puèkihmisija 7 AKTUALNO Studentski zbor FFDI-a 10 Skrb za sta-re i nemoæne u Sarajevu 11 Teèajevi kršæanske meditacije 12Studentski katolièki centar Palma 14 DUHOVNOSTIgnacijeva "molitva kao obièno" 15 RAZGOVOR P. JureBosanèiæ, SJ o apostolatu braka i obitelji 18 KRŠÆANSKIINTERNET Druga obljetnica Internet èasopisa "Duhovno vre-lo" 21 NAŠI Naši novaci 22 VIJESTI 24 NOVE KNJIGE 25

Apostolatpuèkihmisija

Druga obljetnicaInternet èasopisa"Duhovno vrelo"

7

21

18

Razgovor:P. Jure

Bosanèiæ, SJ

IGNACIJEV PUT 2/2001 3

Poštovani èitatelji Ignacijeva puta!

Opet vam, uz božiæne jaslice, stavljamo novi broj našeg èasopisa namijenjenogvama, prijateljima Družbe Isusove s nadom da æe vam to štivo uljepšati blagdane.U ovom æete broju moæi proèitati: najprije prikaz dvoje studenata na našemFilozofskom fakultetu na Jordanovcu u Zagrebu koji vam opisuju svoj život i rad naFakultetu, svoje uspjehe i radosti. Jedan od naših isusovaèkih bogoslova proveo jedvije godine u radu sa žrtvama rata u Sarajevu te vam opisuje svoj rad i svojedoživljaje. P. Slavko Lovriæ, kojega ste mnogi imali priliku i osobno upoznati, pri-kazuje svoja nastojanja oko teèaja kršæanske meditacije i to u naše vrijeme kadpostoje razlièite ponude meditiranja koje katkad ne odgovaraju kršæanskoj molitvi,a p. Luka Raða izvješæuje o studentskom katolièkom centru koji se pomalo oblikujeuz našu Baziliku Srca Isusova u Zagrebu. Naš nedavno zareðeni ðakon ŽeljkoPaša u svom prilogu želi vas upoznati s naèinom molitve i razmatranja kako nas usvojim "Duhovnim vježbama" uèi sveti Ignacije Loyolski, naš utemeljitelj. Vjerujemda æe mnogi, osobito mlaði èitatelji koji se znaju dobro služiti internetom, a još nisuprimijetili da tamo postoji i stranica pod nazivom "Duhovno vrelo", koju ureðujep. Željko Rakošec, i koja donosi mnogo zanimljivih duhovnih poticaja, rado proèi-tati prikaz Darka Perkoviæa o toj internetskoj stranici. Jedan od važnih naèina isu-sovaèkoga apostolata jesu puèke misije. Naš misionar p. Stjepan Kuzmiæ upoznajevas s današnjim voðenjem puèkih misija koji se, ostajuæi vjeran izvornoj zamisli,sve više prilagoðava potrebama ljudi treæega tisuæljeæa. Pozivam sve mladiæe kojimožda osjeæaju Božji poziv da proèitaju kratke prikaze onih koji su se ove godinetom pozivu odazvali i došli u naš novicijat. Opet se obraæam mlaðima koji moždauopæe ne znaju što je to Marijina kongregacija. U tom sluèaju neka proèitaju neš-to iz njihove povijesti. Božiæno razmišljanje sigurno æe vam pomoæi da blagdane štodublje proživite. Konaèno, doznat æete i što se važnijega dogodilo kroz prošlih neko-liko mjeseci u našoj Provinciji te koje bi knjige bilo vrijedno nabaviti.

Opet slavimo Božiæ - prvi u novom tisuæljeæu. Nažalost, po svijetu nanovokriješte eksplozije granata i bombi koje ubijaju život. Jako su se približile betlehem-skoj štalici. No znamo da iz nje zraèi novi život u Djetetu koje je Bog s nama. Paneka doista bude Krist Gospodin sa svojim blagoslovom i mirom u vašim srcima krozove blagdane i kroz cijelu novu godinu koja nam dolazi. Stoga, neka vam je sretanBožiæ i blagoslovljena nova godina 2002.

Uz srdaèan pozdravp. Ivan Macan, SJ

provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove

UVODNA RIJEÈ

BOŽIÆNO RAZMIŠLJANJE


Pred nama je otajstvo Božiæa. Blagdankojim se spominjemo poèetaka naše-ga spasenja. Sveti Roman Slatkopojac

veli o Božiæu ovako: "Djevica danas raðaVjeèitoga, a zemlja Nedostupnome darivaspilju. Anðeli s pastirima slavoslove, a mu-draci predvoðeni zvijezdom dolaze da muse poklone. Jer kao nejako dijete radi nasrodi se vjeèiti Bog!" (Katekizam KatolièkeCrkve, br. 525).

Možda nam nijedno otajstvo iz Isusovaživota nije toliko blisko kao ovo! Lako namje shvatiti i zašto je to blagdan radosti. Usvakoj obitelji, kada se dijete raða, onosamom svojom pojavom donosi radost naovaj svijet. Vjernièkim oèima gledano, sadaje radost još veæa jer se raða Onaj koji jeŽivot po sebi – Isus, Gospodin. I kao što jeu ona vremena Gospodin došao preko lju-di, izvan svih oèekivanja, tako se dogaða idanas. Kao da nije moguæe uæi u radost itajnu Božiæa ako ne gledamo na ljude okosebe i situaciju u kojoj živimo. To nam naj-bolje objašnjava situacija Marije i Josipa. Unoæi roðenja oni doživljavaju odbijanje odljudi, a to odbijanje nije ništa drugo doliodbijanje Isusa. On se nudi preko èovjeka.Je li danas drugaèije? Zato nam može bitirazumljivo zašto sveti otac Ivan Pavao II.svake godine u svojim božiænim nagovori-ma posebno suosjeæa s patnicima, siromasi-ma i zaboravljenima. Dok je na drugoj stra-ni samo briga i jurnjava oko priprave bo-žiænih jela, dotle se gubi osjeæaj za smisaoovoga blagdana koji bi prije svega moraobiti u molitvenom bdjenju te u jednostav-nosti i skromnosti.

Osnivaè Družbe Isusove, sv. Ignacije,kao da je htio utkati u svakoga isusovca stavsiromašna èovjeka svjesnoga svoga siromaš-tava, ali i èovjeka koji se potpuno dajeBogu na raspolaganje ("Duhovne vježbe",br. 114). Takvim stavom možemo o Božiæudoèekati Gospodina. To je stav Josipa iMarije: bili su uronjeni u ovaj svijet kao i

mi, a ipak su bdjeli nad onim što se imalodogoditi. Slika toga bdjenja su pastiri. Dokje svim drugim ljudima ta noæ poput dru-gih, pastirima ona postaje najvažnijomnoæi u životu. I za nas ona može to postati,jer od te noæi Gospodin se ne prestajeraðati u srcima ljudi! I ovaj svijet, koji jedanas krhak, baš kao i tijelo Novoro-ðenoga, može naæi mir i spas u Njegovojkrhkosti i siromaštvu jer on je Emanuel – "snama Bog". IP

BožiæMarinko Miličević, SJ

Usveopæem sumraku današnjih žalo-bnih prilika, u neprekinutom krvo-toku ratova, nasilja i uopæe zla, nad

tim ponorima zlosilja i trajnih izvedabatragiènih dijelova životne drame, svijetle izprošlosti jasni znakovi uzdanja u Božjumilost jednako intenzivno do naših dana.Nositelji takvih primjera bili su dubokouronjeni u primjer Marijina potpuna pre-danja i zahvalnosti Gospodinu po kojem jeto što jest: "...klikæe duh moj u Bogu momeSpasitelju, što pogleda na neznatnostslužbenice svoje..." S ovakvim je mislima opotpunom i neopozivom predanju Gospo-dinu s posebnim zagovorom Blažene Dje-vice Marije isusovac pater Ivan Leunisgodine 1563. poèeo okupljati odabraneðake viših razreda gimnazije kako bi molit-vom i pobožnim štivima iskazali svoje što-vanje Majci Božjoj Mariji. Veæ sljedeæegodine stavio je pater Leunis taj pobožnizbor – njih oko sedamdeset – pod Marijinuzaštitu i dao mu pravila. Godina 1564.smatra se godinom osnutka Marijine kon-gregacije, a službeno je potvrðuje papaGrgur XIII. šesnaest dana nakon smrtipatra Leunisa, dana 5. prosinca 1584. Zastariji zbor kongreganista bila su napisanapravila 1574. i sveèano ih je potvrdiotadašnji general Družbe Isusove KlaudijeAquaviva, gdje se od èlanova traže svag-danje molitve, èesto primanje sakramena-ta pokore i euharistije, meðusobna bratskaljubav i marljivost u uèenju i u zajednièkimvježbama Kongregacije. Njezini èlanovi,sukladno pravilima i oèekivanjima, trebada oèituju konkretna djela milosrða:pohaðanje zatvorenika, bolesnih, pouèa-vanje neukih kršæanskom nauku...

Postala je tako Marijina kongregacijajednim od duhovnih dijadema DružbeIsusove u službi sveopæega duhovnognapretka, a osobito za suzbijanje krivovjer-

ja. Svjedoèi na poèetku o tome napose dje-lovanja kongreganista u Njemaèkoj, Austri-ji i Maðarskoj. Meðutim, njihove se plodo-nosne aktivnosti šire poput kvasca sveveæim podruèjem, èijom zahvaæenošæubivaju marijanski nadahnuti gotovo svizakuci slabosti i ljudske zatvorenosti predljepotom istinskih i vjeènih ideala. Nasto-janja Kongregacije da takvi ideali što vjer-nije budu provedeni nisu ostala neostvare-na: porasla su redovnièka i sveæenièkazvanja i brojem i duhom. Neki od kongre-ganista postadoše isusovci, kapucini, kartu-zijanci... O tome su lijepo svjedoèanstvodali sveti Franjo Sales, sveti Petar Kanizij,sveti Robert Belarmin (sva trojica pribroje-ni uèiteljima Crkve), sveti Ivan Berchmans,sveti Franjo Regis, sveti Karlo Boromej imnogi drugi duhovni velikani, a iz našeganaroda i iz nedaleke prošlosti blaženiAlojzije Stepinac, Petar Barbariæ i IvanMerz. Spominjuæi ime Petra Barbariæa,potrebno je naglasiti kako nema takveusporedbe koja bi mogla oslikati simboliè-no duhovni portret njegove gorljivosti pre-ma Mariji. On na sveèanoj akademiji u èastMajci Božjoj progovara plameno:

"Na noge, braæo! U borbu, u boj sveti!Proti nama stoje naoružana tri strahovitaneprijatelja koje nam valja svakojako satrti,svakako pobijediti... Neuredna pohota, tro-glava aždaja riga na nas oganj putenosti,pohlepe, oholosti... opaki svijet naperioproti nama svoja zavodljiva, grješna, bez-božna naèela, sotona paklena, taj starizavidnik sreæe naše,... Zar æemo mi, djecaMarijina, borioci Marijini, živjeti mlitavo inehajno i oglušiti se pozivu naše kraljice,naše voditeljice? Zar æemo odista pustiti danas neprijatelj satire i gazi i nad namaslavlje slavi? O Majko, ne! nipošto ne! Još unas ima vatre; jošte plamte grudi odušev-ljenjem za Tebe; još srce èezne za pobje-

IZ POVIJESTI DRUŽBE


Marijina kongregacijaLadislav Tadiæ, SJ

Meðu važnim apostolatima Družbe Isusove izdvajamo katolièko laièko udruženje Marijina kongrega-cija, koje danas djeluje pod imenom Zajednica kršæanskoga života. Ovdje je kratak prikaz njezinanastanka i djelovanja.

dom; jošte držimo do èasnih znakovaTvojih; Tvoga barjaka mi ne prodajemo!Prije umrijeti – nego li ga ostaviti; prijepasti, nego li ga pustiti iz ruke!" (Puntigam– Vanino, "Petar Barbariæ 1874-1897", Gla-snik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 1936.str. 129.)

Promatrajuæi ovu povorku duhovnihkorifeja, koja se probijala kroz teške i mraè-ne prilike svojih dana, ne može se samoravnodušno priznati vrijednost njihovežrtve i uzdanja u Božju dobrotu uz zagovorPresvete Djevice, veæ je potrebno slijediti

trajno tu povorku, pjevajuæi s njima zajed-no:Ultima in mortis horaFilium pro nobis ora,Bonam mortem impetraVirgo, Mater, Domina!

U prijevodu:Posljednjem u smrtnom èasuSina svoga za nas moli,Sretnu smrt nam pripraviDjevo, Majko, Gospoðo! IP

IZ POVIJESTI DRUŽBE


Procesija kongreganista na Trgu bana Jelaèiæa tridesetih godina prošlog stoljeæa

Puèkim misijama poèeo sam se, zajed-no s još nekoliko suradnika, baviti1994. godine. Od 1994. do 1996.

održano je 15 misija, no pravi zamah usli-jedio je 1997., prve pripravne godine zaVeliki jubilej. U tri godine priprave zaJubilej, u godinama posveæenim TrimaBožanskim Osobama, održano je 40 misija,veæi dio u Hrvatskoj, pokoje od toga i uBosni i Hercegovini. Jedne misije održanesu i u Crnoj Gori, u Starom Baru. U jubi-larnoj 2000. godini održano je 18 misija,dok æemo u ovoj godini, do kraja 2001.,održati sveukupno 14 misija. Taj tradicio-nalni Družbin apostolat doživio je pos-ljednjih godina procvat zahvaljujuæi najvišebivšem pokrajinskom poglavaru Hrvatskepokrajine Družbe Isusove, p. Franji Pšeniè-njaku, koji je p. Zvonka Vlaha i mene oslo-bodio drugih dužnosti, e da bi se, uz du-hovne vježbe, potpuno mogli posvetiti puèkim misijama. Sveæenici mnogih našihžupa, iz razlièitih biskupija, sve više tražeisusovce za misije pa je ponekad i nemo-guæe odgovoriti na sve upite. Ponekad od-godimo misije u nekoj župi do prvoga slo-bodnog termina, a èesto tražimo i pomoækojeg subrata kako bismo mogli održatimisije u svim župama gdje nas traže. Takosu veæ na nekim misijama sudjelovali i patriJosip Sremiæ, Tonèi Trstenjak, SreækoCetiniæ, Ante Vukoja, Zvonko Gutal, Mari-jan Bešliæ, Jure Bosanèiæ i Zoran Vujièiæ.Nerijetko nam se pridruži i mladi sveæenikDružbe Presvetoga Srca p. Zvonko Šere-met. Bogu sam zahvalan na milosti što samnedavno mogao obilježiti stote puèke misi-je, u Macincu, u Meðimurju!

Neæu nabrajati župe u kojima su misijeodržane jer bi popis vjerojatno ispunio cije-lu stranicu. Želim ipak istaknuti da smo

najveæi broj misija imali u varaždinskojbiskupiji, a zatim dolazi zadarska nadbisku-pija. Valja spomenuti da uz osmodnevnemisije nerijetko imamo pred veæe blagdanetrodnevnice ili èak devetnice. Neki župnicinas zamole da godinu-dvije nakon misijaodržimo trodnevnu duhovnu obnovu kaooživljavanje misijskoga oduševljenja. Unekim župama smo angažirani kao koriz-meni propovjednici i ispovjednici.

Vjerujem da æe èitatelje zanimati samtijek održavanja puèkih misija. Mnogi, nai-me, smatraju da taj apostolat nije višeaktualan, da bi trebalo tražiti nešto suvre-menije. Istina, na misije danas ne dolazemase ljudi kao nekoæ. Ali i u redovitompastoralu u župama vjerski život nije višekao prije. Toga moramo biti svjesni. Iakosmo zadržali klasièan oblik puèkih misija,u mnogim smo se stvarima prilagodilidanašnjim prilikama i u dogovoru sažupnikom prilagoðavamo se potrebamapojedinih župa, kako bi Božja rijeè bila štodjelotvornija. Uz zajednièki programnamijenjen svim župljanima bez razlike, ato je misa s tematskom propovijedi ujutro inaveèer te posebne pobožnosti u nekedane (npr. duhovne vježbe za puk), pose-ban naglasak stavljamo na staleške pouke,tj. susrete za pojedine staleže, od najman-je djece, preko djece osnovne škole i mla-dih, do odraslih (roditelji, odnosno braèniparovi) i starih i bolesnih. Istièemo ivažnost osobnih susreta (uz osobnu svetuispovijed imamo èesto pojedinaène razgo-vore). Za najmanju djecu (predškolsku, pai onu još neroðenu, jer pozivamo i majketrudnice) subotom pri kraju misija imamomisu s blagoslovom djece. Djecu osnovneškole okupimo prva tri dana (ponedjeljak,utorak i srijeda) prema školskoj smjeni

MISIJE


Apostolat puèkih misijap. Stjepan Kuzmiæ, SJ

Pater Stjepan Kuzmiæ, SJ, veæ je više godina iznimno zauzet u apostolatu puèkih misija. Puèke misijeoblik su osmodnevne duhovne obnove koja se na poziv župnika provodi u životu jedne župe. Ovaj jeapostolat oduvijek bio jedan od važnijih pastoralnih apostolata Hrvatske pokrajine Družbe Isusove.Zamolili smo p. Kuzmiæa da nam prikaže svoj rad.

(skupine prije podne i skupine poslijepodne). U srijedu je organizirana ispovijedza djecu. Za mlade (osmi razred, srednjoš-kolci, studenti, radnièka mladež, nezapos-leni mladi) susrete imamo od ponedjeljkado èetvrtka svaku veèer (èetiri susreta).Tako i za roditelje, odnosno braène paro-ve: nakon veèernje mise. Ako je ikakomoguæe, mladima i braènim parovima(roditeljima) jednu veèer govori lijeènik(lijeènica) o braènoj problematici, naposeo odgovornom planiranju obitelji. Uz tutemu pokažemo im i film "Pobaèaj – ženi-na odluka". Meðu mladima u novije vrije-me sve je prisutnija droga (posebno ujužnim krajevima). U takve župe pozove-mo bivše mlade ovisnike iz neke od komu-na s. Elvire [ljeèilišta od ovisnosti uz geslo"Mlitva i rad", nap. ur.], a gdjegod i rodi-telje koji imaju sina ili kæer u komuni. Onidaju roditeljima i mladima zaista potresnasvjedoèanstva o svojim iskustvima pakla

droge te divno svjedoèanstvo njihovasadašnjega stanja kad su ponovno otkrilismisao života u molitvi i radu, u potpunojpromjeni života. Oni i ne vole komune zva-ti terapijskim zajednicama, nego školamaživota. Za stare, bolesne i nemoæne imamomisu petkom ujutro, nemoænijima podije-limo i sakrament bolesnièkoga pomazanja.Teže bolesnike (nepokretne i jako bolesne)obiðemo petkom preko dana noseæi imutjehu svetih sakramenata. Završnu misuna kraju misija jedan misionar prikaže zasve pokojne župljane. Tako su misijamazahvaæeni svi staleži: od najmanje djece dostarih i bolesnih, a sjetimo se i pokojnika.

Naglašavamo da je prva polovica misij-skoga tjedna pokornièkog karaktera. Temeo kojima se govori polako vjernike pripre-maju za susret s milosrdnim Ocem u svetojispovijedi, koja je za župu organizirana uvi-jek èetvrtkom, kada doðu susjedni sveæeni-ci i pomognu u ispovijedanju.

MISIJE


Slijeva nadesno: p. Zvonimir Vlah, p. Peter Hans Kolvenbach (vrhovni poglavar Družbe Isusove) i p. Stjepan Kuzmiæ

MISIJE


Drugi dio misijskoga tjedna su slavlja:veæ u èetvrtak slavimo euharistiju i sveæe-ništvo, a ako je moguæe, za veèernju misudoðu bogoslovi, sjemeništarci ili isusovaèkinovaci, koji prije mise vode klanjanje zaduhovna zvanja, za vrijeme mise pjevaju,nakon mise neki progovore malo o svompozivu, a budu i na susretu s mladima, nakojem bude èesto vrlo živo: mladi s velikimzanimanjem prate njihova iskustva i posta-vljaju mnoga pitanja u vezi s duhovnimzvanjem. O plodovima tih susreta, naža-lost, još ne možemo mnogo reæi, no zaštoda ne reknemo da je naš bogoslov MikaMartinjak osjetio Božji poziv baš na misija-ma? A smijemo se nadati da je i u još poko-je srce posijano sjeme duhovnoga zvanja, ana svima nama je da molimo za te mladeda otkriju Božji poziv ukoliko ga imaju i dase spremno odazovu.

Petkom èastimo Presveto Srce Isusovo iKriž Kristov. Nakon mise imamo posvetuSrcu Isusovu i èašæenje Križa. Svima progo-vorimo o Apostolatu molitve, koji im pre-poruèimo te se ljudi rado ukljuèuju u tajapostolat. Dosad ih je upisano oko šest tisu-æa. Osim toga, petkom u tri sata poslijepodne (trenutak Isusove smrti) zvone zvo-na župne crkve u kojoj se nalazimo i pozi-vaju na izmirenje zavaðenih župljana.Istièemo važnost meðusobnoga pomirenjaza dobivanje oproštenja u sakramentu sve-te ispovijedi u duhu Isusove rijeèi: "Ako vine otpustite jedni drugima njihovih prije-stupaka, neæe ni Sin Èovjeèji vama otpusti-ti vaših prijestupaka." Nakon veèernjegaprograma prikažemo film o muci Isusovoj(Franca Zeffirellija).

Subotom èastimo Gospu. Obavimoposvetu Srcu Marijinu, a nakon veèernjemise imamo i sveèanu procesiju s kipomFatimske Gospe koji uvijek nosimo na misi-je. Nakon svega prikažemo film "Fatima –nada svijeta".

Kakav je odziv vjernika? Kako gdje.Ima teških župa, gdje se osim redovitihpolaznika crkve jedva tko odazove. Mislimda se i u takvim župama isplati održatimisije jer je za njih to veliko ohrabrenje ipomoæ da ustraju na Kristovu putu. No,

ima i župa gdje se u misijski programukljuèi i lijep broj onih koji su zanemariva-li vjerski život. Mogu reæi da puno ovisi opripravi u župi, tj. koliko si župnik i njego-vi suradnici daju truda te koliko se prijesamih misija u župi molilo za njihov usp-jeh. Ohrabruje èinjenica da gotovo u svimžupama broj polaznika iz dana u dan raste– vjernici potièu jedni druge nakon osob-nog iskustva. Oni koji se tek pred konactjedna ukljuèe u tijek misija kasnije žale štonisu u njima sudjelovali od samoga poèet-ka. Veæina požali što misije ne traju i dulje.Premda mi ne možemo znati za plodove,uvjereni smo da ih ima, bar kod nekih, jernerijetko nam kažu, ili kasnije pišu, da sumisije promijenile njihov život. Dobro jeprisjetiti se odgovora kardinala Kuhariæana poteškoæu mnogih župnika koji se bojeorganizirati misije raèunajuæi sa slabimodzivom vjernika: ako su misije samo jed-nom èovjeku pomogle da se približioKristu, one su se isplatile.

Kako bismo se što bolje pripravili zaodržavanje puèkih misija u nekoj župi,zamolimo župnika da nam bar mjesec danaprije pošalje odgovor na upitnik o stanjužupe. Na vrijeme župnicima dostavimo ipjesmu s notama "Misija svetih nam doðošedani" (rijeèi napisao p. Mijo Škvorc, SJ) pazborovoðe veæ prije misija izvježbaju tu pje-smu s djecom ili sa župnim zborom. Tako jemožemo èesto pjevati tijekom misija.

Na kraju bih zamolio sve naše prijateljeda uz ostale naše vrijedne apostolate svo-jom molitvom prate i apostolat puèkihmisija koje su, po našem dubokom uvjere-nju, osobito znaèajne na poèetku treæegatisuæljeæa kršæanstva. IP

Kako na svim visokim uèilištima uRepublici Hrvatskoj, tako i na Filo-zofskom fakultetu Družbe Isusove

(FFDI) u Zagrebu djeluje Studentski zbor –krovna studentska organizacija èiji se èla-novi biraju na neposrednim i tajnim izbori-ma sukladno odredbama Zakona o stu-dentskom zboru. Studentski zbor FFDI-anastoji promicati raznolikost studentskogaživota, kvalitetu nastave, socijalni statusstudenata, organiziranje športskih, zabav-nih, znanstvenih, duhovnih i kulturnihprograma. Sve aktivnosti organiziraju samistudenti koji na taj naèin obogaæuju stu-dentski život, a istodobno razvijaju vlastiteljudske i struène potencijale. Studenti susvjesni da na taj naèin doprinose ukupnomdruštvenom boljitku.

U ostvarivanju svojih ciljeva studentevišestruko potièe Uprava Fakulteta. Tako jenpr. bivši dekan Ivan Koprek Studentskomzboru osigurao uvjete za rad kojima se nijedan studentski zbor u Hrvatskoj ne možepohvaliti. Nova Uprava na èelu s dekanomAntom Mišiæem i prodekanom NikolomStankoviæem nastavlja s istim entuzijaz-mom. Naime, od ove godine studenti sudobili na upravljanje kantinu u zgradiFakulteta.

U cilju što uspješnijega praæenja i zado-voljavanja studentskih potreba, Studentskije zbor usvojio sljedeæu strukturu: odlukedonose Skupština, predsjednica i Predsjed-ništvo, dok se svi programi provode krozstruèna tijela, a to su tajništva i odjeli.

Potpora Uprave Fakulteta i angažira-nost studenata putem Studentskoga zborarezultirala je brojnim dogaðanjima u ovojgodini. Na sveuèilišnim natjecanjima na-stupile su èetiri športske momèadi našegaFakulteta: veslaèi i veslaèice te košarkaši i

nogometaši, izašao je drugi broj student-skoga èasopisa "Filozofija i religija" (FIR),znaèajno je poboljšan rad skriptarniceStudentskoga zbora, provedena je anketakojom su studenti ocjenjivali kvalitetu na-stave, Fakulteta i Studentskoga zbora,održan je znanstveni simpozij "FilozofijaKarla R. Poppera", održana je zabava podmaskama, izraðena je Web-stranica, orga-niziran je izlet na Plitvièka jezera podpokroviteljstvom Studentskoga zbora iFakulteta, potpomognuta je organizacijaduhovnih vježbi za studente, organiziranesu filmske projekcije i odlasci na kazališnepredstave i koncerte, djelovale su dvije filo-zofske skupine, a organizirana je i nezaobi-lazna brucošijada.

Studentski zbor planira i u sljedeæojgodini provoditi i poboljšati dosadašnjeprograme. Osim toga, nastojat æe se ostva-riti tješnja suradnja sa studentskim zboro-vima Sveuèilišta u Zagrebu, kao i sa stu-dentima srodnih visokih uèilišta u Hrvat-skoj i Bosni i Hercegovini. Tako je npr.Tajništvo za obrazovanje, nastavu i znanostpri organizaciji sljedeæega znanstvenogsimpozija "Suvremena filozofija religije"uputilo pozivnice svim filozofskim fakulte-tima u Hrvatskoj te katolièkim bogoslov-nim fakultetima u Hrvatskoj i Bosni iHercegovini.

Buduæi da su kroz rad studentske skrip-tarnice i kantine osigurana financijskasredstva, studentska uprava oèekuje punolakšu realizaciju željenih dogaðanja. Ovo-me treba dodati struènost i motiviranostangažiranih studenata. U studentskojupravi na dragovoljnoj osnovi radi pet-naest studenata, dok u kantini i skriptarni-ci uz naknadu radi šest studenata. Kriterijiza izbor bili su prvenstveno struèni, no

AKTUALNO


Studentski zbor FFDI-aMarija Škorić i Branimir Majčica

Kao što cijenjeno èitateljstvo "Ignacijeva puta" znade, Družba Isusova u Hrvatskoj najviše svojih sna-ga ulaže u visoko školstvo, a nedavnim otvorenjem nove zgrade Filozofskoga fakulteta unaprijedila jeovaj svoj apostolat za stupanj više. Zamolili smo Mariju Škoriæ, predsjednicu Studentskoga zboraFilozofskoga fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu, za prikaz djelovanja organizacije kojoj predsjeda.

AKTUALNO


vodilo se raèuna i o socijalnom položajukako bi se i na taj naèin pomoglo studenti-ma.

U našoj maloj akademskoj zajednicivlada živost kao u malom mravinjaku.

Profesori su dostupni i vole suraðivati sastudentima. U Tajništvu su susretljivi, aimamo i svoju knjižnicu. Na raspolaganjunam je suvremena raèunalna uèionica. Sveu svemu, kao što vidite, nije nam loše! IP

Iako je prošlo više od godinu dana odkako sam završio svoj magisterij ["magi-sterij" jest dvogodišnje razdoblje u

izgradnji jednoga isusovaèkog kandidata, asastoji se od pastoralnoga, odgojiteljskog ilisocijalnog rada, nap. ur.] i nastavio teologi-ju u Zagrebu, ipak su sjeæanja i uspomene iztoga razdoblja još uvijek jako svježa i živa.Poèetkom jeseni 1998. godine, nakonzavršetka filozofskoga studija, zapoèeo samdvogodišnju praksu ili, kako mi to u DružbiIsusovoj nazivamo, "magisterij", u Sarajevu,na našoj isusovaèkoj župi Sv. Ignacija. Usklopu župe djeluje i isusovaèka humanitar-na organizacija JRS (engleska skraæenica od"Jesuit Refugee Service", "Isusovaèka službaza izbjeglice"). Njezin rad obuhvaæa mnogehumanitarne projekte meðu kojima bihspomenuo one najopsežnije: pomoæ djecistradaloj od mina, puèka kuhinja za oko250 ljudi, obnova kuæa i stanova u Sarajevui u selu Borovica te materijalna pomoæ sta-rijima i nemoænim osobama. Moje glavnozaduženje bio je upravo ovaj posljednji pro-jekt koji æu ukratko opisati.

Projekt pomoæi starijima i nemoænimazapoèet je veæ u prvim danima prisutnosti

JRS-a u Bosni i Hercegovini. Pater MarijanŠef, tadašnji ravnatelj JRS-a u BiH, primi-jetio je da u mnogim polurazrušenim sara-jevskim stanovima žive napušteni starci istarice. U vremenu neposredno nakon ratau Sarajevu su svi trebali pomoæ, ali ovinemoænici zasigurno najviše, jer kod njih jeugroženo sâmo ljudsko dostojanstvo. Po-moæ smo pružali svima, bez obzira nanacionalnu ili vjersku pripadnost: ljudimaiz naše župe, ali i izvan njezinih granica.Ona se sastojala od hrane, lijekova, drva zaogrjev pa sve do obnavljanja razrušenihnastambi i raznih popravaka. Posjeæivalismo ih, družili se s njima kako bismo ih liši-li osjeæaja osamljenosti i odbaèenosti. Oni-ma na samrti pomagali smo koliko smomogli: prali smo ih i pomagali im u osob-noj higijeni ne bismo li im posljednje daneuèinili lakšima i dostojnima èovjeka.

Ipak, moje glavno zaduženje bila jekoordinacija samoga projekta. Vodio sambrigu o šest naših suradnica od kojih je sva-ka obilazila deset do dvanaest starijih osoba.One su primale odreðenu plaæu za svoj rad,što je i za njih bila velika pomoæ jer su tije-kom rata ostale bez posla te bez ikakve

Skrb za stare i nemoæne u Sarajevu

Stjepan Bešlić, SJBogoslov Stjepan Bešliæ proveo je dvije godine u Sarajevu kao upravitelj projekta pomoæi starim inemoænim osobama. Taj projekt èini dio rada "Isusovaèke službe za izbjeglice" (engl. "Jesuit RefugeeService"), prisutne u cijelom svijetu kao odgovor Družbe Isusove na potrebu veæe zauzetosti u socijal-nom apostolatu Crkve. Evo što nam ima reæi o tom svom iskustvu.

moguænosti ponovnoga zapošljavanja. Pro-jekt je upošljavao i jednoga lijeènika koji bivršio kuæne posjete bolesnih štiæenika, pru-žao im osnovnu zdravstvenu pomoæ i propi-sivao lijekove. Uz njega je bila zaposlena ijedna medicinska sestra koja bi vršila uslugezdravstvene prevencije kao što su mjerenjetlaka, razine šeæera u krvi, davanje injekcijai sl. Dvije spremaèice brinule su se ze èistoæuživotnih prostora onih štiæenika koji višenisu sami mogli èistiti svoje stanove, a zaobavljanje raznih popravaka i gradnje pro-

jekt bi povremeno uposlio skupinu zidarskihradnika. Projekt, dakle, nije pomagao samostarijim i nemoænim osobama, veæ je upoš-ljavanjem odreðenoga broja radnika pomo-gao mnogima u poslijeratnom vremenu obi-lježenom besparicom i nezaposlenošæu.

Osjeæam da sam puno toga nauèio krozte dvije godine zauzetoga socijalnog rada idrago mi je što sam mogao uložiti svoj diotruda u danas tako aktualan i potrebansocijalni apostolat. IP

AKTUALNO


Jedna od zaposlenih suradnica projekta u posjetu štiæenici

este li se kad probudili s mišlju: želimuèiniti nešto lijepo? Još je zanimljivijekada se ta misao pojavi u posve kon-

kretnom obliku. Jednoga dana, toèno se ine sjeæam kojeg, javila se u meni misao o

kršæanskoj meditaciji. Pomislih: ovo bi biloizvrsno sredstvo da rijeè Božja doðe do štoveæeg broja ljudi; meditacija je izvrstan putdoživljaja Rijeèi i njezina utjelovljenja usrcima ljudi. Kreni, rekoh u sebi. I bi tako.

Teèajevi kršæanske meditacijep. Slavko Lovrić, SJ

Zamolili smo p. Slavka Lovriæa, SJ, da nam ukratko opiše svoj duhovnièki apostolat: davanje teèaje-va iz kršæanske meditacije. Prvi niz trodnevnih teèajeva, održan u svim veæim gradovima u Hrvatskoj,pobudio je velik odziv i zanimanje vjernikâ. Evo što p. Lovriæ govori o svom radu.

J

Nisam gubio vrijeme: nakon nekoliko danauslijedio je prvi teèaj kršæanske meditacijeu Osijeku.

Nisam mogao vjerovati svojim oèima.Ni drugi koji su se navikli na velik broj lju-di u našoj kapelici. Ovo je bilo posebno.Toliki broj ljudi, puna kapelica, dvoranaiza crkve i stepenice na ulazu u kuæu. Tolikiinteres za kršæansku meditaciju ni najveæioptimisti nisu mogli predvidjeti. Tako jekrenulo.

Pomnom èitatelju samo æu ukratkonapomenuti zamisao ovoga teèaja. Teèajtraje tri dana, toènije tri veèeri. Tema prveveèeri: Zašto meditirati? Cilj ove veèeri jepobuditi pitanje o potrebi i vrijednostikršæanske meditacije te o promjenama kojese dogaðaju s èovjekom koji redovito medi-tira. Prisutnima se otvaraju nepoznati hori-zonti svijeta kršæanske meditacije. U prvojveèeri sudionici imaju priliku 'kušati' svijetmeditacije praktièno. Tema druge veèeriglasi: Kako meditirati? Kao i u prvoj veèe-ri, sv. Ignacije, kao izvrsni uèitelj meditaci-je, prepoznatljiv je i onda kada se ne spo-minje njegovo ime. Slijedi pouka o stavovi-ma u meditaciji, o pripravi meditacije, tije-ku meditacije, sadržaju te napomena oduhovnoj utjehi i duhovnoj suhoæi [podpojmom "duhovna utjeha", ili samo "utje-ha", razumijeva duhovna teologija iIgnacije osobno stanje radosti u èovjekukoje nastaje iskljuèivo djelovanjem DuhaSvetoga, dok pod pojmom "duhovnasuhoæa", ili samo "suhoæa", govorimo ostanju koje je suprotno stanju duhovneutjehe, nap. ur]. Izvanjski elementi: poluta-ma, zatvorene oèi, glazba pokazuju sesudionicima kao izvrsna pomoæ pri mediti-ranju rijeèi Božje ili nekoga drugog pri-godnoga duhovnog sadržaja. I ove veèerizastupljene su praktiène meditacije, njihbarem dvije do tri. Redovito je to tekst

Evanðelja. Treæa veèer sastoji se od novihpoticaja sudionicima da od sada redovitomeditiraju. Svi su sudionici pozvani dameditiraju tekst Evanðelja koji se togadana èita u misnim èitanjima. Meditacije æetrajati najmanje 30 minuta. I ove veèeri sli-jede praktiène meditacije. Drugi dio veèeriprilika je da sudionici postavljaju pitanja.Zanimanje za meditaciju, njezino razumije-vanje, ali i neke nejasnoæe dolaze do izra-žaja kroz pitanja. Na koncu svaki sudionikdobiva 'duhovni jelovnik'. On se sastoji odkazalâ evanðeoskih odlomaka iz misnihèitanja kroz cijelu crkvenu godinu. Nanekim taèajevima kršæanske meditacije biloje ponuðeno i besplatno džepno izdanjeNovoga zavjeta svima koji nemaju dovoljnonovca da ga kupe. Još jednom poticaj,poziv, ali i zadatak: od sutra æu svaki danmeditirati nad rijeèju Božju, to jest evan-ðeoskim odlomkom iz èitanja mise togadana. To je i cilj teèaja kršæanske meditaci-je: nakon iskustva meditacije tijekom teèajasamostalno meditirati nad rijeèju Božju.

Sudionici teèaja meditacije vrlo su raz-noliki: od vrlo mladih osoba do starijedobi. Zanimanje za kršæansku meditacijuzamjetljivo je kod svih staleža. Na teèaj sudošli i oni koji imaju iskustvo drugih vrstameditacije, kao što su transcendentalnameditacija, joga, reiki i slièno. U ovom kon-tekstu zanimljiv je dogaðaj s teèaja medita-cije koji je nakon Osijeka uslijedio uOpatiji. Za vrijeme treæe veèeri, tijekompostavljanja pitanja, jedna je gospoða usta-la i rekla: "Ovdje nas je desetak iz svijetareikija i transcendentalne meditacije. Dasmo imali priliku upoznati ovo što smoveèeras upoznali, nikada ne bismo poèeli stranscendentalnom meditacijom." IP

AKTUALNO


UZagrebu sam, u Studentskom kato-lièkom centru Palma, uz bazilikuSrca Isusova. Mjesto je to poznato

kao vrelo i duhovni epicentar grada, tradi-cionalno okupljalište katolièke mladežikoja ovdje pronalazi nadahnuæe u stvara-nju životnih stavova. U tome ih svojomtrezvenom duhovnošæu i aktivnom kon-templativnošæu prate i pomažu patri isu-sovci. Sjetimo se samo Mije Škvorca, FilipaJohlera, Ante Kataliniæa, Egona Sheibela,Josipa Æuriæa, Josipa Weissgerbera, VladeHorvata, Petra Saboliæa, Božidara Nagya,Izidora Jedvaja, Stjepana Fridla. Naraštajimladih ljudi iz svih krajeva Hrvatske prošlisu kroz Palmu, rodila su se mnoga prija-teljstva i ljubavi.

Nedavno mi je na vjeronauku bio gost,prijatelj iz Kaštela, stari "Palmaš". U Palmije upoznao svoju buduæu suprugu s kojomza sad ima èetvero djece. Jedan od sinovamu se zove Ivan-Pavao. Slika kao i nekad…dvorana prepuna studenata. Nije ih moglobiti više od tri stotine – jer više ih ne možestati u dvoranu. Vidjevši taj prizor, moj pri-jatelj reèe: "Mislio sam: samo Hajduk vjeè-no živi, ali vidim i Palma živi vjeèno!"Prièao im je kako je to bilo osamdesetihkad su nam nakon hodoèašæa u Rim oduzi-mali putovnice i kako smo zbog "Kriste, utvoje ime" na javnom mjestu noæili u zatvo-ru izluðujuæi èuvare cjelonoænim krunièa-njem. "Jer osamdesete su bile godine…",reagirali su pjesmom ovi novi Palmaši.

I sam sam tih godina bio u Palmi kaostudent. Znao bih u sitne sate buditi svogavjerouèitelja da mi posudi peèat za "nešto",ustvari za ispriènicu na faksu. A soba u kojojtrenutno stanujem tih je godina bila kapeli-ca u kojoj sam gonetao što li je volja Božja,na kom mi je mjestu pod ovim nebom biti?Ni sanjao nisam da æe mi danas krevet biti

upravo ovdje gdje nekad tabernakul bio.Ako otvori te web-stranicu Palme

(www.ffdi.hr/palma), možete proèitati da jeponedjeljkom uveèer veæ tradicionalni vje-ronauèni susret za studente i mlade radni-ke. Utorkom smo prošli semestar imaliteèaj ignacijanske duhovnosti, ovaj seme-star p. Mijo Nikiæ vodi teèaj kršæanskemeditacije, a za sljedeæi najavljujemo p.Slavka Pavina koji æe voditi duhovne vježbeu svakodnevnom životu. Srijedom vodimmolitvenu zajednicu. Èetvrtkom klanjanjeu bazilici. Petkom je susret najnovije skupi-ne Zajednice kršæanskoga života, a su-botom se okuplja molitvena zajednica kojuvodi p. Vinko Maslaæ.

To su tek aktivnosti vezane uz student-sku zajednicu, ali dakako, na Palminim"granama se gnijezde" (usp. Lk 13, 19) imnoge druge zajednice: župa sa svojimširokim spektrom rada, zatim karitativnaudruga Kap dobrote sa svojim slapovimadobrote, pjevaèki zborovi. Palma je i mjestogdje se sastaje više katolièkih udruga,duhovno je savjetovalište, ispovjedaonica…

Buduæi da je odavno oèito da rad smladima u Palmi nadilazi podruèje župe,a i grada te da je oèit utjecaj koji ona imana formiranje onih koji æe sutra biti krea-tori duhovnoga profila svojih sredina ukoje se nakon studija vrate, ovih dana for-miramo i pravno-formalnu udrugu SKACPalma (Studentski katolièki centar Palma)koja ima za cilj organizirano osposobljava-ti mlade za voditelje molitvenih zajednicai duhovnih seminara, ukljuèivanje mladihu razne duhovne zajednice (poput Zaje-dnice kršæanskog života) i objedinjavanjesvih aktivnosti vezanih uz mlade koji seovdje okupljaju. Kako je i prostor odavnopostao pretijesan, upravo ovih dana jedogovoreno proširenje studentske dvora-

AKTUALNO


Studentski katolièki centar Palmap. Luka Rađa, SJ

Pater Luka Raða zauzeti je radnik na polju apostolata mladeži. Odnedavna je i službeni duhovnikZajednice kršæanskoga života. Zamolili smo ga da nam opiše svoje i djelovanje drugih isusovaca kojise bave mladima u isusovaèkoj rezidenciji u Palmotiæevoj.

ne te izgradnja kluba (zamišljen kao"Cyber Catholic Caffee"). Ruku za taj pro-jekt ponudio je stari Palmaš iz osamdese-tih, a ne sumnjam da æe se svojom materi-jalnom pomoæu ukljuèiti i drugi kojima jePalma obilježila život svijetlim tragom.

Palma je Palma, za nju se zna. Brucoši,kad stignu na studij u Zagreb, još ne znajugdje im je menza, a veæ se zanimaju gdje je ona. IP

AKTUALNO


Ignacijeva "molitva kao obièno"p. Željko Paša, SJ

ednom je magister [odgojitelj isusovaè-kih novaka, nap. ur.] u isusovaèkomnovicijatu, pouèavajuæi svoje novake,

savjetovao: "Jednoga dana mnogi æe vasradoznalo pitati o Ignacijevoj knjižici'Duhovnih vježbi', moleæi vas da im jeposudite na èitanje. Nikada im ne dajte tuknjižicu jer æe im to biti najdosadnija knji-ga koju su ikada èitali!" Imao je pravo. Svioni koji traže ljepotu raspjevane duše sv.Franje, lepršavost sv. Terezije Avilske ilidubine pjesnièkih metafora sv. Ivana odKriža, u dodiru s knjižicom "Duhovnihvježbi" sv. Ignacija bit æe razoèarani. Taknjižica, za koju mnogi kažu da je izgradilaviše svetaca nego što u njoj ima slova, pisa-na je suzdržano. Nema izljeva osjeæaja osimiznimno, i to opet prilièno odmjereno.Ništa od onoga što je u njoj napisano nijenapisano sluèajno ili radi ljepšega izra-žavanja. Svaka je rijeè pozorno stavljena nasvoje mjesto.

Zbog odmjerena i uravnotežena stilaizražavanja, onome koji èita i obavljaduhovne vježbe vrlo lako promaknu raznepjedinosti. Vrlo se brzo zaborave ili pre-skoèe jer ih potisnu jaèe naglašene upute.Tek nakon duljega, èak i dugogodišnjegprakticiranja ignacijanskoga naèina mediti-ranja i obavljanja duhovnih vježbi, èovjeksve više uviða važnost onih naizgled usput-nih kratkih pojašnjenja i napomena. Takavje sluèaj s pripravnom molitvom koja pre-thodi meditaciji. Ignacije ju samo jednom

spominje u cijelosti. Ona glasi: "Pripravnaje molitva u tom da molim milost u Boga,našega Gospodina, da sve moje nakane,èini i djela budu upravljena èisto i potpunona službu i proslavu njegova BožanskogVelièanstva" ("Duhovne vježbe" [DV], br.46). Nakon toga odnosi se na nju rijeèima:"pripravna molitva kao obièno" (usp. DV, br.55; 65; 91; 101; 110; 136; 149; 190; 200;218).

Na prvi pogled, Ignacije tu molitvuspominje gotovo usput: jednostavno dadnekratku napomenu: "molitva kao obièno" inastavi s razradom meditacije. Èovjek padau napast prijeæi preko te napomene kaopreko usputne formalnosti. No, ona jezapravo glavni smisao, možemo reæi, ciljsame meditacije i cijelih duhovnih vježbakao takvih.

Prema sv. Ignaciju, èistoæa ili ispravnostnakane je od prvotne važnosti za osobukoja uistinu želi upoznati volju Božju.Èistoæu nakane najviše ugrožavaju neured-ne sklonosti, zato je glavni cilj duhovnihvježbi: "da èovjek samoga sebe pobijedi isvoj život uredi ne dajuæi se voditi ni odkakva nagnuæa koje bi bilo neuredno" (DV,br. 21). Postavlja se pitanje: kako ostvarititako uzvišeno postavljen cilj? Ispitivanjesavjesti i meditacije, kako ih predlažeIgnacije, èovjeka dovode do željena uèinka:ureðenje unutarnjih nagnuæa ili èistoæasrca. U tom kontekstu Ignacijeva pripravna"molitva kao obièno" zauzima znaèajno

DUHOVNOST

J

mjesto. Ona je za Ignacija, prije svega,milost koju èovjek treba izmoliti "u Boga,našega Gospodina" (DV, br. 46). To nijesavršenstvo koje bi èovjek mogao postiæisvojim silama, nego proces oslobaðanjaduše nutarnje i vanjske navezanosti na gri-jehe i zle navike. Tako se duša osposobljavaza osoban rast u Isusu Kristu.

Odmah na poèetku "Duhovnih vježbi"Ignacije kaže da se duhovnim vježbamanaziva "svaki naèin da se duša pripravi iskloni da odstranimo sve neuredne sklono-sti te da, pošto smo ih odstranili, tražimo inaðemo Božju volju, uredivši svoj život zaspasenje duše" (DV, br. 1).

Ono što Ignacije naziva "neuredna sklo-nost" jest zapravo požuda ili pohlepa kojasama nije grijeh, nego iz (istoènoga) grije-ha proizlazi i vodi prema osobnom grijehu.Ona kao posljedica istoènoga grijeha osta-je u osobi i nakon krštenja. Èovjek nijemoralno odgovoran za postojanje te požu-de u sebi, ali je odgovoran za djelatno pri-stajanje uz njezina nagnuæa. Prema crkve-nom nauku, požuda je ostala u nama da seprotiv nje borimo.

U "Duhovnim vježbama" sv. Ignacijedaje napomenu za dušu koja neuredno težii naginje za neèim (vlast, èast, osobni pro-bitak) da je "veoma korisno ako se svimsilama nastoji prikloniti je na protivnu stra-nu od onoga èemu je neuredno sklona"(DV, br. 16; 157).

Spomenute neuredne sklonosti duše ilipožude duboko su ukorijenjene u ljudskupsihu, u karakter osobe, tako da je borbaprotiv njih zahtjevna i dugotrajna.

Jezgra ignacijanske molitve jest èisto ilislobodno srce koje otkriva i ljubi Boga usvim stvarima. Duhovne vježbe jesu dina-mièki proces u kojem se osoba uz pomoæ imilost Božju te svoje veliko zalaganje oslo-baða prevage neurednih sklonosti koddonošenja odluka i izvršenja svojih èina;ona gradi èiste ili ispravne nakane i bašti-nicom je slobodna srca. U tom procesuèišæenja duše od posebne je važnosti suoèa-vanje sa svojim neurednim sklonostima, sasuptilnim i skrivenim motivacijama kojepod izlikom dobroga vodstva odvode dušuod Boga.

Ono po èemu se duhovne vježbe i igna-cijanski naèin meditacije razlikuju od svihostalih pobožnosti i molitava jest upravoradikalan zahtjev da se osoba odluènosuoèi sa samom sobom. Èovjek, naime,èesto sama sebe zavarava te pod izlikom dapostupa dobro i radi opæega dobra skrivanastojanja na vlastite probitke. Sklonost dazavaravamo sami sebe vrlo je teško otkriti ijoš teže pobijediti. Osnovni razlog za to ležiu èinjenici da su neuredne sklonosti ukori-jenjene u afektivnim sferama duše i èestoizmièu èovjekovu svjesnom nadzoru jersvoje korijene imaju u podsvjesnom ilinesvjesnom svijetu duše.

Da oslobodi dušu od neurednih sklono-sti i osposobi je za djelovanje u èistoj naka-ni, Ignacije predlaže duhovne vježbe kaonajbolje sredstvo da se taj cilj postigne.Ignacije je veoma ozbiljno mislio i nauèa-vao da se sve neuredne sklonosti duše zai-sta mogu pobijediti i iskorijeniti. Veæ uprvoj napomeni za duhovne vježbe kaže dasu to vježbe kojima se duša treba skloniti"da odstranimo sve neuredne sklonosti, teda, pošto smo ih odstranili, tražimo i naðe-mo volju Božju" (DV, br. 1). Prema tome,Ignacije je èvrsto vjerovao da se èovjekmože promijeniti. Dakako, uz "milost ipomoæ neizmjernog Božjeg velièanstva"(usp. DV, br. 98).

Ako su, prema Ignaciju, duhovne vje-žbe sposobne po milosti Božjoj promijenitièovjeka, osloboditi njegovo srce i uèiniti gasposobnim da u svemu vidi i ljubi Boga,zašto se to onda nama ne dogaða? Obav-ljamo li mi duhovne vježbe onako kao štoih je Ignacije zamislio i preporuèio?

Možda je glavni problem u tome što jevrlo mali broj osoba koje ulaze velikodušnou duhovne vježbe i ostaju do kraja vjernesvim onim sitnim i, na prvi pogled, ne takovažnim detaljima na koje Ignacije stavljanaglasak. Naime, osoba koja dragovoljno isvjesno prihvati strogu šutnju kroz mjesecdana [toliko traju tzv. velike duhovnevježbe, nap. ur.], koja se istinski otvori Bogui dopusti mu da je on mijenja, zasigurno æedoživjeti promjenu u svojoj duši. Kad seosoba naðe u takvoj samoæi, odnosno kadprestane ono spontano zadovoljavanje naših

DUHOVNOST


DUHOVNOST


svjesnih i podsvjesnih potreba koje se proti-ve evanðeoskim idealima, osoba nužno upa-da u krizu. Osjeæa svoju nemoæ i poželi štoprije pobjeæi iz takve bolne situacije.Nažalost, mnogi u tom kritiènom i, možda,najvažnijem èasu duhovnih vježbi i duhov-noga rasta, nemaju hrabrosti suoèiti se sasamim sobom. Istina, treba priznati da nijelako ustrajati u toj samoæi jer tada progovaranutarnji svijet prisila u nama, tada podsvje-sne potrebe postaju tako glasne, zahtjevne inemilosrdne da se njihov protest osjeti iodrazi i u nekim psihosomatskim reakcija-ma, kao npr. osoba ne može spavati, imapovišen krvni tlak, glavobolju i pojaèanebolove od kojih inaèe redovito pati. Spo-menute smetnje mogu nastati kao posljedicanezadovoljavanja neuredne afektivne nave-zanosti na stvari ili osobe koja tako protesti-ra što joj je npr. nametnut neželjeni post.Èini se da se tada mnogi egzercitanti, aponekad i duhovni voðe uplaše i ublaže pro-ces koji je tek poèeo i koji je trebao dovestiosobu do susreta sa svojim podsvjesnim,skrivenim željama, potrebama, strahovima isklonostima. Prekida se dakle proces upravo

onda kad je osoba trebala jedno vrijemeizdržati u društvu prisila svoga nutarnjeg svi-jeta i iluzija, kad je nastupilo najizvrsnije vri-jeme da ih sebi posvijesti, da osjeti svojunemoæ i da u toj muci iz dna duše zavapi svo-me "Spasitelju i Gospodinu " (usp. DV, br. 5;53; 60) kao onome jedinom koji je možesada spasiti. Nije lako podnijeti istinu o sebijer nas ona, prije nego što nas oslobodi, uèi-ni jadnima – zato od nje i bježimo.

Na pitanje je li zaista moguæe iskorijeni-ti svoje neuredne sklonosti i postiæi slobodusrca koje æe u svemu vidjeti i ljubiti Bogatražeæi "èisto i potpuno proslavu njegovaBožanskog Velièanstva" (DV, br. 46), Ignacijenam odgovara da jest ukoliko osoba to uisti-nu želi i ukoliko je spremna za to podnijetižrtvu koja se traži: "neka svatko ima napameti da æe u svim duhovnim stvarimatoliko napredovati koliko se bude odrekaoljubavi prema samome sebi, svoje vlastitevolje i koristi" (DV, br. 189). Drugim rijeèi-ma, duhovni napredak jest razmjeran spre-mnosti umiranja samom sebi. To je putkojim se raste u nutarnjoj slobodi i èistoæisrca. IP

Zapoèinjuæi ovaj razgovor, spontano bihVas oslovio sa štovani oèe Rektore... Ipak,za najveæi broj naših vjernika koji su Vassusreli, èastan rektorski naslov zacijelo nebi došao u prvi plan – oni Vas, naime,pamte i susreæu kao èovjeka i sveæenikakoji ih je dobro pripravio za kršæanskibrak, organizirao i vodio mnoge odObiteljskih ljetnih škola; možda i kaoonoga koji je spasio njihovu braènu zajed-nicu... No, krenimo redom! Kako stezapoèeli s ovim neobièno važnim aposto-latom?

Kad je teško obolio p. Stanko Weissgerber(1973.), voditelj zagrebaèke skupine braè-nih parova, zauzetih u veæ razvijenom obi-teljskom apostolatu, p. Galauner, tadašnjiprovincijal, odredio je mene, tada prefektana Fratrovcu, da ja zamjenjujem p. Stankau preuzetim obvezama (s braènim parovi-ma voditi duhovne obnove za roditelje i zamlade). Nakon patrove skore smrti (12.sijeènja 1974.), preuzeo sam vodstvo togarada i ujedno sam bio imenovan i tajnikomOdjela (sada Centra) za obitelj našegaFTI-a. Predstojnik Odjela je bio p. JosipWeissgerber. Susljedno tome, bio sampremješten u Palmotiæevu.

Prva moja priprava za ovu vrstu aposto-lata bila je uz braène parove iz skupina kojuje pripremao p. Joviæ, a nastavio p. Stanko.Slušajuæi njih što i kako govore na susreti-ma s roditeljima i mladima, uèio sam ipolako se privikao na ovaj apostolat. Èetirigodine kasnije zapoèeo sam studij pedago-gije s obiteljskom smjerom u Rimu naSalesianumu (Università PontificiaSalesiana) i time zaokružio pripravu za radza braène parove i obitelji. To sam kasnije

produbljivao u pripremanju predavanja zaObiteljske ljetne škole i sudjelujuæi na sim-pozijima i kongresima s tematikom braka iobitelji.

Spomenuli ste Obiteljske ljetne škole.Vjerujem kako mnogi èitatelji tek nas-luæuju ono što se krije iza tih rijeèi...(kada je poèelo, otkuda, kako...?).

Prva Obiteljska ljetna škola održana jegodine 1972. Koncem kolovoza. Od tadado danas održano je trideset takvih školaili, kako ih ponekada volimo zvati, semi-nara za roditelje. Škola je zamišljena naj-prije za one upisnike Odjela za obitelj priFTI-u koji nisu mogli u jednoj akademskojgodini slušati veèernja predavanja koja suse održavala dvaput tjedno. Vrlo brzo Ško-la je dobila novu fizionomiju jer nije bilomoguæe ostati kod prvotne zamisli. U tompetodnevnom seminaru obraðivane suteme iz obiteljske i braène problematike,odgoja djece i mladih, braène duhovno-sti… U novije vrijeme uveli smo uz rad uskupinama i "radionice" (aktivno uèenje).Osim slavljenja euharistije, imaju sudioni-ci i priliku za meditiranje. Škola seodržava obièno od srijede do nedjelje uposljednjem tjednu mjeseca kolovoza.Zahvaljujuæi velikodušnoj pomoæi subraæeprofesora s FTI-a i našega Filozofskogfakulteta, kao i naših vanjskih suradnika,uvijek sam mogao naæi potrebne preda-vaèe iako ljetni mjeseci nisu pogodni zaprofesore dok je to roditeljima najpriklad-nije vrijeme za ovakve susret.

Glavna predavanja mnogih Obiteljskihljetnih škola tiskana su u "Obnovljenomživotu" (posljednji broj jednoga godišta).

RAZGOVOR


P. Jure Bosanèiæ, SJ o apostolatubraka i obitelji

Razgovor vodio Vedran Šmitran, SJPater Jure Bosanèiæ rektor je Kolegija na fratrovcu u Zagrebu; njegova prva briga jesu povjereni muðaci i studenti. To ipak nije njegov jedini zadatak. Pater Bosanèiæ angažiran je – i to veæ godinama –u apostolatu braka i obitelji. Evo našega razgovora!

Sudionika na Školi bude oko 120 odras-lih i devedesetak veæe i manje djece za kojese brinu èasne sestre i drugi animatori. Svedosadašnje Obiteljske ljetne škole održanesu na Fratrovcu. Fratrovaèka zajednica jestrpljivo podnosila i s ljubavlju pratila tajvrlo dinamièan rad. Èasne sestre DružbeSrca Isusova koje rade u kuhinji, crkvi iDomu nisu žalile truda da sve dobro proðe.Veæina roditelja dolazi zbog sebe i svojedjece, a jedan manji broj dolazi iz raznihObiteljskih centara na svoje permanentnoobrazovanje. Prije je bilo prisutno višepastoralnoga klera, kao i sestara katehisti-ca, a sada ih je manje. Vjerojatno zbogKatehetskih ljetnih škola ili seminara kojise održavaju ljeti.

Naše sjemenište i Dom duhovnih vježbis okolišem èine krasan ambijent za odmorduše i tijela, kako su znali govoriti sudioniciovoga jedinog i jedinstvenog (po broju danai po tematici i naèinu rada) susreta roditelja.

Ne treba posebno govoriti o tome kako sudanas brak i obitelj u krizi. Što se višebudemo približavali zapadnim standardi-ma, opasnosti æe vjerojatno biti sve veæe.Iako loše izvanjske okolnosti nisu ono naj-važnije, one nedvojbeno otežavaju poteš-koæe koje se veæ i same po sebi javljaju.Cjelovito gledajuæi, gdje pronalazite naj-gorljivije probleme, ali i najbolje lijekove?

Na ovakvo pametno pitanje neæu moæiodgovoriti ukratko. Meðu najgorljivije pro-bleme braka i obitelji stavio bih na prvomjesto sekularizaciju koja je odavno zahvati-la naše kršæanske obitelji. Mnogi se izjašnja-vaju katolicima i vjernicima, ali u isto vrije-me u nedavnim anketama izjavljuju stajališ-ta koja su daleko od vjere i morala.Pogotovo to vrijedi za mlaðu generaciju.Vjera življena više tradicionalno, a ne kaovlastiti izbor, potvrðivan iskustvom vjere,nije mogla zaštititi mnoge braène parove iobitelji od naleta tumaèenja svijeta bezBoga i Božjega zakona. Takvi parovi su selako pokolebali u temljnim vrednotama bra-ka i obitelji. Nerazrješivost, vjernost, plod-nost, sakramentalnost braka bili su uzdrma-ni. Praktièni materijalizam u doba komuni-stièkog jednoumlja i pritisci na vjernike i

Crkvu još su više ugrožavali svetinje braka.Danas, kad je otpao onaj nekadašnji politiè-ki pritisak, navukla se nesigurnost zbogniskog standarda, nezaposlenosti, niskih inesigurnih plaæa. U isto vrijeme prohtjevidjece i mladih postaju sve veæi, izvanobitelj-ski èimbenici odgoja sve jaèi pa se veæinaroditelja pravo ne snalazi ni u ulozi prvihodgojitelja.

Crkva je svjesna problema i poteškoæa ukojima žive kršæanski supružnici i roditelji. Udrugoj polovici prošloga stoljeæa izišlo je toli-ko dokumenata, pobudnica, smjernica za radza brakove i obitelji kao nikada prije. Sinodabiskupa 1980. bila je sva posveæena tim pro-blemima. Pobudnica Sv. Oca "Familaris con-sortio" (Obiteljska zajednica), koja je izišlagodinu dana nakon Sinode, daje toliko moti-va, smjernica i naznaka za djelovanje Crkveza dobro braka i obitelji. I nakon pobudniceu mnogim je prilikama (Godina obitelji…)crkveno uèiteljstvo slalo smjernice i upute zasuvremei rad za tu, kako kaže Drugi vatikan-ski sabor, "kuænu crkvu". I u našoj crkvi uDomovini naši su pastiri uz pomoæ Vijeæa zaobitelj, kao i drugih ustanova i bogoslovija,pokrenuli dosta dobrih inicijativa. Zapaženje rad naših patara na tom podruèju odsamih poèetaka i do danas. Za koji mjesecizlazi nakon dugoga rada i išèekivanja teupornog zauzimanja mons. Valtera Župana,predsjednika Vijeæa HBK za obitelj,Direktorij obiteljskoga pastorala. Nadamo seda æe ovaj dokument HBK biti onaj velikpoticaj i najskeptiènijima i najbojažljivijima

RAZGOVOR


Pater Jure Bosanèiæ za vrijeme voðenjaObiteljske ljetne škole

RAZGOVOR


meðu pastoralnim djelatnicima da se ukljuèeu obiteljski pastoral.

Mnoge dobre i izvrsne inicijative unašim biskupijama dale bi veæe plodove daje bilo dovoljno u tom radu sustavnosti,strukturiranosti, a meðu djelatnicima pravebratske povezanosti i potpomaganja. Osimtoga, kad se ovaj apostolat ukorijeni, datako kažemo, u osnovnu zajednicu Crkve, užupu, onda možemo oèekivati prave plodo-ve. I sami slutite da ovo djelo Crkve nemože biti pravo ako nisu ukljuèeni kršæanskibraèni parovi i kao struènjaci i kao svjedoci.Obitelj je i objekt i subjekt obiteljskogapastorala. Osim našega Obiteljskog centra, sObiteljskom ljetnom školom, teèajevimapriprave na kršæansku ženidbu te tribina isavjetovanja, najznaèajniji je naš udio upastoralu braka preko Braènih vikenda ukojima su ukljuèeni patri Sremiæ, Trstenjak,Kušan, Pavin, Tambolaš.

Teško je oteti se dojmu kako je strah jedanod najjaèih gospodara – osobito onda kadatreba donositi odluke, pa tako i onu za stu-panje u brak. Kakvo iskustvo nosite s broj-nih zaruènièkih teèajeva?

Pitate za moja iskustva iz teèajeva pripravena kršæansku ženidbu. Sudjelovao sam umnogima i kao voditelj i kao suradnik.Trenutno oko polovice vjenèanih u crkviobave ovu prpravu. U svim našim biskupija-ma održavaju se teèajevi na više mjesta.Moram odmah reæi da ovakvi naši teèajevidobro doðu onim zaruènicima koji su dotada bili u kontaktu s Crkvom. Njima dolaziteèaj kao zaokruženje onoga što su oni prijeupoznali. Meðutim, veæina sudionika, iakoimaju gotovo sve sakramente, nisu bili ukontaktu s Crkvom. Njima teèaj od šest ilimanje susreta po dva sata ne može nadok-naditi što su propustili, a susljedno tome nipružiti pravu pripravu na kršæansku ženid-bu. Njima bi bio potreban jedan duži putpriprave, nešto poput katekumenata.Pobudnica Sv. Oca "Obiteljska zajednica"govori o daljnjoj, bližoj i neposrednoj pri-pravi na brak. Naši teèajevi uglavnom spa-daju u ovu kategoriju bližih priprava. Gdjemanjka daljnja priprava, ova bliža to nemože lako nadoknaditi. Osim toga, mi još

uvijek nismo dovoljno svjesni koja je vjer-nièka razina zaruènika. Slutimo da su u svo-jim razmišljanjima prilièno daleko od vjer-nièkoga pa nam stoga nije lako govoriti kaddosta toga oni ne prihvaæaju. Najveæi namje problem: imaju li braèni kandidati dovolj-no vjernièkoga opredjeljenja da njihovaženidba bude sakrament, taj od Krista želje-ni znak njegove ljubavi i savezništva sCrkvom. Onaj tko vodi teèaj, nije pozvan dato prosuðuje. Ta teška obveza ostaje sveæe-niku u župi.

Radujem se s mnogim pastoralnim kle-rom da teèajevi postoje, da velik dio mladihprolazi tu pripravu i ujedno nosim i ja s nji-ma ova teška pitanja koja nas potièu daèešæe vrednujemo ono što i kako radimo.

Vi ste baštinik karizme koju nam je DuhSveti povjerio preko Ignacija iz Loyole.Kako u svoj rad unosite našu ignacijanskuspecifiènost?

Mislim da sam Vam odgovorio na pitanje sazadnjom reèenicom. Ignacijev magis u sve-mu potièe na razmišljanje i traženje odgovo-ra odgovora je li ono što radimo i naèin nakoji to èinimo doista ono što je sada potreb-no. Evaluacija rada ili vrednovanje jest dionaše karizme. Ujedno se trudim da u obi-teljskom pastoralu roditeljima i mladimapokazujem gdje im je pravi temelj njihovaposlanja i njihove ljudske sreæe. U Bogu. Uosobnom i stalnom kontaktu s onim kojinam je u Kristu objavio svoju Blizinu. Tkogod doživljuje tu Božju blizinu, ima volje isnage da živi ljubav u braku i obitelji kakvunam je Krist Gospodin oèitovao i objavio.

Na kraju, recite ono što sam zaboraviopitati, a Vama je na srcu!

Na srcu mi je ovo: nasljednik i manje obve-za koje su teško spojive s obiteljskim pasto-ralom. Volio bih da netko od mlaðe subraæeima volje za ovakvim apostolatom. U pos-ljednje vrijeme mi je sve više na pameti onošto Sv. Otac piše: "…Svaki oblik organskogpastorala, nalazio se na bilo kojoj razini,nikada ne može zaobiæi pastoral obitelji."("Obiteljska zajednica", br. 70). IP

Prošle su dvije godine od 'izlaska' prvo-ga broja "Duhovnog vrela", odaslanapo prvi put u elektronski eter u listo-

padu 1999. Dvije godine izlaženja daju veæneku moguænost donošenja prosudbi ouspješnosti i èitanju ovakva lista i o speci-fiènim moguænostima ovakva (elektron-skog) medija. Èasopis je sada dvomjeseèniks tridesetak rubrika: meditacije, rano-kršæanska baština, biblijski likovi, izreke iposlovice, duhovna glazba, duhovna lirika,svetac mjeseca, biblijski citati, izlog knjiga,iz tiska, ars sacra, duhovni velikani, rado-sna vijest, ljubav je…, svijet mladih, newage, hodoèasnièki zapis, marijanska svetiš-

ta, apostolat molitve (prenose se nakaneApostolata molitve iz "Glasnika Srca Isu-sova i Marijina"), kalendar, kviz, nagradnaigra, humor, obavijesti i oglasi, arhiv ukojem je moguæe pronaæi i proèitati sveranije brojeve "Duhovnoga vrela". Osimisusovaca, u "Duhovnom vrelu" prilozimasuraðuju i mnogi redovnici, redovnice i lai-ci. Èitateljstvo "Duhovnoga vrela" dolazi izdrugih krugova i drukèije je starosne dobinegoli èitateljstvo 'klasiènih' katolièkihtiskovnih medija. Novi suradnici, povreme-ni ili stalni, dobro su došli!

Postojanje "Duhovnoga vrela" nije proš-lo nezapaženo u domaæem tisku. Vrlo pozi-

KRŠÆANSKI INTERNET


Druga obljetnica Internet èasopisa"Duhovno vrelo"

Priredio: Darko Perkoviæ, SJIsusovci pokušavaju svojim djelovanjem odgovoriti na potrebe današnjega èovjeka koji živi u svijetusredstava moderne komunikacije. Pater Željko Rakošec dobro je primijetio da æe jedan broj ljudi vjer-ska i duhovna poruka dosegnuti jedino korištenjem takvih sredstava te je pokrenuo Internet èasopis"Duhovno vrelo". Do sada je izišlo dvadeset brojeva ovoga èasopisa duhovnog sadržaja, a da je èaso-pis naišao na dobar odziv èitatelja, razvidno je iz podatka da ga je u studenome ove godine posjetio6441 èitatelj, što je gotovo dvostruko u odnosu na studeni prošle godine. Evo kratkoga prikaza ovogamodernog naèina duhovnoga apostolata.

Naslovnica najnovijegabroja internet èasopisa

"Duhovno vrelo"

Naši novaciOve se godine u novicijatu Družbe Isusove našlo pet mladiæa koji žele širiti Gospodinovu rijeè i živjetipo uzoru na Isusa Krista. Kako je veæ obièaj u "Ignacijevu putu", svaki je od njih napisao nekolikoredaka o sebi. Neka vam oni, dragi èitatelji, budu poticaj na molitvu za njihovu ustrajnost u zvanju.

Priredio: Zdeslav Šuæur, SJ

tivne kritike izišle su u "Slobodnoj Dalma-ciji" i "Fokusu". U gotovo svim katolièkimtiskovinama objavljeno je pojavljivanjeprvoga broja "Duhovnoga vrela".

U izboru "BUG-a", najtiražnijega hrvat-skog raèunalnog magazina, objavljenom usijeènju prošle godine, "Duhovno vrelo"uvršteno je u WWW Top 50 HR – 50 naj-boljih hrvatskih Internet stranica.

Podatak da je veæina posjetitelja strani-ce "Duhovnoga vrela" u mjesecu studenom2000. godine bila iz Sjedinjenih AmerièkihDržava govori da je ovakav tip èasopisa zareligijsku kulturu posebno tražen meðuHrvatima u prekooceanskim zemljama, dokojih teško i sporo stiže naš tisak. Èita-teljstvo je veæinom mlaðe dobi i èesto neprati redoviti katolièki tisak.

Iz komentara i pitanja èitatelja daje serazaznati zanimanje za otvaranje nekihrubrika kojima bi se omoguæilo izravno stu-panje u kontakt s èitateljima te se odgova-ralo na njihova pitanja moralnoga i vjer-skog karaktera. Pastoralni djelatnici i kate-histi se èesto izravno koriste prilozima kojeèasopis objavljuje. Nedostaje nam rubrika

o duhovnim zvanjima gdje bi se predstavioposveæeni život na naèin prilagoðenInternetu: ne dugim traktatima, veæ sažeto,neposredno i optimistièki.

Evo jednoga (nenamjerno) duhovitogèitateljskog komentara: "Mislim da bi tre-bali poslati po župama obavijesti o moguæ-nosti na pretplatu jer je list zanimljiv, a teš-ko ga je naæi meðu vjerskim tiskom (izsplitsko-makarske nadbiskupije)."

Kako je veæ bilo reèeno, glavni i odgo-vorni urednik èasopisa je p. Željko Rakošec,na kojega pada najveæi dio tereta organiza-cije i tehnièkoga ureðivanja te, naravno, iodgovornosti za projekt. Buduæi da je pro-jekt zaživio te pokriva specifièno, a svedinamiènije podruèje elektronskih medija,uredništvu èasopisa èini se da bi u projekttrebalo ukljuèiti što veæi broj suradnika pabi najbolja èestitka za drugu obljetnicuèasopisa bila poslati neki prilog na adresuglavnoga urednika ili na adresu [email protected], ili barem klik-nuti na www.duhovno-vrelo.com. IP

KRŠÆANSKI INTERNET

NAŠI


Alan Modriæ

Zovem se Alan Modriæ i roðensam u Zagrebu 14. veljaèe1975. godine. Završio sam

osnovnu školu i gimnaziju teapsolvirao na Pravnom fakul-tetu u Zagrebu. S isusovcimasam se prvi put susreo u tre-æem razredu gimnazije kadami je vjerouèitelj bio p. Stje-pan Harjaè, SJ. Na moj duhov-ni razvoj posebno je, uz svesrd-nu Božju pomoæ, utjecao p.Stjepan Fridl, SJ, koji mi je biovjerouèitelj kao maturantu, a ikao student sam nastaviopohaðati njegove vjeronauènesatove u Palmotiæevoj ulici.Kao èlan studentske zajedniceu Palmotiæevoj došao sam udoticaj i s p. Lukom Raðom,SJ, voditeljem te zajednice.

Devet mjeseci sam radio naRadio Mariji, gdje sam setakoðer mnogo duhovno iz-gradio uz predivne kolege.Konaènu odluku o prihvaæanjusveæenièkoga poziva dobio samza vrijeme Festivala mladih uMeðugorju, a krenuo sam uDružbu Isusovu jer su me pri-vukli ljudi iz Družbe, koje samnabrojio, kao i neki drugipoput p. Pavina i p. Lovriæakod kojih sam bio na pre-duskrsnim duhovnim vježba-ma. U novicijat sam stupio 18.listopada 2001. godine.

NAŠI


Stjepan Bluha

Roðen sam 15. veljaèe 1976. uNeukirchenu, u Austriji. Krš-ten sam i krizman u Hrvatskoj,a prvu prièest primio sam uAustriji. Nakon završetka školeobavljao sam razna zanimanja.No, s vremenom sam osjetio

veliku želju za GospodinomIsusom; htio sam mu se pri-bližiti, ali nisam znao kako.Bio sam svjestan da morammijenjati naèin razmišljanja iživota. Zaposlio sam se u Za-grebu i htio sam napredovatikako u poslu, tako i u duhov-nosti. U tom razdoblju krenuosam na vjeronauène susretekoje je vodio p. Luka Raða, SJ.U tim susretima osjetio sam daje to ono što mi je potrebno iza èime mi duša èezne. Htiosam služiti Bogu još više i pre-danije nego do tada, što jeukazivalo na to da moždaimam zvanje za redovnika.Pater Raða omoguæio mi jesusret i razgovor s pokrajin-skim poglavarom Družbe Isu-sove u Hrvatskoj, p. Ivanom

Macanom. Nakon nekolikodana zapoèeo sam aspiranturu[aspirantura je razdoblje prijeprimanja u novicijat, a prolazega oni kandidati koje Družbaželi bolje upoznati, nap. ur.], au novicijat sam stupio 10 mje-seci kasnije, 20. rujna 2001.godine. Zahvaljujem Bogu iGospodinu našem Isusu Kris-tu, Blaženoj Djevici Mariji, svi-ma svetima, patru pokrajin-skom poglavaru, p. Luki Raði,patrima i subraæi, Zajednicikršæanskoga života na poptorii molitvama. Takoðer sam zah-valan mojim roditeljima, bra-tu, roðacima i prijateljima zanjihovo ohrabrenje i potporute se svima i dalje preporuèamu molitve.

Neven Drozdek Roðen sam u Zagrebu 16. pro-sinca 1979. godine. Osnovnu isrednju struènu spremu stekaosam u Zagrebu. Nakon srednješkole moj životni izbor bio jepravni fakultet. Kako sadauviðam, od malih nogu nosiosam ljubav prema duhovnomstaležu u sebi i kada je to zrnoproklijalo, Gospodin me seudostojao pozvati. Skupio samhrabrost i donio radikalnu,pomalo neoèekivanu, alidobro promišljenu odluku –

odluèio sam postati redovnikisusovac. Kako sam pet posl-jednjih godina živio na Jorda-novcu i imao moguænost nepo-sredno se upoznati s Družbomi njezinim poslanjem, sumnji umeni nije bilo mjesta. Sada sesmjerno preporuèujem u mo-litve naših èitatelja i zahvalju-jem Bogu koji se je toliko poni-zio da je pozvao mene.

Viktor Qollaku

Roðen sam 24. ožujka 1980. uPrizrenu. Osnovnu i srednju

školu završio sam u rodnommjestu gdje sam i maturirao.Ministrirao sam i èitao u našojžupnoj crkvi, a 1998. godineodluèio sam se za sveæenièkipoziv. Biskup me poslao uZagreb gdje sam bio smješten uisusovaèkoj kuæi na Fratrovcugdje sam proveo neko vrijemeuèeæi hrvatski jezik. Ovdje sampoèeo upoznavati isusovaèkinaèin života. S poèetkom studi-ja filozofije odselio sam uKolegij sv. Josipa na Jorda-novcu, takoðer u isusovaèkukuæu. Tu sam završio prvu

godinu filozofije. Osjeæajuæi jošjaèu želju za duhovnim pozi-vom te kroz razgovor s p. Ru-biniæem i p. Vidoviæem, odluèiosam stupiti u novicijat DružbeIsusove. U novicijat sam prim-ljen 20. rujna 2001. Zahvalju-jem svima onima koji su mehrabrili i podupirali svojimmolitvama. Zahvaljujem svojojbraæi isusovaèkim bogoslovimate se preporuèujem i dalje unjihove molitve.

! Na blagdan Sv. Petra i Pavla, 29. lipnja,nadbiskup zagrebaèki mons. JosipBozaniæ podijelio je red prezbiteratadvojici naše subraæe: Jerku Banu iAntunu Voleniku! Pater Jerko Ban pros-lavio je mladu misu 15. srpnja uBedekovèini, a p. Antun Volenik u BelomManastiru 22. srpnja. Prva apostolskapolja naših mladomisnika jesu rad uIsusovaèkoj službi za izbjeglice, reziden-ciji i župi u Sarajevu (p. Ban) te na našojžupi na Visokoj u Splitu (p. Volenik).

! Dana 8. rujna, na blagdan Male Gospe,svoje posljednje i sveèane zavjete – koji-ma se konaèno i potpuno ugraðuju uDružbino apostolsko tijelo – položili suna Jordanovcu p. Vinko Maslaæ, vojnikapelan, p. Luka Raða, kateheta stude-nata, p. Ivan Šestak, profesor na

Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, ibr. Mladen Šimon, koji nosi dio brige zastare i nemoæne u isusovaèkoj zajednici uPalmotiæevoj.

! Na blagdan Sv. Mateja, 21. rujna, jedno-stavne doživotne zavjete položili su ukapelici Srca Isusova na Fratrovcu uZagrebu: Ivan Manduriæ, Mikolaj Marti-njak, Zdeslav Šuæur, Sebastian Šujeviæ iLadislav Tadiæ. Ovogodišnji isusovaèkikandidati zapoèeli su novicijat u Zagre-bu, a tu æe ostati sve dok se ne obnovikuæa novicijata u Splitu.

! U zagrebaèkoj katedrali, 27. listopada,Željko Paša primio je red ðakonata porukama mons. Josipa Bozaniæa. IP

NAŠI


Marko Piplica

Zovem se Marko Piplica, roðensam u Splitu 11. rujna 1971.godine. Odrastao sam u župiPresvetoga Srca Isusovog naVisokoj u Splitu. Tu samzavršio osnovno obrazovanje isrednju medicinsku školu. Pri-je pet godina doselio sam uSesvete, Zagreb, gdje samradio u svojoj struci. Dolaskom

u Zagreb osjetio sam promjenuu svom životu. Poèeo sam sepitati tko sam, zašto živim,odakle dolazim, kamo idem.Shvatio sam da Bog ravnaživotom svakoga èovjeka, patako i mojim. Zainteresiralome je pitanje: tko je Bog, pasam poèeo sve više èitati knjigeo njemu, a uz to i revnije živje-ti svoj život u duhu kršæanstva.Nakon nekog vremena, Bo-žjom providnošæu, susreæempreko svojih prijatelja p. Dra-gutina Kurpeza, SJ, s kojimsam kasnije èesto razgovarao oisusovaèkom redu i o ignaci-janskoj duhovnosti. Pomalosam uviðao da sve više želimslužiti Bogu i približiti mu se tesam poèetkom ove godinepoèeo razmišljati o sveæeniè-kom pozivu. Poèetkom rujnaotišao sam na razgovor s

pokrajinskim poglavarom Hr-vatske provincije Družbe Isu-sove p. Ivanom Macanom.Malo vremena nakon togapoèeo sam s jednomjeseènomaspiranturom u isusovaèkojrezidenciji u Palmotiæevoj uli-ci. Dana 18. listopada 2001.godine stupam u novicijatDružbe Isusove na Fratrovcu izajedno sa subraæom novacimaspremam se za velike duhovnevježbe koje æemo obaviti poèe-tkom iduæe godine. Zahvalansam Gospodinu što me pozvaou Družbu da bih mu služio iširio njegovo kraljevstvo nazemlji. Sa svojom subraæomzdružen sam u molitvi da namGospodin dadne snage i hra-brosti da svaki od nas ustraje usvom svetom pozivu. IP

VIJESTI Priredio: Vedran Šmitran, SJ


Niko Biliæ

Vjeruj i živi

Biblioteka RADOST I NADA 117 str.FTI, Zagreb 2001.

Uz naziv knjige autor veže još i pojmove"biblijska razmišljanja" te "propovijedi imolitve", èime odmah na poèetku knjige želiponuditi èitatelju raznovrsniji sadržaj zaduhovni život. Autor želi èitatelja povestiputem Duha, ohrabriti ga, razbuditi njegovuvjeru i plam duhovnoga života te svojimiskustvom pomoæi èitatelju da se otvori

Duhu, svrati na izvor žive vode i uspješno sesuoèi sa zaprekama koje mu stoje na tomputu. Govori jednostavnim i razumljivimjezikom. Prvo razmišlja o Srcu maloga djete-ta Isusa, a zatim o Srcu Isusa na èije se gru-di, tijekom posljednje veèere, poput djetetanaslanja Ivan. Želi nas uvesti u Srce punomilosrða i ljubavi, koje kuca za ljude.Izmeðu ta dva teksta ponuðena su razmišl-janja koja prate dogaðaje iz Isusova života injegova nauèavanja, a ujedno i tijek crkvenegodine. Posljednje razmišljanje nosi naziv"Amor Dei", "Božja ljubav", te snažno istièebît svega Isusova djelovanja i naviještanja:Bog je ljubav, ljubite jedni druge.

Uz pomoæ liturgijskoga kazala na krajuknjižice èitatelj æe brzo pronaæi dane uz kojesu pojedini tekstovi vezani. Kazalo biblijskihnavoda sadrži odlomke iz Evanðeljâ o koji-ma se u knjizi govori. Ova æe knjižicapomoæi èitatelju da osmisli i obogati svojduhovni život.

NOVE KNJIGE Priredio: Sebastian Šujeviæ, SJ

Alojz Jembrih

KazimirBedekoviæ(1727.-1782.)

Nakladnik Varteks tiskara657 str.Beè – Ludbreg –- Varaždin – Zagreb2001.

Ovom knjigom autor želi povijesti vratiti dioduga još uvijek nedovoljna opæeg poznavan-ja hrvatskoga latinista iz sjeverne HrvatskeXVIII. stoljeæa, p. Kazimira Bedekoviæa, SJ.Pater Bedekoviæ je imao udjela na europ-skom i hrvatskom kulturnom, obrazovnom iznanstvenom polju i to kao profesor uTrnavi, Ðuru, Varaždinu i Zagrebu, predsta-vivši se kao teološki, filozofski, mariološki iteatrološki pisac-latinist europskoga znaèen-ja. Knjigu saèinjavaju tri glavna dijela. Uprvom dijelu predoèeni su zapisi u povijesti-ma hrvatskih književnosti i enciklopedijama

te biografskim leksikonima i drugim èlanci-ma u kojima je rijeè o Kazimiru Bedekoviæu,zatim su spomenuta razdoblja njegova ško-lovanja, studija i profesorske djelatnost, nje-gova filozofska i teološka djela, prilike uHrvatskoj nakon ukinuæa isusovaèkoga reda,Hrvatski kolegij u Beèu te Kazimir Bede-koviæ kao njegov rektor. Drugi dio knjigepredoèuje uz ostalo i tri Bedekoviæeve dra-me: "Joseph", "S. Bernardus", "S. Justinus".

Treæi dio knjige sadrži pretiske Bedekovi-æevih triju drama, prijevode i pretiske prije-voda na hrvatskom jeziku nekih njegovihdjela te pretiske njegovih latinskih djela ipropovijedi. Knjiga obiluje ilustracijama ifaksimilima kojima se želi doèarati vrijeme ukojem je živio i djelovao Kazimir Bedekoviæ.Autor želi potaknuti istraživanje hrvatskogalatinizma XVIII. stoljeæa u sjevernoj Hrvat-skoj, dati na uvid cjelokupan opus isusovcaKazimira Bedekoviæa te mu tako osiguratitrajno mjesto u povijesti hrvatske filozofije iteologije te u povijesti hrvatske i europsketeatrologije.


NOVE KNJIGE

Carlos G. Valles

Živjeti zajedno

BibliotekaRADOST I NADA119 str.FTI, Zagreb, 2001.

Isusovac Carlos G. Valles napisao je ovuknjižicu na temelju vlastita iskustva suživotau isusovaèkoj zajednici. U uvodu piše slje-deæe objašnjenje: "Doslovni tekst upravljenje isusovcima. Poruka, pak, sveæenicima iredovnièkim osobama bez iznimke."

On realno pokazuje isusovaèku zajedni-cu te gotovo sve bitne trenutke njezina živo-ta potkrijepljene doživljenim primjerima tecitatima subraæe i raznih mudrih ljudi.

Autor na poèetku istièe razliku izmeðu sna istvarnosti: oni se ne podudaraju te moguodvesti krivim putem i zaprijetiti meðuljud-skom odnosu. Nastavlja govoriti o prija-teljstvu i prisnosti meðu isusovcima koji supotrebni da bi se razvijali kao osobe.Progovara i o zavisti koja se pojavljuje iz raz-nih motiva te kako joj izmaknuti; o razlika-ma meðu mlaðim i starijim generacijamakoje su nužne i zdrave i mogu obogatiti objegeneracije ako su spremne to shvatiti i prih-vatiti; o poslu koji može ujedinjavati, oslo-baðati, ali i zarobiti; o dijalogu, glavnomsredstvu jedinstva, bez kojeg zajednica nemože opstojati; o potrebi osjeæaja za drugekoji je srce dijaloga, kljuè sretna života uzajednici, povlašteno sredstvo osobnogarasta i zadovoljstva; o upravnoj vlasti kaopotrebi, ali i problemima vezanima uz nju; oprvoj zajednici apostola. Èlanovima redov-nièkih zajednica ova æe knjiga pomoæi dajedan drugima budu bogatstvo.

Ivan Fuèek

Naša nas savjestpita

Biblioteka OBNOVLJENI ŽIVOT339 str.FTI, Zagreb, 2001.

Pater Ivan Fuèek, SJ, dugo godina vodi sèitateljima "Glasnika Srca Isusova i Marijina"razgovor o æudorednim problemima našegavremena u obliku odgovora na pitanja kojamu pismima šalju èitatelji. Ovo je veæ drugaknjiga koja obuhvaæa spomenute odgovoreobjavljene u "Glasniku". Razvrstani su u

devet poglavlja prema sljedeæim temama:pitanja iz morala opæenito, iz obiteljskoga ibraènog morala, suvremena pitanja iz bioe-tike kao što su manipulacija genima, bioteh-nološki napredak, o osobnosti zametka itd.,pitanja o seksualnosti, bolna pitanja opobaèaju, o ljudskim pravima neroðenih, ovjeènom spasenju neroðenih, o vrijednostiživota od zaèeæa do naravne smrti, o proble-mu obrambenoga rata, o štrajku glaðu, oproblemima prenapuèenosti i druge. Temesu obraðene sažeto, jezgrovito i svestrano.Knjiga æe nesumnjivo koristiti kako vjernici-ma laicima i katehetama, tako i sveæenicima.Znaèajno je u ovom djelu što se jasno vidi daje Crkva i danas ona ustanova koja najvišebrani i štiti ljudski život ugrožen od najn-ježnije dobi sve do starosti. Naša savjest uknjizi dobiva dobroga savjetnika i svjetlo naživotnom putovanju.


Nikola Stankoviæ

Misli za dobrojutro

Biblioteka RADOST I NADA192 str.FTI, Zagreb 2001.

Knjiga je sastavljena od kratkih tekstovaizgovorenih unutar jutarnjih emisija"Duhovna misao" na Hrvatskom radiju te uemisiji "Rijeè za tebe" Hrvatskoga katolièkog

radija. Tekstovi potièu èitatelja na razmišl-janje o temama koje mu se nameæu pri susre-tu razuma s vjerom, koje rastu iz pokušajâ daupoznamo sami sebe, iz potrebe i želje pomi-renja sa samim sobom i drugima. Naæi æemoih u sljedeæim poglavljima: "Susret razuma ivjere", u kojem se želi potaknuti èitatelja darazmišljanjem i vjerovanjem doðe dotraženih odgovora; "Upoznaj sama sebe";"Pomirenje" te "Pojedinac i zajednica", u koji-ma pisac potièe èitatelja da uðe u sva raz-doblja svoga života, svijetle i tamne trenutke,da se oslobodi strahova i stekne unutarnjuslobodu uvidjevši smislenost svake životnesituacije; i posljednje poglavlje "Život i obja-va", u kojem se iznose svetaèki primjeri kaopotvrda radosna kršæanskoga života.

Misli su u ovoj knjizi poticaji na život uslobodi i odgovornosti kako bismo živjeli zre-lije i sretnije. IP

Krug - simbol Zemljinekugle te svih naroda idržava

Pleter - stilizirani hrvat-ski pleter simbol jehrvatskoga naroda i nje-gove povijesti

AMDG - Ad MaioremDei Goriam ("Na veæuslavu Božju"), geslo sv.Ignacija iz Loyole,osnivaèa Družbe Isusove,koje predstavlja sažetakisusovaèke duhovnosti injezina programa rada

HPDI - Hrvatska Pokra-jina Družbe Isusove

Zvijezda - pleter imaoblik zvijezde s èetirikraka, što je simbolMarije, majke Isusove,koju kršæanska tradicijanaziva "Zvijezdomjutarnjom", "Zvijezdommora" i sl.

Sveukupno znaèenje simbolaHrvatska pokrajina Družbe Isusove dio je cjelokupnogaisusovaèkog reda utjelovljen u hrvatskom narodu.Hranjena idealom nasljedovanja Krista i nastavljanjemnjegove misije vjeènoga spasenja svih ljudi ona želi datislavu Bogu u svem svojem djelovanju i postojanju, prijesvega u hrvatskom narodu, a onda i u bilo kojem dijelu svi-jeta u koji Bog njezine èlanove po crkvenim poglavarimaželi poslati. U tom svome nastojanju utjeèe se Mariji, MajciIsusovoj i Kraljici Družbe Isusove.

IHS - Iesus HominumSalvator ("Isus spasiteljljudi"), monogram na-stao od prva tri slovaIsusova imena na grè-kom jeziku IHΣÏ ÕÓ, usrednjem vijeku proširenu latiniziranu obliku(IHS) te dobija smisaoskraæenice navedene fra-ze; osobito su ga iz po-božnosti prema Isusovuimenu širili isusovci te jepostao njihovimzaštitnim znakom

GODINA XVII BROJ 2 (27) 2001.

I N F O R M A T I V N I L I S T Z A P R I J A T E L J E D R U Ž B E I S U S O V E

ISSN 1331-8500

Tema broja:

APOSTOLATI

IP-2-2001 naslovna.qxd 2001.12.19 17:44 Page 1

Documents

GODINA XVII BROJ 2 (27) 2001. - isusovci.hr